Kad govorimo o stradanjima Židova tijekom Holokausta pažnja je uglavnom usmjerena na Europu što je i razumljivo obzirom na činjenicu da je na europskom području broj žrtava bio najveći. Primjeri stradanja na području Sjeverne Afrike, Kine ili Iraka slabo su poznati. Farhud je bio pogrom koji se dogodio 1. i 2. lipnja 1914. godine u Bagdadu, tadašnjem dijelu britanskog mandata nad Irakom. Riječ “farhud” na arapskom jeziku znači “krvoproliće” ili “nasilje”, a taj događaj predstavlja jedan od najozloglašenijih slučajeva progona i nasilja prema židovskoj zajednici na Bliskom istoku tijekom Drugog svjetskog rata.
Prostor Iraka u međuratnom razdoblju i početkom Drugog svjetskog rata
Nakon Prvog svjetskog rata prostor današnjeg Iraka prešao je iz ruku propalog Osmanskog Carstva pod upravu Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske. No, nakon iračkog pokušaja revolucije tijekom 1920. godine Britanci su prepustili dio samouprave i naredne godine je nastalo “Kraljevstvo Iraka pod britanskom administracijom” s kraljem Faisalom I. na čelu. Otpor takvoj iračkog državi pružali su Kurdi na sjeveru koji su tražili svoju samostalnost. Britanska civilna i vojna uprava te suradnja s iračkom administracijom dodatno je potvrđena ugovorom 1922. godine. Samostalna Hašemitska Kraljevina Iraka nastala je novim ugovorom 1932. godine. Suradnja s Britanijom i dalje se održavala u pitanjima vanjske politike i međusobne pomoći u slučaju rata. Britancima su ostale na korištenje dvije vojne baze i pravo prelaska vojske preko iračkog teritorija.
Nezadovoljstvo prisutnošću Britanaca kontinuirano je raslo u dijelu iračkog društva. Nakon dolaska na vlast u Njemačkoj nacisti su nastojali ojačati protubritanske osjećaje na Bliskom istoku sukladno njihovoj težnji za naftnim resursima na tom području. Radio Berlin je emitirao i na arapskom jeziku, kupili su dnevni list Al Alamal Arabi koji je pisao u skladu s nacističkom politikom, a ubrzo je na arapski jezik preveden i Hitlerov “Mein Kampf”. Osnovana je i omladinska organizacija Al-Futuwwa po uzoru na Hitlerjugend. Tijekom tridesetih godina 20. stoljeća postepeno je ograničavan broj židovskih službenika i broj primljenih u škole u korist muslimana. Krajem tridesetih počelo se događati i sve više fizičkih napada na Židove. Njemački pritisak je dodatno ojačao izbijanjem Drugog svjetskog rata. Nakon što su nacisti pod svoju kontrolu stavili većinu Europe britanski imperij je pod svaku cijenu nastojao sačuvati kontrolu nad Bliskim istokom. Potencijalno njemačko zauzimanje naftom bogatih područja zadalo bi Britaniji odlučujući udarac.
Četvorica časnika iračke vojske predvođeni Rashidom Ali al-Kailanijem izvršili su 2. travnja 1941. godine vojni udar protiv probritanske vlade Iraka. Snažnu podršku su imali u bivšem jeruzalemskom muftiji Hajju Aminal-Husayniju, koji je u Irak prebjegao 1939. nakon propasti pobune Arapa protiv britanske vlasti u Palestini (1936. – 1939.). Nova iračka vlada bila je sklona nacističkoj Njemačkoj nadajući se da će njihova pobjeda u ratu omogućiti potpunu iračku samostalnost od Britanaca. Nova vlast je Britancima zabranila vojne transporte preko iračkog teritorija što je zaprijetilo prekidom kopnene komunikacije s Indijom. Britanci su 19. travnja odlučili okupirati Irak, ali su nastojali zauzimanje gradova prepustiti njima lojalnim iračkim snagama kako ne bi dodatno pojačali protubritansko raspoloženje. Tijekom sukoba njemačka i talijanska avijacija je poslala bombardere i lovce u pomoć iračkim saveznicima. Britanski RA F ih je bez većih problema suzbio pritom uništivši 19 njemačkih i tri talijanska zrakoplova.
U opremanju ustanika pomogla je i Višijevska Francuska slanjem pješačkog naoružanja, topova i municije. Hitler je 23. svibnja 1941. izdao Direktivu br. 30 u kojoj je podržao arapski oslobodilački pokret u borbi protiv Britanaca. No, većina ustanika je izbjegla iz Iraka do kraja svibnja nakon što su ostali bez svih zrakoplova i oko 500 vojnika.
Pogrom Židova u Bagdadu
Židovi su živjeli na prostoru Iraka od 7. stoljeća prije naše ere. Početkom Drugog svjetskog rata na prostoru Iraka živjelo je oko 135 000 Židova što je bilo oko 3 posto ukupne populacije. Od tog broja čak 90 000 živjelo je u Bagdadu. Židovi su pod britanskom upravom imali sva građanska prava i sudjelovali su u iračkoj vlasti s četiri do šest zastupnika u iračkom parlamentu i jednim predstavnikom u senatu.
Tijekom intervencije nakon vojnog udara britanska vojska je od 27. svibnja bila u blizini Bagdada, ali je čekala da u glavni grad Iraka prvo uđe iračka vojska. Kratko razdoblje bezvlašća u Bagdadu je, kao i u drugim gradovima, iskorišteno za napade i pljačke trgovina, obrta i bogatih kuća. Obzirom da su pronacistički ustanici pobjegli iz grada Židovi su popodne 1. lipnja izašli na ulice židovske četvrti kako bi proslavili Šavout. Proslavu je prekinuo napad iračkih vojnika i policajca koji su podržavali pronacističku vlast. U napadima na Židove sudjelovali su i pripadnici Al-Futuwwa. Napadačima su se pridružili i civili koji su vidjeli priliku za pljačku i nasilje. No, za razliku od nekih prethodnih razbojničkih prilika događaji 1. i 2. lipnja bili su usmjereni na nasilje, silovanja i ubojstva.
Prve noći Šavuota obično idemo u sinagogu i ostajemo budni cijelu noć proučavajući Toru. Odjednom smo čuli vriskove: “Allah, Allah!” i pucnjeve. Izašli smo na krov da vidimo što se događa, vidjeli smo požare, ljude na krovovima u getu kako vrište i mole Boga za pomoć. Moj otac je imao bodež u ruci i cijev kako bi spriječio ljude da nas napadnu na krovu. Došla mi je ideja, pa sam uzeo cigle razbijajući zidove i počeo ih bacati. Ostala djeca su mi se pridružila i počela bacati kamenje na te ljude. Kad bismo nekoga pogodili i kada bi počeli krvariti, počeli bi vikati “Allah!” i odlazili bi. Ostavili su iza sebe i plijen.
Heskel Haddad (imao je 11 godina tijekom farhuda)
Kada je gomila došla, [otac] razgovarao je s njima. Rekao im je da smo mi siročad koja su potražila utočište u njegovoj kući i da nas ne mogu dirati. Ako žele nas, moraju prvo ubiti njega. Srećom po nas, gomila se udaljila, otišla do drugih kuća. Kasnije je puno muškaraca izašlo van i zapalilo kuću. Muškarci su vikali od veselja, u slavlju, podižući nešto što je izgledalo poput komada mesa u svojim rukama. Tada sam saznala da je to bila ženska dojka koju su nosili – odrezali su joj dojku i mučili je prije nego što su je ubili, najbolju prijateljicu moje majke, Sabiču.
Steve Acre (također je imao 11 godina tijekom farhuda)
Premda se brojke u više istraživanja razlikuju, ubijeno je najmanje 180 Židova i ranjeno od 600 do 1000 ljudi. Neki istraživači spominju da je uz tih 180 u masovnu grobnicu sahranjeno još dodatnih 600 osoba no nije jasno radi li se o ubijenim Židovima ili o pripadnicima rulje koji su u narednim danima stradali od iračke vojske koja je suzbijala nemire.
Opljačkano je oko 1500 poslovnih objekata i domova. Istraživači procjenjuju da je pogrom direktno utjecao na oko 2500 židovskih obitelji ili oko 15 posto židovske zajednice Bagdada. Bagdadska sinagoga je također zapaljena. Dio muslimanskih susjeda je uz rizik pomogao sakriti i sačuvati Židove. Dio Židova je napustio grad, ali su se kasnije pod britanskom zaštitom uglavnom vratili. No to dodatno približavanje Britancima je imalo negativne posljedice nakon rata u vrijeme oslobađanja od britanske kolonijalne vlasti.
Farhud je duboko utjecao na židovsku zajednicu u Iraku i ostavio trajne traume i gorčinu. Ovaj događaj također podsjeća na šire napetosti i nasilje koje su Židovi iskusili tijekom Drugog svjetskog rata i njihovu potrebu za emigracijom iz mnogih dijelova svijeta kako bi pronašli sigurnost i bolju budućnost. Od 1948. do 1951. iz Iraka se u novostvoreni Izrael preselilo 124.000 Židova.
CITIRANJE: Hajdarović, M. (2024.). Farhud – pogrom iračkih Židova. Ha-Kol. Broj 187. str. 32-33.
Pitanja za analizu
- Kako je britanska kolonijalna vlast oblikovala društvene, političke i ekonomske uvjete u Iraku tijekom međuratnog razdoblja?
- Koji su faktori doprinijeli jačanju pronacističkog raspoloženja u Iraku i širenju antisemitizma?
- Na koji su način vanjski utjecaji poput nacističke propagande i njemačke podrške utjecali na unutarnje napetosti u Iraku?
- Kakva je bila reakcija iračkog stanovništva na kolaboraciju dijela lokalne elite s nacističkom Njemačkom?
- Kako su britanske političke i vojne odluke tijekom krize u Iraku utjecale na situaciju u Bagdadu?
- Koji su specifični događaji i okolnosti omogućili izbijanje nasilja 1. i 2. lipnja 1941. u Bagdadu?
- Na koji su način iračke vojne, policijske i civilne strukture pridonijele ili propustile spriječiti pogrom?
- Kako su socijalne i ekonomske nejednakosti u Bagdadu utjecale na sudjelovanje dijela civilnog stanovništva u nasilju?
- Koje su bile kratkoročne i dugoročne posljedice pogroma Farhud za židovsku zajednicu u Bagdadu i šire u Iraku?
- Kako je Farhud utjecao na odluke židovske zajednice o emigraciji u Izrael ili druge zemlje nakon rata?
- Kakvu su ulogu u zaštiti Židova odigrali muslimanski susjedi koji su riskirali vlastitu sigurnost?
- Kako se događaji poput Farhuda uklapaju u širu priču o antisemitizmu i progonima Židova izvan Europe tijekom Drugog svjetskog rata?
- Na koji način ovakvi događaji mijenjaju percepciju Holokausta kao isključivo europskog fenomena?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
