Povijest nije samo niz događaja koji su se zbili prije našega vremena. Ona je i prostor u kojem društvo odlučuje što želi pamtiti, što mora osuditi i na kojim vrijednostima želi graditi budućnost. Zato pitanje treba li suvremena Hrvatska obilježavati Dan oslobođenja Zagreba i pobjedu nad nacizmom nije samo pitanje prošlosti. To je i pitanje današnjeg odnosa prema demokraciji, ljudskom dostojanstvu, slobodi i odgovornosti.
Dan oslobođenja Zagreba, 8. svibnja 1945., označava kraj ustaške vlasti u glavnom gradu tadašnje Nezavisne Države Hrvatske i ulazak partizanskih jedinica u grad. U širem europskom kontekstu taj se datum povezuje sa završetkom Drugoga svjetskog rata u Europi, odnosno s porazom nacističke Njemačke. Zato taj dan ima dvostruko značenje: lokalno, kao kraj okupacijskog i kvislinškog poretka u Zagrebu, i europsko, kao dio velike pobjede nad nacizmom.
Za suvremenu Hrvatsku taj je datum važan jer jasno pokazuje na kojoj se strani povijesti nalazi demokratska država. Hrvatska se ne može i ne smije temeljiti na nasljeđu NDH, režima koji je bio povezan s nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom te je provodio politiku progona, rasnih zakona, koncentracijskih logora i državnog nasilja. Suvremena Hrvatska, ako želi biti demokratska i europska država, mora svoje vrijednosti graditi na drukčijim temeljima: na antifašizmu, ustavnosti, slobodi, jednakosti građana i poštovanju ljudskih prava.
Obilježavanje pobjede nad nacizmom nije slavljenje jedne stranke, jedne ideologije ili jednoga režima. To je prije svega civilizacijska poruka. Nacizam nije bio samo još jedna politička opcija u povijesti Europe. Bio je sustav koji je ljude dijelio prema izmišljenim rasnim kategorijama, podrijetlu, vjeri, političkom uvjerenju i zdravstvenom stanju. Bio je sustav koji je proizveo Holokaust, masovna ubojstva, logore smrti, agresivne ratove i razaranje cijelih društava. Obilježavati pobjedu nad nacizmom znači javno reći da takav poredak ne smije imati mjesto u suvremenom društvu.
Za Hrvatsku je to posebno važno zbog povijesti NDH. Ustaški režim nije bio tek pasivni promatrač nacističke politike. On je samostalno i aktivno provodio teror nad Srbima, Židovima, Romima, Hrvatima antifašistima i svim drugim protivnicima režima. Zato je odnos prema NDH jedno od ključnih pitanja hrvatske kulture sjećanja. Ako se taj režim relativizira, umanjuje ili prikazuje kao izraz hrvatske državnosti, tada se potkopavaju vrijednosti na kojima bi trebala počivati današnja Republika Hrvatska.
To ne znači da povijest antifašističkog pokreta i poratnog razdoblja treba promatrati nekritički. Naprotiv, ozbiljno proučavanje povijesti mora uključiti i poratne zločine, političku represiju, nedemokratski karakter komunističke vlasti i stradanja onih koji su nakon rata postali žrtve novog sustava. Međutim, te činjenice ne poništavaju važnost pobjede nad nacizmom. Moguće je istodobno reći da je oslobođenje od nacističkog i ustaškog poretka bilo nužno i pravedno, a da su neki postupci novih vlasti nakon rata bili zločinački i neprihvatljivi. Zrela povijesna svijest ne počiva na jednostavnim mitovima, nego na sposobnosti razlikovanja.
Upravo zato Dan oslobođenja Zagreba može biti važna lekcija za mlade ljude. On nas uči da demokracija nije samorazumljiva i da se društvo mora stalno iznova određivati prema nasilju, mržnji i isključivosti. Uči nas da pojmovi poput slobode, jednakosti i ljudskih prava nisu prazne riječi, nego vrijednosti koje su u europskoj povijesti skupo plaćene. Uči nas i da se povijest može zloupotrijebiti ako je svedemo na navijačke podjele, prešućivanje neugodnih činjenica ili selektivno pamćenje.
Obilježavanje 8. svibnja ne bi trebalo biti ritual bez sadržaja. To bi trebao biti dan javnog razgovora o tome što znači biti slobodno društvo. Trebao bi biti prilika za sjećanje na žrtve nacizma, fašizma i ustaškog režima, ali i za razmišljanje o suvremenim oblicima mržnje, antisemitizma, rasizma, povijesnog revizionizma i političkog ekstremizma. Takav dan može imati snažnu odgojnu vrijednost jer povezuje prošlost s odgovornošću u sadašnjosti.
Pitanja za razmišljanje
- Zašto obilježavanje Dana oslobođenja Zagreba nije samo pitanje prošlosti, nego i pitanje vrijednosti suvremene Hrvatske?
- Koja je razlika između obilježavanja pobjede nad nacizmom i nekritičkog slavljenja svih postupaka pobjednika nakon rata?
- Zašto je važno razlikovati antifašizam kao vrijednosni stav od komunističkog poratnog režima?
- Zašto NDH ne može biti temelj suvremene hrvatske državnosti?
- Kako biste objasnili tvrdnju: „Zrela povijesna svijest ne počiva na jednostavnim mitovima, nego na sposobnosti razlikovanja”?
- Može li društvo istodobno obilježavati oslobođenje od nacizma i kritički govoriti o poratnim zločinima? Obrazložite odgovor.
- Zašto je opasno svesti povijest na navijačke podjele i selektivno pamćenje?
- Kako bi tvoja škola mogla obilježiti 8. svibnja na način koji potiče kritičko mišljenje, a ne samo formalno prisjećanje?
- Što znači reći da je pobjeda nad nacizmom civilizacijska poruka?
- Kako biste vlastitim riječima objasnili zašto je za suvremenu Hrvatsku važno obilježavati Dan oslobođenja Zagreba?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
