Objavljeno

IZVOR: Ogledna škola

Članak je objavljen u 8. broju tjednika Hrvatsko jedinstvo 4. prosinca 1937. godine. Autor I.M. oslikava promjene u obrazovanju nakon Prvog svjetskog rata i reflektira duh vremena. U tekstu se primjećuju tri ključne teme: preoblikovanje društva, transformacija obrazovanja, i uspostava oglednih škola kao centra inovacija u obrazovanju.

Clionaut preporuka: za edukatore

Poslije svjetskoga rala počele su mnoge kulturne nacije: države, u Evropi i izvan nje, intenzivnijim ra*đom na preuređivanju, reformiranju, kvalitativnom podizanju svoga školstva, a osnovanoga napose. Rat i iz njega proizašle nove životne potrebe uzrok su tome. Rat je znatno utjecao na duhovnu preorjentaciju ljudi. Preorjenta-ciju nailazimo na kulturnom, i socijalnom, i političkom, i ekonomskom, i umjetničkom kao i na religijoznom polju. Porušene su mnoge stare vrednote, a uzdignute nove.

Izgrađuje se novo društvo koje je i novoorjentirano. Stvaraju se nove ustanove koje imadu da zadovolje potrebama novoga društva. U toj općoj transformaciji, ljudskoga društva i njegovih ustanova nije ostala pošteđena ni škola.
Novo društvo shvaća školu i njenu zadaću drukčije nego li staro društvo. Ona gubi svoje stare oznake, a dobiva nove.

Škola se izgrađuje prema principima na kojima počiva društvo. U nekim državama dobiva strogo nacijonalan, a u drugim kozmopolitski karakter. Negdje se demokratizira do apsurdnosti, drugdje se opet gaji kult autoriteta. Škola se dakle izgrađuje prema nazorima i shvaćanja društva u kojem se nalazi. Ali usprkos navedenih razilaženja, nailazimo ipak na jednu zajedničku oznaku poslije ratne škole bez obzira da li se ona nalazi u demokratskim ili autoritativnom društvu, dali je u nacijonalnim ili kozmopolitskim državama, svuda se daje školi jedno novo životno, savremeno, praktično obilježje: škola stupa u službu društva i nacije u kojoj se nalazi.

Ona postaje instrumenat društva i države, njegovalište društvenih nazora na svijet i život, mjesto gdje se izgrađuje društvena ideologija, mjesto gdje se omladina uzgaja za društvo i njegove potrebe. U školu se unosi duh društva, a kasnije taj duh, u “pročišćenoj formi” proširi na sve članove društva i da zavlada njihovom svijesti, da ih prožme. Taj socijalno-nacijonalnoživotno-praktični momenat izbija svuda.

On čini zapravo jednu bitnu oznaku nove škole, koja se izgrađuje. Škola je mjesto u kojem se njeguju one vrednote, koje su dovele do postanka države. Novu oglednu školu smatramo jednim velikim dobitkom za našu osnovnu nastavu i prosvjetu uopće.

Rad ide onim pravcem, kojim treba da ide i on će se osjetiti u našoj osnovnoj nastavi uopće. — Uspješan rad ogledne škole djelovati će i na preorjentiranje naše srednje nastave. Ogledna škola preuzima na sebe jednu veliku misiju.

Rad u oglednoj školi bazira se:
1) na savremenim didaktično-metodičkim principima, a naročito se ističe princip rada (učenička samoradinost) u punom pedagoškom značenju (metodološki momenat).
2) na rezultatima savremene psihologije, psihologije cjeline i pedopsihologije.
Tu se pazi na načelo duševne blizine (pedološki momenat). U školi se provađa skupna nastava.
4) Svi poticaji za nastavni rad dolaze iz našega nacijonalnoga života: sadašnjeg i prošlog. Tu se pazi da dođe do izražaja domovinsko načelo (kulturni momenat).

Ova uzorna škola služi kao rasadnik, kao centralna stanica, koja sukcesivno širi i pomaže provoditi u život savremene pedagoške ideje u svim djelovima naše države, te tako postepeno podići nivo naše škole uopće.

Na tom se temelju gradi i naša Državna ogledna škola u Zagrebu.

Na poticaj upravitelja škole u Varaždinu Stjepana Šimunčića, a potporom gradskog zastupstva grada Varaždina omogućeno je bilo šestorici učitelja ove škole, da su mogli hospitirati na Drž. oglednoj školi u Zagrebu, koja se nalazi u Savskoj cesti, te je smještena u posve novu građenu zgradu. Hospitiranju su prisustvovali dne 18. i 19. novembra t. g. 6 učitelja(ca) i to: Stjepan Šimunčić, upravitelj škole, Miletić Ida, Šurbek Edo, Rogina Šime, Bosanac Nikola, Heraković Dragica i Pomper Josipa.

Preduzeto je bilo 5 metodskih jedinica i provedena skupna nastava. Osobito zanimiva bila je metoda obučavaja u pjevanju. Svi nastavnici ogledne škole vrlo su susretljivo primili varaždinsko učitelj-stvo te im je upravitelj škole Stjepan Šimunčić prigodom zajedničke konferencije izrazio posebnuhvalu. Varaždinski učitelji bili su prvi, koji su hospitirali na oglednoj školi u Zagrebu.

Da se učiteljstvo upozna sa radom u obdaništu i zabavištu posjetili su Obdanište u Krajiškoj ulici i najmodernije zabavište Montesori, kojega vodi gđa bar. Vranicani. Svi su učitelji bili iznenađeni kako uređajem tako i nastavom u ovom zaista najmodernijem zabavištu, koje mora da služi kao uzor svima našim zabavištima. Ovdje se nastoji, da djeca sve svoje sposobnosti usavršavaju zgodnim radom, motrenjem i t. d. Uzgajaju se tako, da rad smatraju kao nagradu, koja će ih dovesti do sreće i blagostanja.

I. M.

Zašto je članak star gotovo devedeset godina zanimljiv za čitanje i danas?

Ideja škole kao instrumenta države i društva aktualna je i danas. Obrazovni sustavi oblikuju kurikulume prema nacionalnim i globalnim potrebama (STEM, održivost, AI), no i dalje su podložni političkim utjecajima. Pitanje balansa između kozmopolitskog obrazovanja i nacionalnog identiteta postaje sve izazovnije u globaliziranom svijetu. Rasprave o ulozi obrazovanja u odgoju “poželjnog građanina” prisutne su, primjerice, u pitanjima kurikuluma građanskog odgoja. Koncept oglednih škola danas nalazimo u inovativnim školama koje testiraju nove nastavne metode (digitalna transformacija, personalizirano učenje). Suvremene inicijative, poput STEM akademija ili eksperimentalnih škola, naslanjaju se na ideje iz 1930-ih. Montessori metoda i dalje je prepoznata kao primjer kvalitetnog obrazovanja. Fokus na praktičnom radu, promatranju i razvoj svih djetetovih sposobnosti zadržao je relevantnost.