U lipnju 1940. dok su njemačke snage brzo napredovale kroz Francusku, zemlja se suočavala s neizbježnim porazom. Maršal Pétain, novopostavljeni premijer, tražio je primirje s Njemačkom. Međutim, francuska vojska još se nije predala i mnogi su se vojnici nastavili boriti. Među njima su bili i vojnici 25. pukovnije senegalskih strijelaca (25e RTS), kolonijalne jedinice afričkih vojnika koji su se borili za Francusku.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Obrana Lyona
Do 19. lipnja njemačke divizije, uključujući ozloglašenu SS Totenkopf diviziju, pukovniju Großdeutschland i 10. oklopnu diviziju, približavale su se Lyonu. Francuska vojska pokušavala je obraniti grad okupljanjem improviziranih jedinica sastavljenih od slabo uvježbanih ljudi sa zastarjelim oružjem. Međutim, među njima se isticala jedna dobro obučena pukovnija: 25e RTS, sastavljena od oko 2900 afričkih vojnika. Dobili su zapovijed da se drže i bore protiv nadmoćnih njemačkih snaga.
Bitka se vodila kod Montluzina i Lissieua, gdje su francuske trupe pokušavale usporiti njemačko napredovanje. Unatoč njihovoj odlučnosti Lyon je do kraja 19. lipnja pao u njemačke ruke. Mnogi preostali francuski vojnici povukli su se ili predali, no neki su nastavili pružati otpor.
Masakr u Chasselayu
Ujutro 20. lipnja oko 50 strijelaca još je uvijek branilo selo Chasselay. Bez pojačanja i s malo nade u pobjedu, borili su se dva sata prije nego što su bili prisiljeni na predaju.
Zarobljeni vojnici odvedeni su prema obližnjem gradu Les Chères, pod pratnjom dva njemačka tenka Panzer IV. Tijekom marša, bijeli francuski vojnici bili su odvojeni od svojih afričkih suboraca. Strijelci su odvedeni na polje, nenaoružani i bespomoćni. Zatim su dva tenka Panzer IV otvorila vatru na njih. Neki su vojnici pokušali pobjeći, ali tenkovi su ih slijedili, pucajući u grmlje gdje su se neki skrivali. Do kraja masakra ubijeno je 48 strijelaca. Nakon masakra, njemački su časnici upozorili obližnje francuske civile da ne pokapaju ubijene vojnike, uz obavijest u kojoj je stajalo da “Zapovjedništvo njemačke vojske ne voli, i izričito zabranjuje, ukrašavanje grobova crnih vojnika”. Unatoč tome, lokalni civili su ih pokopali u masovnu grobnicu.
Kolekcionar Baptiste Garin je 2019. godine kupio foto album koji je pripadao pripadniku 10. oklopne divizije. U albumu je dokumentirana sudbina Senegalaca od njihove predaje do smrti.
Masakr u Chasselayu nije bio izoliran slučaj. Tijekom sljedećih nekoliko dana slični zločini dogodili su se i u drugim selima oko Lyona, uključujući Lentilly, Champagne-au-Mont-d’Or i Éveux. Ukupno je oko 170 francuskih vojnika, većinom afričkih strijelaca, brutalno pogubljeno.
Senegalska tata kod Chasselaya
Pojam tata na području zapadne Afrike znači “područje svete zemlje” i na takvim se mjestima pokapaju ratnici. Početkom studenog 1942. godine u blizini počinjenja masakra podignuto je spomen groblje. To područje tada još nije bilo pod njemačkom okupacijom odnosno bilo je na području Višijske Francuske. Nije postojala zabrana podizanja spomenika palim francuskim borcima.
Pokopana su tijela 188 crnih vojnika pronađenih u regiji. Prisutni višijski dužnosnici izbjegavali su spominjanje masakra i umjesto toga su tvrdili da su ubijeni u akciji. Nakon oslobođenja Francuske 1944. crne francuske trupe posjetile su groblje 24. rujna kako bi odale počast. Većina ubijenih vojnika ostala je neidentificirana.
Pitanja za analizu
- Koja je bila uloga kolonijalnih vojnika, poput senegalskih strijelaca, u obrani Francuske tijekom Drugog svjetskog rata?
- Zašto su zarobljeni afrički vojnici odvojeni od bijelih vojnika prije masakra u Chasselayu?
- Kako se masakr u Chasselayu uklapa u širu sliku nacističkog rasizma i ratnih zločina tijekom Drugog svjetskog rata?
- Koji su bili motivi njemačkih časnika za zabranu ukrašavanja grobova crnih vojnika, i što nam to govori o njihovoj ideologiji?
- Kako su lokalni francuski civili reagirali na masakr, i što njihova reakcija pokazuje o civilnom otporu u okupiranoj Francuskoj?
- Zašto je Višijska Francuska prikrivala masakr i tvrdila da su senegalski strijelci poginuli u borbi?
- Kako su kasnije generacije, uključujući kolekcionara Baptistea Garina, pridonijele otkrivanju istine o ovom ratnom zločinu?
- Na koje se načine kultura sjećanja odražava kroz spomenike poput Senegalske tate kod Chasselaya?
- Koliko su slični zločini nad afričkim vojnicima tijekom Drugog svjetskog rata danas poznati i proučavani u školama i javnosti?
- Na koji način se rasizam u ratnim uvjetima može usporediti s današnjim oblicima rasne diskriminacije u različitim dijelovima svijeta?
Odgovori na pitanja
- Koja je bila uloga kolonijalnih vojnika, poput senegalskih strijelaca, u obrani Francuske tijekom Drugog svjetskog rata?
Kolonijalni vojnici, uključujući senegalske strijelce, činili su značajan dio francuske vojske i borili su se za obranu Francuske, unatoč tome što su dolazili iz koloniziranih zemalja. U lipnju 1940. godine, tijekom njemačke invazije, hrabro su se borili kod Lyona, nastojeći usporiti njemačko napredovanje. - Zašto su zarobljeni afrički vojnici odvojeni od bijelih vojnika prije masakra u Chasselayu?
Njemačka vojska, vođena rasističkom ideologijom nacizma, smatrala je crne vojnike inferiornima i nelegitimnim borcima. Nacistička propaganda često je dehumanizirala nebjelačke trupe, što je rezultiralo brutalnim zločinima, poput masakra u Chasselayu, gdje su afrički vojnici bili izdvojeni i pogubljeni. - Kako se masakr u Chasselayu uklapa u širu sliku nacističkog rasizma i ratnih zločina tijekom Drugog svjetskog rata?
Masakr u Chasselayu bio je dio šire nacističke politike rasne diskriminacije i istrebljenja. Nacistička ideologija smatrala je određene rase „nižima“, zbog čega su crni vojnici bili ciljani za pogubljenja. Slični zločini dogodili su se i drugdje u Europi, uključujući istrebljenje Židova, Roma i drugih skupina. - Koji su bili motivi njemačkih časnika za zabranu ukrašavanja grobova crnih vojnika, i što nam to govori o njihovoj ideologiji?
Nacisti su zabranom ukrašavanja grobova htjeli umanjiti važnost i sjećanje na afričke vojnike koji su se borili za Francusku. To pokazuje kako su pokušavali nametnuti rasističku ideologiju čak i nakon smrti tih vojnika, negirajući im dostojanstvo i vojničku čast. - Kako su lokalni francuski civili reagirali na masakr, i što njihova reakcija pokazuje o civilnom otporu u okupiranoj Francuskoj?
Unatoč nacističkoj zabrani, lokalni civili su potajno pokopali ubijene vojnike, pokazujući suosjećanje i otpor prema okupacijskim vlastima. To nam govori da je među civilima postojao otpor nacističkoj ideologiji i da su neki ljudi riskirali vlastite živote kako bi iskazali humanost. - Zašto je Višijska Francuska prikrivala masakr i tvrdila da su senegalski strijelci poginuli u borbi?
Višijska Francuska bila je kolaboracionistički režim koji je surađivao s nacistima, a dio njihovih politika uključivao je i rasizam prema kolonijalnim vojnicima. Prikrivanjem masakra željeli su izbjeći sukob s Nijemcima i održati mit o zajedničkoj francusko-njemačkoj suradnji, umanjujući ulogu crnih vojnika u borbi. - Kako su kasnije generacije, uključujući kolekcionara Baptistea Garina, pridonijele otkrivanju istine o ovom ratnom zločinu?
Kroz otkriće fotografija i dokumenata, poput albuma Baptistea Garina iz 2019. godine, povjesničari su mogli detaljnije istražiti i dokumentirati zločine nad senegalskim strijelcima. Ovakva istraživanja pomažu u osvještavanju i priznavanju povijesnih nepravdi. - Na koje se načine kultura sjećanja odražava kroz spomenike poput Senegalske tate kod Chasselaya?
Spomenici poput Senegalske tate odaju počast žrtvama i služe kao podsjetnik na zločine prošlosti. Oni su ključni u očuvanju sjećanja, edukaciji budućih generacija i borbi protiv zaborava i negiranja povijesnih događaja. - Koliko su slični zločini nad afričkim vojnicima tijekom Drugog svjetskog rata danas poznati i proučavani u školama i javnosti?
Iako se u Francuskoj i nekim drugim zemljama sve više raspravlja o ulozi kolonijalnih vojnika, ti su zločini i dalje relativno nepoznati široj javnosti. Nedovoljno su zastupljeni u školskim udžbenicima i često ostaju u sjeni dominantnih narativa o Drugom svjetskom ratu. - Na koji način se rasizam u ratnim uvjetima može usporediti s današnjim oblicima rasne diskriminacije u različitim dijelovima svijeta?
Rasizam u ratnim uvjetima, poput onoga koji su doživjeli senegalski strijelci, temelji se na sustavnom dehumaniziranju određenih skupina. Danas rasna diskriminacija i dalje postoji u mnogim oblicima – kroz nejednakosti u obrazovanju, radu i društvenim pravima, a borba protiv tih nepravdi nastavlja se kroz zakone, aktivizam i obrazovanje.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
