Razglednica Portugal N’est Pas un Petit Pays, što znači „Portugal nije mala zemlja“ prvi je put objavljena 1934. godine. U to je vrijeme Portugal bio pod autoritarnim režimom, poznatim kao Estado Novo. Vođa tog režima bio je António de Oliveira Salazar. Salazar je želio pokazati da je Portugal važniji i moćniji nego što se mislilo, iako je na zemljopisnoj karti Europe izgledao maleno.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Ova je razglednica koristila zanimljiv trik. Uspoređivala je ukupnu površinu portugalskih kolonija – uglavnom Angole i Mozambika u Africi – s područjima većih europskih zemalja poput Španjolske, Francuske i Njemačke. Na taj se način htjelo dokazati da je Portugal zapravo puno veći ako se uračunaju sva njegova prekomorska područja. Smještajući te kolonije tako da se preklapaju ili nalaze uz Europu, razglednica je slala smionu poruku da se Portugal ne bi trebao procjenjivati samo po veličini svojeg kontinentalnog dijela.
Henrique Galvão, autor dizajna, u početku je bio Salazarov pristaša i vjerovao je u nacionalističke ideje Estado Nova. Želio je ojačati ugled Portugala i širiti uvjerenje da je ta zemlja i dalje važan imperij diljem svijeta. Razglednica je tiskana na više jezika, uključujući francuski i engleski, kako bi i turisti te drugi Europljani vidjeli Portugal kao globalnu silu. Proizvođena je jeftino, upravo kao razglednica, a ne kao veliki plakat, što je olakšalo i pojeftinilo njezinu distribuciju.
U to je doba bilo uobičajeno vidjeti propagandne karte u Europi. Mnoge su zemlje stvarale karte i slike kako bi se prikazale većima ili snažnijima od svojih suparnika. Ponekad su takve karte uspoređivale različite dijelove svijeta na načine koji su mogli izgledati iznenađujuće ili poticati osjećaj ponosa. U slučaju Portugala, razglednica je podržavala ideju „Plurikontinentalnog Portugala“, države koja je posjedovala teritorije na više kontinenata.
S današnje točke gledišta jasno je da je ova razglednica bila dio većeg napora Estado Nova da širi nacionalni ponos i opravdava kolonijalne politike. Zanemarivala je činjenicu da su kolonije uglavnom bile pokorene silom te da mnogi stanovnici tih područja nisu dijelili isto mišljenje o „veličini“ Portugala. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća brojne su kolonije diljem svijeta vodile borbe za neovisnost i konačno je ostvarile, što je promijenilo europski pogled na carstva i kolonijalizam.
Danas Portugal N’est Pas un Petit Pays pruža uvid u to kako su vlade koristile slike i karte za oblikovanje javnog mišljenja. Povjesničari ovu razglednicu smatraju vrijednim izvorom jer pokazuje kako jednostavni vizualni alati, poput razglednica, mogu služiti kao snažan oblik propagande. Također nas podsjeća da karte nisu samo skup činjenica i brojki, nego mogu prenositi priče koje zagovaraju određena uvjerenja o identitetu, veličini i važnosti neke zemlje.
Pitanja za analizu
- Koje je povijesno razdoblje nastanka razglednice i kakva je bila politička situacija u Portugalu u to vrijeme?
- Tko je bio António de Oliveira Salazar i na koji je način želio predstaviti Portugal javnosti?
- Kako je razglednica “Portugal N’est Pas un Petit Pays” prikazivala veličinu Portugala i njegovih kolonija u usporedbi s drugim europskim državama?
- Zašto su razglednice poput ove bile učinkovit propagandni alat u odnosu na, primjerice, plakate ili novinske članke?
- Koju je ulogu u stvaranju i promociji razglednice imao Henrique Galvão?
- Na koji su način kolonije (poput Angole i Mozambika) bile prikazane te kako se time opravdavala politika Estado Nova?
- Kako su se tijekom 20. stoljeća mijenjali pogledi na kolonijalizam i imperijalnu politiku europskih država?
- Što možemo naučiti o ulozi vizualnih materijala (poput karata i razglednica) u oblikovanju nacionalnog identiteta i povijesnog sjećanja?
- Mogu li se i danas pronaći primjeri slične propagande ili manipulacije kartama i činjenicama te gdje ih možemo vidjeti?
- Koje su moguće moralne ili etičke dvojbe proizašle iz prikazivanja kolonijalnih teritorija na ovaj način i kako o njima možemo kritički razmišljati?
Odgovori na pitanja
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
