Prvi svjetski rat bio je preoblikovao nacije i živote diljem svijeta. I dok su bitke na bojišnicama često u središtu pozornosti, stvarnost za civile u okupiranim područjima bila je jednako strašna. Jedan od zapanjujućih primjera bila je “Žica smrti” (njem. Grenzhochspannunghindernis), elektrificirana ograda koju je njemačka vojska izgradila duž belgijsko-nizozemske granice. Ova smrtonosna prepreka simbolizirala je do kojih su mjera okupatori išli kako bi kontrolirali kretanje i suzbili otpor tijekom rata.
Godine 1914. Njemačka je napala Belgiju kao dio svoje ratne strategije. Ta okupacija izazvala je kaos, prisilivši tisuće Belgijanaca da pobjegnu u neutralnu Nizozemsku. Mnogi su tražili sigurnost, dok su se neki nadali pridružiti savezničkim snagama ili dostaviti ključne poruke za pomoć u ratnim naporima. Njemačke vlasti, željne zadržavanja kontrole, sve su više bile frustrirane zbog protoka izbjeglica, krijumčara i špijuna koji su prelazili granicu. U početku su se oslanjali na ograde od bodljikave žice i naoružane patrole, no te mjere nisu bile dovoljne. Do 1915. osmislili su zlokobnije rješenje.
Ova elektrificirana ograda protezala se na 332 kilometra, od Vaalsa na istoku do Cadzanda na zapadu. Napajana visokim naponom do 2000 volti, ograda je bila dizajnirana da ubije svakoga tko je dotakne. Ograda je bila postavljena nekoliko metara unutar belgijskog teritorija, a njemačke patrole čuvale su je danonoćno, čineći bijeg gotovo nemogućim.
Za ljude koji su živjeli u blizini granice, Žica smrti bila je stalni podsjetnik na njihovo zatočeništvo. Dijelila je sela, razdvajala obitelji i remetila svakodnevni život. Ipak, mnogi su bili odlučni prijeći je. Neki su tražili slobodu od njemačke okupacije, dok su drugi krijumčarili robu ili prenosili poruke važne za savezničku stranu. Korištene su domišljate metode kako bi se zaobišla smrtonosna prepreka. Kopali su tunele, bacali drvene daske preko žice, pa čak i koristili improvizirane katapulte kako bi se prebacili na sigurnu stranu. Unatoč tim naporima, rizici su bili golemi. Povjesničari procjenjuju da je između 2000 i 3000 ljudi izgubilo živote pokušavajući prijeći elektrificiranu ogradu.
Kraj rata 1918. donio je kraj Žici smrti. Kako se Njemačka povukla, a Belgija bila oslobođena, ograda je demontirana. Njezini materijali, uključujući drvo i metal, često su korišteni od strane lokalnog stanovništva za obnovu kuća i farmi oštećenih tijekom rata. Iako je ograda nestala iz krajolika, njezino sjećanje ostaje. Danas spomenici i rekonstruirani dijelovi u Belgiji stoje kao podsjetnici na ovo mračno poglavlje povijesti.
Pitanja za analizu
- Koji su bili glavni ciljevi Njemačke tijekom invazije na Belgiju 1914. godine? Kako se to uklapalo u širu strategiju rata?
- Koju je ulogu imala belgijsko-nizozemska granica u civilnim i vojnim aktivnostima tijekom Prvog svjetskog rata?
- Na koji je način “Žica smrti” utjecala na svakodnevni život civila u Belgiji? Razmislite o psihološkim, društvenim i ekonomskim aspektima.
- Kako su se civili prilagodili životu pod okupacijom i suočavanju s preprekom poput elektrificirane ograde?
- Kakve moralne i etičke dileme predstavlja elektrificirana ograda? Je li njemačka vojska imala opravdanje za ovakvu mjeru kontrole?
- Možemo li “Žicu smrti” smatrati primjerom kršenja ljudskih prava? Objasnite svoj stav.
- Zašto je važno očuvati sjećanje na ovakve događaje? Kakvu poruku današnjim generacijama šalju spomenici i rekonstruirani dijelovi “Žice smrti”?
- Usporedite situaciju s “Žicom smrti” s drugim primjerima ograničenja kretanja kroz povijest (npr. Berlinski zid). Koje su sličnosti i razlike?
- Kako bi izgledala današnja reakcija na slične mjere ograničavanja kretanja u ratnim situacijama? Mislite li da bi bila drugačija zbog razvoja međunarodnih prava?
- Kako ciljevi podizanja fizičkih barijera na granicama (kontrola migracija, sigurnost, sprečavanje krijumčarenja) odražavaju slične motive kroz povijest?
- Na koji način barijere poput zida između SAD-a i Meksika simboliziraju odnos država prema migracijama i ljudskim pravima?
- Kako podizanje bodljikavih žica ili zidova utječe na migrante i njihove zajednice? Postoji li paralela s utjecajem “Žice smrti” na belgijske civile?
- Kako države opravdavaju ovakve mjere pred međunarodnom zajednicom? Koliko su te mjere u skladu s humanitarnim pravima?
- Možemo li podizanje zidova i bodljikavih žica smatrati opravdanim sredstvom za kontrolu migracija? Objasnite svoj stav s povijesnim i suvremenim primjerima.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
