Na objavljivanje ovog rada s učenicima potaknula me objava kolege Bajrovića, koja je bila inspiracija i ohrabrenje za podijeliti naš projekt. Moji su učenici, poput koleginih, odlučili istraživati teme iz Zavičajne povijesti, a njihov trud dodatno me motivirao da ovo iskustvo pretočim u pisanu formu.
Iako, poput mnogih mojih kolega, svakodnevno radim na brojnim projektima i kreativnim idejama, dugo sam izbjegavala objavljivanje zbog nedostatka samopouzdanja. Ipak, ovaj projekt me uvjerio koliko je važno dijeliti svoj rad – ne samo kako bih ukazala na predanost i potencijal učenika, već i kako bih ohrabrila i druge kolege na slične korake.
Projekt koji smo proveli imao je za cilj približiti učenicima povijest njihove škole i zavičaja, ali i osvijestiti važnost istraživanja, timskog rada te očuvanja lokalne baštine. Rezultati koje su učenici postigli nadmašili su očekivanja, a njihov rad, učenje i kreativnost nadahnuće su za sve nas.
Vjerujem da, kao i većina kolega, u svom radu nailazim na iste poteškoće u razredu – nezainteresiranost učenika, površnost te loše čitalačke sposobnosti. Zbog toga svako motiviranje učenika često zahtijeva gotovo sizifov posao. Ipak, pronašla sam da je najučinkovitiji pristup upravo slušanje učenika i njihovih želja. Umjesto da im namećem vlastite ideje, trudim se biti njihov saveznik u istraživanju tema koje ih zanimaju, što se uvijek pokaže kao najlakši i najuspješniji put prema ostvarivanju zajedničkih ciljeva.
Krajem prošle nastavne godine provela sam razgovor s učenicima o temama koje bi voljeli istraživati. Budući da je bio kraj školske godine, primijetila sam da su se počeli uspoređivati sa starijom braćom i sestrama, tvrdeći kako je njima sada teže u školi nego što je bilo prethodnim generacijama. Upravo iz tih razgovora rodila se ideja da u idućoj školskoj godini istražimo povijest škole koju pohađaju i saznamo više o obrazovanju nekad i danas.
Tijekom ljeta moj je zadatak bio iščitati školske spomenice kako bih stekla uvid u dostupne povijesne izvore. Osim toga, osmislila sam plan rada i podjelu zadataka među učenicima, uzimajući u obzir njihove sposobnosti i interese. Time je priprema za projekt bila postavljena, a početak školske godine donio je priliku da ideju pretvorimo u stvarnost.
Na posao smo prionuli čim je počela nastavna godina. U projektu su sudjelovali učenici B1 aktivnosti Vremeplov i Povijesna škrinjica. Zadatci su bili podijeljeni prema njihovim sposobnostima. Prvotna zamisao bila je raditi na povijesnom tekstu proučavajući spomenice škole. Međutim, uslijedile su različite ideje, pa smo projekt proširili u tri etape. Skupina Vremeplov analizirajući povijesne izvore napravila je detaljan presjek svih događanja u školi od 40-ih godina do danas. Skupina Povijesna škrinjica izradila je vremensku crtu svih nastavnika koji su radili u našoj školi te napravila analizu broja upisanih učenika od 40-ih godina do danas. Obje skupine osmislile su pitanja za intervjue na koje su pozvali nastavnike koji su u mirovini. Sva svoja saznanja prezentirali smo na školskim panoima, a na učiteljskom vijeću prikazali smo film koji smo snimili.
Najviše poteškoća u radu imala je skupina Vremeplov, koju su činili učenici 7. i 8. razreda. Njihov zadatak bio je proučavanje i iščitavanje zapisa iz školskih spomenica te izdvajanje najvažnijih podataka kroz desetljeća, od 40-ih godina prošlog stoljeća do danas. Proces nije bio nimalo jednostavan jer su se suočili s izazovima poput nečitljivog rukopisa u starijim zapisima. Kako bi im olakšala rad, skenirala sam dijelove spomenica i printala ih, omogućivši im da materijale ponesu kući. Ovaj korak ne samo da je ubrzao istraživački proces, već je uključio i njihove ukućane u projekt. Suradnja s obiteljima pokazala se izuzetno zanimljivom i vrijednom. Roditelji, bake i djedovi prisjećali su se svog školovanja, učitelja i iskustava iz djetinjstva. Poneki su, s posebnim uzbuđenjem, pronašli i vlastita imena u zapisima, što je dodatno motiviralo učenike i donijelo emocionalnu dimenziju istraživačkom radu. Time je projekt postao most između generacija, ističući važnost zavičajne povijesti kao zajedničkog nasljeđa.
Obzirom da naša škola sudjeluje kao dio eksperimentalnog projekta Cjelodnevne škole, raspolagali smo sredstvima koja su nam omogućila da dodatno istaknemo rezultate rada učenika. Naime, u suradnji s tiskarskim uredom, izradili smo pano kojeg učenici s ponosom nazivaju “najduži pano”. Dug čak 3,5 metra, sada krasi našu učionicu i predstavlja vizualnu priču o povijesti škole kroz desetljeća.
Skupina Povijesna škrinjica, koju su činili učenici 5. i 6. razreda, svojim je radom dala simboličnu dimenziju projektu. Njihova vremenska crta bila je postavljena na tračnice, što je imalo posebno značenje. Naime, tračnice su nekoć bile jedini način prijevoza kojim je škola bila povezana s Požegom i ostalim gradovima, čime su željeli ukazati na važnost povezanosti škole i lokalne zajednice kroz povijest. Na toj crti učenici su simbolično postavili imena svih nastavnika koji su radili u školi od njezina osnutka.
Jedan od najzahtjevnijih, ali i najemotivnijih dijelova projekta bio je snimanje intervjua i montaža video materijala. Moram priznati da mi je tehnički dio bio najstresniji. Bez ikakvog iskustva u snimanju, a još manje u montaži, suočila sam se s izazovom koji me izveo izvan moje zone komfora. Unatoč početničkim pogreškama i amaterskom pristupu, uspjeli smo stvoriti temelje i dobiti jasan uvid u to što trebamo poboljšati u budućnosti.
S druge strane, obrazovni dio ovog segmenta bio je neprocjenjiv. Pozvali smo djelatnike škole koji su sada u mirovini – učitelje, kuharicu, domara, čistačicu i tajnicu – kako bi s učenicima podijelili svoja iskustva. Njihove priče bile su iznimno edukativne, inspirativne i emotivne. Umirovljenici su se prisjetili lijepih i teških trenutaka, a neki su se čak ponovo našli na “starim” mjestima u školi, što je kod njih izazvalo val nostalgije.
Za učenike je ovo bio poseban doživljaj. Izravno slušajući priče o prošlim vremenima, učenici su stekli dojam kako je škola funkcionirala i što je značila generacijama prije njih. Ovo je iskustvo bilo nezamjenjivo jer su stvarni govornici oživjeli prošlost na način koji nijedan pisani tekst ne bi mogao prenijeti. Umirovljenici su bili posebno dirnuti pažnjom i interesom učenika, a učenici su dobili dragocjen uvid u povijest škole iz prve ruke.
Javite nam se sa svojim primjerima dobre prakse. Podijelite iskustvo, dobre i one malo izazovnije detalje, kako bi ohrabrili kolegice i kolege. Pogledajte detalje.
Profesorica sam hrvatskog jezika i književnosti i povijesti. Predajem povijest u osnovnoj školi. Uživam u radu s djecom, prenoseći im ljubav prema povijesti i učenju. Strastveno volim putovanja te istraživanje novih mjesta i kultura.
