Njemačka vojska je tijekom Prvog svjetskog rata počinila čitavu seriju ratnih zločina u Belgiji koji su u historiografiji poznati pod zajedničkim nazivom Silovanje Belgije. Već u samim početcima rata počinjen je, po broju žrtava, najveći zločin protiv civila u gradiću Dinant. U nastavku pročitajte opis događaja, izjave svjedoka, reakcije umjetnika i pitanja za analizu.
Povijesna pozadina
Prvi svjetski rat započeo je u srpnju 1914. godine, a Njemačka je brzo pokrenula invaziju na Belgiju kako bi ostvarila Schlieffenov ratni plan. Plan je predviđao brzo zauzimanje Belgije i Francuske kako bi se izbjegao rat na dvije fronte. Tijekom invazije, njemačka vojska optužila je belgijske civile za pomaganje neprijateljskim snagama i otpor koji su pružali borci poznati kao “franc-tireurs” (slično partizanima).
Što se dogodilo u Dinantu?
Dinant je bio jedan od gradova pogođenih njemačkom odmazdom. Grad se nalazio u udolini između dva brežuljka između kojih teče rijeka Meuse. U prvome napadu 15. kolovoza njemačke snage su odbijene uz veliki broj žrtava. Zaustavljeni su na brežuljku poviše grada i na strani rijeke na kojoj se nalazila većina kuća. Francuske jedinice bile su na nasuprotnom brežuljku s druge strane rijeke.
Njemački vojnici ušli su u grad pod optužbom da su civili pucali na njih. Uslijedila je brutalna odmazda u kojoj su od 21. do 28. kolovoza 1914. ubijena 674 stanovnika Dinanta, među kojima su bili žene, djeca i starci. Mnogi su strijeljani na licu mjesta, a velik dio grada (oko 750 objekata) je spaljen. Više od 400 muškaraca odvedeno je u njemačke zatvore.
Njemačke snage opravdavale su svoje postupke tvrdnjama o civilnom otporu, no kasnija istraživanja pokazala su da nije bilo nikakvih dokaza koji bi poduprli te tvrdnje. Istraživanja su također pokazala brojne naredbe o tome kako stanovništvo treba zastrašiti i pokazati nemilosrdnost prema onima koji pružaju otpor.
Gradonačelnik Dinanta je već 6. kolovoza izdao naredbu o razoružavanju građana i pohranjivanju oružja u gradsku vijećnicu:
Stanovnici su službeno upozoreni da civili ne smiju sudjelovati u bilo kakvim napadima ili nasilju vatrenim oružjem ili drugim oružjem protiv neprijateljskih trupa. Takvi napadi zabranjeni su prema ius gentium i izložili bi njihove počinitelje, a možda čak i grad, najozbiljnijim posljedicama.
Arthur Defoin, gradonačelnik
Sjećanja preživjelih
Francuske vlasti su ubrzo po događaju prikupile svjedočanstva preživjelih. Donosimo tri isječka sjećanja:
Posljedice i značaj
Pokolj u Dinantu bio je jedan od više masovnih zločina počinjenih od strane njemačke vojske tijekom invazije na Belgiju. Ovi događaji šokirali su svjetsku javnost i poslužili kao primjer brutalnosti rata. Francuski vojni sud je 1925. za masakr u Dinantu osudio sedam njemačkih generala u odsutnosti. Nadležni njemački sud u Leipzigu je odbio presude.
Dinant je ostao simbol stradanja civila u ratnim sukobima.
U međuratnom razdoblju podignuto je nekoliko spomenika žrtvama, ali su ih njemačke snage minirale u novom svjetskom ratu 1940. godine.
Godine 2001. njemačka vlada službeno se ispričala Belgiji i potomcima žrtava za ovaj zločin. Ova isprika bila je značajan korak u priznavanju povijesne odgovornosti.
Zamolio bih vas sve da oprostite nepravde koje su Nijemci nekada počinili ovoj zemlji. Molim ovo jer smatram da je takav zahtjev potrebniji nego ikad, upravo u vrijeme kada se intenzivira proces europskog ujedinjenja, Europe u kojoj naše dvije zemlje zajednički vode politiku usmjerenu na sprječavanje ponavljanja ovakvih zločina i patnja.
Walter Kolbow, u ime njemačke Vlade
Umjetnički prikazi
Američki slikar George Bellows naslikao je dva incidenta koja su se dogodila tijekom masakra. Na slici Barikada prikazuje incident u kojem su njemački vojnici koristili civile kao živi štit. Na slici Masakr u Dinantu prikazuje scenu streljanja civila. Članovi mogu preuzeti slike u velikom formatu zajedno s pitanjima za analizu.
Članovi mogu preuzeti pitanja za analizu teksta, Bellowsove slike uz pitanja za analizu slika:
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
