Dobro korištenje filma u nastavi Povijesti

Film je u ljudsku stvarnost ušao tijekom 19. stoljeća i danas su njegove brojne pojavnosti neizostavan dio svakodnevice. I prije nego se počelo snimati filmove po imaginarnim predlošcima, filmovi su, prije svega, bili zorna informacija o događajima oko nas. Ljudi su dolazili u improvizirane dvorane, a kasnije u kina kako bi gledali vijesti i priloge iz njihove zemlje i udaljenih krajeva planeta. Filmski žurnali sredinom 20. stoljeća postali su važan dio informiranja uz već uobičajene novine i radio. Zato su bili i od interesa za državu i političare koji su ih koristili u propagandne i obrazovne svrhe. Već u međuratnome razdoblju, a posebno nakon Drugoga svjetskoga rata primat u vrsti filmova preuzimaju igrani filmovi različitih žanrova.

Prema podatcima Filmskoga udruženja Amerike u analizi pretpandemijske 2019. godine svjetska je filmska industrija u kinima i kućnoj streaming upotrebi uprihodila više od 100 milijardi dolara (6,17 milijardi kuna). Filmovi su na razne načine prisutni u svim razinama obrazovanja već od primarne razine. Učenici o filmu počinju učiti na Hrvatskome jeziku kao dio medijske kulture već od razredne nastave. U trećemu razredu uči se o dokumentarnome filmu, a u šestome se razredu preporuča i snimanje kratkoga filma. U kurikulumu Povijesti u 8. razredu predložena je izborna tema o razvoju filma, a korištenje filmova preporuča se kurikulumom kao dio materijala i izvora za učenje.

Nastavni film u poučavanju povijesti

Kao i u drugim školskim predmetima, film je nastavno sredstvo koje uz sebe vezuje posebne metode rada u nastavi. Kurikulumom Povijesti nije propisano koji se filmovi ili njihovi dijelovi preporučaju, a ne postoji ni konkretna uputa kako ih koristiti. Okvirno se može izdvojiti samo:

Učitelj određuje kako ih pravilno odabrati, prilagoditi i u kojem ih dijelu procesa učenja i poučavanja primijeniti. Najbolje je koristiti se kombinacijom (…) različitih medija jer se time učenici potiču na interakciju u nastavnome procesu. U procesu učenja i poučavanja Povijesti korištenje materijala za učenje potrebno je uskladiti s ciljevima i ishodima učenja. Izvori i materijali nisu sami po sebi cilj, već sredstvo za ostvarivanje ciljeva i ishoda učenja. Trebaju biti primjereni dobi učenika, usklađeni s prethodnim iskustvom i stilovima učenja te prilagođeni njegovim kognitivnim sposobnostima.

Te upute ostavljaju veliku slobodu i odgovornost učiteljima o tome što će odabrati i kako će odabrane filmove i filmske isječke koristiti. Filmska enciklopedija definira nastavni ili školski film kao “vrst namjenskog, obrazovnog filma koji se kao edukativno i metodski prikladno sredstvo upotrebljava u procesu nastave.”

Količina je raspoloživih materijala na internetu iznimna, no valja napomenuti da se pri odabiru materijala treba voditi briga o više faktora. Prije svega tu je pitanje jezika – sadržaji bi trebali biti na hrvatskome jeziku, sinkronizirani ili uz podnapise. Jezik i sadržaj korištenoga filmskog isječka moraju biti primjereni sposobnostima učenika u određenoj dobi. Dodatna poteškoća pitanje je prisutnosti povijesnih interpretacija u filmskim uradcima. Bez obzira na to o kojoj se vrsti filmova radi, oni su uvijek prikaz neke perspektive autora. Dio filmova može se koristiti i kao primarni povijesni izvor jer sadržajem i oblikovanjem prikazuju povijesne događaje u vremenu kad su se događali ili pak ukazuju kako su oblikovani u određenoj političkoj situaciji. Primjerice, američki i mađarski filmski žurnali s početka pedesetih godina 20. stoljeća prikazuju temu Korejskoga rata, ali je uočljivo da je perspektiva prikaza tih događaja suprotstavljena. To učenici u radu s učiteljem trebaju uočiti uz više proučavanja teme.

Velik dio raspoloživoga materijala na internetu ipak nije nastavni film i nije primjeren zahtjevima predmetnoga kurikuluma. Tijekom pandemijske godine umnogostručilo se dijeljenje materijala za poučavanje. Učitelji su putem društvenih mreža kolegijalno dijelili svoje materijale i poveznice na sadržaje dostupne na mreži. Analizom podijeljenoga sadržaja u tri veće učiteljske grupe na društvenoj mreži Facebook primjetno je da se u pogledu filmova najviše dijele dijelovi televizijske emisije TV kalendar u produkciji Hrvatske radiotelevizije. Premda je takva forma po trajanju u prosjeku od 2 minute prigodna za korištenje u nastavi, sadržajno je često prepuna činjenica i interpretacija koje učenicima otežavaju ili onemogućuju razumijevanje povijesnih događaja. Upotrebljivost sadržaja TV kalendara za nastavu Povijesti potrebno je detaljno znanstveno istražiti. Uz TV kalendar često su dijeljene poveznice na isječke iz igranih i dokumentarnih filmova kao i na njihova izdanja u punome trajanju.

Učitelji Povijesti trebali bi stručnu edukaciju o korištenju nastavnih sredstava i materijala dobiti već tijekom studija. Trenutno u Hrvatskoj djeluje 8 odsjeka za povijest na kojima se educiraju nastavnici. Pregledom javno dostupnih popisa obavezne literature kolegija metodike može se utvrditi da na njima još uvijek prevladavaju izdanja iz prošloga stoljeća s malo recentnih naslova. Stoga suvremena upotreba filma i nije sastavni dio te literature. Tako npr. Vrbetić (1968) spominje “suvremena sredstva informacije: filmovi, dijafilmovi, radio, televizija (…)”. Poljak (1984) u dijelu o nastavnim sredstvima spominje film i televizijske emisije kao dvodimenzionalna dinamična sredstva uz dodatak da zvučni filmovi pripadaju i audiovizualnoj grupi nastavnih sredstava. Stradling (2003) dobro primjećuje “Nastavnici se često susreću s (…) povijesnim izvorima kao što su usmena povijest, film i filmski žurnali, koji su bili zanemarivani tijekom njihove vlastite povijesne edukacije.” Dobro upozorava da (str. 12) “kritičko “čitanje” igranog ili dokumentarnog filma zahtijeva dodatno znanje i vještine kojima učenike treba podučiti” te pritom savjetuje postupak analize sličan analizi drugih primarnih i sekundarnih izvora. Na kraju 17. poglavlja naslovljenog Televizija kao izvor (str. 255-256) donosi preporuke i pitanja za analizi koji se mogu primijeniti na sve filmske vrste. Među najsvježijim naslovima na popisu Pranjić (2013) definira video i filmove kao “suvremena nastavna sredstva i pomagala koja omogućavaju akcijsko pokazivanje nedostupnog”. Ukratko ističe i moguće prednosti i nedostatke korištenja. Prednost je što filmovi daju specifične efekte (aktualnost, životnost, objektivnost, identifikacija, vizualizacija, dramatizacija) i što učenici mogu sami sudjelovati u stvaranju i prilagodbi nastavnih medija. Među nedostatcima na prvome je mjestu “mogućnost i opasnost manipuliranja mišljenjem i osjećajima”.

Inicijalno istraživanje o trajanju učeničke pažnje pri gledanju filmova

Količina podataka sadržanih u nekome filmskom isječku, korištenje stručne terminologije i, prije svega, trajanje isječka znatno utječu na pažnju učenika i posljedično na dobru upotrebljivost filma u nastavi.

Od 31. siječnja do 7. veljače 2021. g. provedeno je istraživanje metodom ankete koja je postavljena u tri najveće Facebook grupe koje okupljaju povjesničare. Cilj istraživanja bio je prikupiti mišljenja učitelja osnovnih škola i nastavnika srednjih škola o tome koliko traje učenička pažnja pri gledanju filmova.  Ukupno 12 pitanja podijeljeno je u tri grupe po vrsti filmova: animirani, dokumentarni i igrani filmovi. Svako je pitanje sadržavalo skalu u kojoj je izraženo trajanje filmova: do 60 sekundi, od 1 do 2 minute, od 2 do 4 minute, od 4 do 6 minuta, do 10 minuta, do 15 minuta, do 20 minuta, do 25 minuta, do 30 minuta, do 35 minuta, jedan školski sat. Online upitnik ispunilo je 53 nastavnika koji su prema uvodnoj napomeni odgovorili samo na pitanja koja se odnose na razrede koje poučavaju.

Tablica 1. Prikaz najučestalijih odgovora (N=53).

	animirani filmovi	dokumentarni filmovi	igrani filmovi
5. – 6. r. OŠ	32,4 % od 2 do 4 minute 24,3 % od 4 do 6 minuta 18,9 % do 10 minuta	32,4 % od 2 do 4 minute 26,3 % do 10 minuta 15,8 % od 4 do 6 minuta	17,1 % do 15 i do 20 minuta 14,3 % 2 – 4, 4 – 6 minuta i do jednoga školskoga sata
7. – 6. r. OŠ	25,7 % od 4 do 6 minuta 25,7 % do 10 minuta 17,1 % do 15 minuta	31,4 % od 4 do 6 minuta 17,1 % do 10 minuta 17,1 % do 15 minuta	20,6 % jedan školski sat 17,6 % 4 – 6 i do 20 minuta 14.7 % do 10 minuta
1. – 2. r. SŠ	15,6 % od 2 do 4 minute 15,6 % od 4 do 6 minuta 15,6 % do 10 minuta	18,2 % do 15 minuta 15,2 % do 30 minuta 12,1 % 2 – 4, 4 – 6 i do 10 minuta	42,4 % jedan školski sat 15,2 % do 20 minuta 9,1 % 2 – 4, 4 – 6 i do 15 minuta
3. – 4. r. SŠ	19,4 % do 15 minuta 16,1 % od 2 do 4 minute 16,1 % do 20 minuta	16,1% od 2 do 4 minute 12,9 % do 10, do 15, do 30 i do 35 minuta	48,4 % jedan školski sat 9,7 % 2 – 4, do 10 i do 20 minuta

Ograničenja su ovoga istraživanja kratko trajanje, mali broj ispitanika i dublja razrada pitanja. Istraživanje je planski provedeno u malim okvirima kako bi se pokušalo uočiti postoje li određeni trendovi s obzirom na dob učenika. Pritom se nije ispitivao način korištenja filmova – u kojoj fazi nastave, kakva je bila priprema, kakvo je bilo učeničko sudjelovanje ili analiza pogledanoga, kolika je učestalost korištenja i sl. Velika difuzija rezultata ukazuje na veliku razliku u mišljenju učitelja o tome koliko vremena njihovi učenici mogu pozorno pratiti različite vrste filmova. Prema rezultatima ne može se sa sigurnošću tvrditi da se vrijeme pažljivoga gledanja filmova povećava s dobi učenika. Uočena je tendencija da su, bez obzira na dob učenika, igrani filmovi učenicima zanimljiviji od animiranih i dokumentarnih filmova. Velike razlike u navedenim vremenima ukazuju na to da se strategija korištenja filmova uvelike razlikuje od učitelja do učitelja. To potiče na razmišljanje radi li se o slučajnosti ili se zapravo radi o primjeni filmova kao nastavnoga sredstva samo na temelju metode pokušaja i pogrešaka.

Zaključci i preporuke

Sve većom informatizacijom škola (dostupnost tehničke opreme poput računala i tableta i sve brži internet) mogućnosti se upotrebe IKT-a u svim fazama nastave povećavaju. To znatno utječe na upotrebu filmova (i drugih videosadržaja), bilo u pasivnoj ulozi kad se takvi sadržaji samo konzumiraju, ili u aktivnijemu modelu kad i učenici izrađuju takve sadržaje. Ostaju otvorena pitanja spremnosti učitelja za korištenje filma u nastavi – postoji li didaktička i metodička podloga, pristupa li se korištenju površno ili promišljeno te kakva se vrsta filmova koristi. Pritom valja voditi brigu i o Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima te drugim pravnim okvirima koji zapravo ne omogućuju korištenje u nastavi bez izričite dozvole, premda se učestalo krivo podrazumijeva da se takvi sadržaji smiju koristiti u obrazovanju.

Nekoliko preporuka za korištenje filmova u nastavi povijesti:

Literatura

1. Theme Report 2019. Motion Picture Association [citirano 14. 6. 2021.].
   URL:
   https://www.motionpictures.org/wp-content/uploads/2020/03/MPA-THEME-2019.pdf
2. Ministarstvo znanosti i obrazovanja. (2019) Kurikulum nastavnog predmeta Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj. Narodne novine. 27/2019
3. Nastavni film. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. [citirano 14. 6. 2021.].
   URL:  http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=3691 
4. Vrbetić, M. (1968) Nastava povijesti u teoriji i praksi. Školska knjiga.
5. Poljak, V. (1984) Didaktika. Školska knjiga.
6. Stradling, R. (2003) Nastava europske povijesti 20. stoljeća. Srednja Europa.
7. Pranjić, M. (2013) Nastavna metodika u riječi i slici. Hrvatski studiji.

CITIRANJE: Hajdarović, Glučina, Turk-Presečki. (2021). Metodički paket za poučavanje Povijesti. Profil Klett.