U lipnju 1940. dok su njemačke snage brzo napredovale kroz Francusku, zemlja se suočavala s neizbježnim porazom. Maršal Pétain, novopostavljeni premijer, tražio je primirje s Njemačkom. Međutim, francuska vojska još se nije predala i mnogi su se vojnici nastavili boriti. Među njima su bili i vojnici 25. pukovnije senegalskih strijelaca (25e RTS), kolonijalne jedinice afričkih vojnika koji su se borili za Francusku.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Obrana Lyona
Do 19. lipnja njemačke divizije, uključujući ozloglašenu SS Totenkopf diviziju, pukovniju Großdeutschland i 10. oklopnu diviziju, približavale su se Lyonu. Francuska vojska pokušavala je obraniti grad okupljanjem improviziranih jedinica sastavljenih od slabo uvježbanih ljudi sa zastarjelim oružjem. Međutim, među njima se isticala jedna dobro obučena pukovnija: 25e RTS, sastavljena od oko 2900 afričkih vojnika. Dobili su zapovijed da se drže i bore protiv nadmoćnih njemačkih snaga.
Bitka se vodila kod Montluzina i Lissieua, gdje su francuske trupe pokušavale usporiti njemačko napredovanje. Unatoč njihovoj odlučnosti Lyon je do kraja 19. lipnja pao u njemačke ruke. Mnogi preostali francuski vojnici povukli su se ili predali, no neki su nastavili pružati otpor.
Masakr u Chasselayu
Ujutro 20. lipnja oko 50 strijelaca još je uvijek branilo selo Chasselay. Bez pojačanja i s malo nade u pobjedu, borili su se dva sata prije nego što su bili prisiljeni na predaju.
Zarobljeni vojnici odvedeni su prema obližnjem gradu Les Chères, pod pratnjom dva njemačka tenka Panzer IV. Tijekom marša, bijeli francuski vojnici bili su odvojeni od svojih afričkih suboraca. Strijelci su odvedeni na polje, nenaoružani i bespomoćni. Zatim su dva tenka Panzer IV otvorila vatru na njih. Neki su vojnici pokušali pobjeći, ali tenkovi su ih slijedili, pucajući u grmlje gdje su se neki skrivali. Do kraja masakra ubijeno je 48 strijelaca. Nakon masakra, njemački su časnici upozorili obližnje francuske civile da ne pokapaju ubijene vojnike, uz obavijest u kojoj je stajalo da “Zapovjedništvo njemačke vojske ne voli, i izričito zabranjuje, ukrašavanje grobova crnih vojnika”. Unatoč tome, lokalni civili su ih pokopali u masovnu grobnicu.
Kolekcionar Baptiste Garin je 2019. godine kupio foto album koji je pripadao pripadniku 10. oklopne divizije. U albumu je dokumentirana sudbina Senegalaca od njihove predaje do smrti.
Masakr u Chasselayu nije bio izoliran slučaj. Tijekom sljedećih nekoliko dana slični zločini dogodili su se i u drugim selima oko Lyona, uključujući Lentilly, Champagne-au-Mont-d’Or i Éveux. Ukupno je oko 170 francuskih vojnika, većinom afričkih strijelaca, brutalno pogubljeno.
Senegalska tata kod Chasselaya
Pojam tata na području zapadne Afrike znači “područje svete zemlje” i na takvim se mjestima pokapaju ratnici. Početkom studenog 1942. godine u blizini počinjenja masakra podignuto je spomen groblje. To područje tada još nije bilo pod njemačkom okupacijom odnosno bilo je na području Višijske Francuske. Nije postojala zabrana podizanja spomenika palim francuskim borcima.
Pokopana su tijela 188 crnih vojnika pronađenih u regiji. Prisutni višijski dužnosnici izbjegavali su spominjanje masakra i umjesto toga su tvrdili da su ubijeni u akciji. Nakon oslobođenja Francuske 1944. crne francuske trupe posjetile su groblje 24. rujna kako bi odale počast. Većina ubijenih vojnika ostala je neidentificirana.
Pitanja za analizu
- Koja je bila uloga kolonijalnih vojnika, poput senegalskih strijelaca, u obrani Francuske tijekom Drugog svjetskog rata?
- Zašto su zarobljeni afrički vojnici odvojeni od bijelih vojnika prije masakra u Chasselayu?
- Kako se masakr u Chasselayu uklapa u širu sliku nacističkog rasizma i ratnih zločina tijekom Drugog svjetskog rata?
- Koji su bili motivi njemačkih časnika za zabranu ukrašavanja grobova crnih vojnika, i što nam to govori o njihovoj ideologiji?
- Kako su lokalni francuski civili reagirali na masakr, i što njihova reakcija pokazuje o civilnom otporu u okupiranoj Francuskoj?
- Zašto je Višijska Francuska prikrivala masakr i tvrdila da su senegalski strijelci poginuli u borbi?
- Kako su kasnije generacije, uključujući kolekcionara Baptistea Garina, pridonijele otkrivanju istine o ovom ratnom zločinu?
- Na koje se načine kultura sjećanja odražava kroz spomenike poput Senegalske tate kod Chasselaya?
- Koliko su slični zločini nad afričkim vojnicima tijekom Drugog svjetskog rata danas poznati i proučavani u školama i javnosti?
- Na koji način se rasizam u ratnim uvjetima može usporediti s današnjim oblicima rasne diskriminacije u različitim dijelovima svijeta?
Odgovori na pitanja
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
