Problem straha od javnoga nastupa u online okruženju

Različiti oblici javnoga nastupa sastavni su dio školske svakodnevice. Hrvatski jezični portal definira pojam nastup kao izlazak pred publiku u okviru kakve priredbe, programa itd. U svakodnevici i u literature pojmovi javni nastup i javni govor se obično povezuju, koriste zajedno ili se koriste kao istoznačnice. Za razliku od javnoga govora, nastup ne mora uključivati i verbalnu komunikaciju (npr. ples, pantomima). Javni nastup u školi gotovo uvijek podrazumijeva nastup pred publikom jer se sve aktivnosti nastavnoga procesa provode pred razredom i barem pred skupnom učenika.

Američko društvo psihijatara (2013) definira anksioznost kao osjećaj straha i tjeskobe potaknut mogućnošću negativnoga vrednovanja. Anksiozni poremećaj ubraja se među najčešće poremećaje u djetinjstvu s pojavnošću u 6 – 8 % djece i adolescenata. Taj je poremećaj dio normalnoga razvoja ili reakcija na specifičnu situaciju, a postaje ozbiljan problem kad utječe na razvoj i funkcioniranje pojedinca. Švedski psiholozi Furmark et. al. (1999) proveli su ispitivanje socijalnih fobija na 2000 slučajno odabranih odraslih osoba i utvrdili učestalost od oko 25 %. Perveen et al. (2018) spominju učestalost od oko 25 % u mladih osoba i do 75 % kod nastupa pred velikom skupinom. Također navode McCroskeyevo istraživanje iz 1984. kojim je kod 30 – 40 % Amerikanaca uvrđen strah od razgovora te istraživanje Tillforsa iz 2008. koje je pokazalo da kod 7 – 13 % osoba postoji strah od ispitivanja. Strah od škole smatra se normalnim strahom u mlađe osnovnoškolske djece, dok je strah od javnoga nastupa uvršten među strahove u razdoblju adolescencije. Liječnik Tsaoudides (2015) navodi da na strah od javnoga nastupa utječu: nedostatak iskustva, vrednovanje, razlika u statusu, iznošenje novih ideja i nova, nepoznata publika. To se uvelike može precrtati na školsko okruženje, osim činjenice da su članovi razredne zajednice i učitelj/učiteljica sve poznatiji kroz duži period zajedničke suradnje.

Glosofobija je strah od javnoga govora. Uključuje strah od govora pred publikom i strah od skupova u kojima pozornost može biti skrenuta na pojedinca. Gledamo li samu pojavnost, radi se upravo o tipičnim situacijama školskoga okruženja. Posljedice glosofobije mogu biti kratkoročne i dugoročne. Kratkoročne su temeljene na fiziološkoj reakciji “borba ili bijeg”: ubrzani rad srca, povišeni krvni tlak, mučnina, povećano znojenje, zatezanje mišića vrata, kserostomija (suhoća usta) i sl. Dugoročne se odnose na narušavanje odnosno umanjivanje životnih šansi (osobnoga uspjeha u obrazovanju, poslu i socijalnim interakcijama općenito).

Odgovor obrazovnoga sustava na pandemijske uvjete

Obrazovni sustavi u svijetu i Hrvatskoj ušli su u treću školsku godinu obilježenu pandemijom bolesti COVID-19. Bolest COVID-19 (zaraza virusom SARS-CoV2) širi se svijetom od kraja 2019. godine i kontinuirano svojim posljedicama uvelike pritišće svakodnevicu države, društva i pojedinca. Prema istraživanju Ančića i Cepića (2021) velika većina u hrvatskom društvu (87 %) prepoznaje opasnost od bolesti COVID-19 i smatra da bi posljedice mogle biti kobne. Prema istraživanju Bagića i Šuljok (2021) 12 % ispitanika smatra pandemiju iznimno opasnom, 41 % smatra ju dosta opasnom i 31 % donekle opasnom. Glavne mjere prevencije, izbjegavanje društvenoga kontakta, držanje distance i nošenje zaštitnih maski za disanje, direktno utječu i na obrazovanje. 

Od proljeća 2020. godine u obrazovnome sustavu Republike Hrvatske odlukom Ministarstva odgoja i obrazovanja (2020) primjenjuju se tri modela poučavanja kao odgovor na širenje pandemije COVID-19. Prema modelu A cjelokupna nastava odvija se u školi. Prema modelu B kombinira se nastava uživo i online sukladno mogućnostima škole. Model C predviđa online provođenje cjelokupnoga nastavnog procesa. Poučavanje u online okruženju zapravo predstavlja najveću promjenu paradigme školstva u Hrvatskoj od početka posljednje reforme Škola za život. Otvara brojna pitanja, od tehnološke opremljenosti škole, učitelja i učenika, informatičke pismenosti učitelja i učenika te pitanja o efektima online poučavanja u uvjetima pandemije. 

Jokić i Ristić Dedić (2021) proveli su istraživanje o učincima pandemije na obrazovni sustav Republike Hrvatske na ukupno 161 škola (76 osnovnih i 75 srednjih). Uzorak je uključivao 5374 učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja te 27023 učenika (6. i 8. razred osnovne škole te 2. i 4. razred srednje škole). Većina maturanata srednjih škola (59,1 %) odgovorila je da je pandemija negativno ili izrazito negativno utjecala na njihov život. Udio takvih odgovora učenika predmetne nastave osnovnih škola je oko trećine ispitanih. Rezultati utjecaja promjena u nastavi i organizaciji škole na učenje pri učenicima osnovne škole ukazuju da su promjene uvjetovane pandemijom donekle loše utjecale na njihovu motivaciju za učenje, radne navike i praćenje nastave. Nisu zamijetili znatnije promjene u usvojenome znanju i vještinama. Uvelike su zamijetili poboljšanje vještina rada s računalom. U pitanjima procjene vrijedi li neka tvrdnja više za nastavu na daljinu ili za nastavu u školi, učenici 8. razreda osnovne škole procijenili su da:

• je praćenje online nastave napornije
• izvršavanje zadataka za online školu zahtijeva puno truda,
• tijekom online nastave mora se izvršiti mnogo zadataka u kratkome roku
• u fizičkoj nastavi dobiju se bolja pojašnjenja i nastavnici daju jasne upute.

Važno je napomenuti da je većina nastavnika istaknula da se količina posla u odnosu na godinu bez pandemije izrazito povećala (22,2 %) i povećala u priličnoj mjeri (55,2 %). Procjena zahtjevnosti poslova učitelja i nastavnika predmetne nastave osnovne škole u odnosu na razdoblje prije pandemije procijenjena je u modelu C kao vrlo visoka (51,4 %) i visoka (35,2 %). Prema modelu B kao vrlo visoka (42,5 %) i visoka (42,3 %), dok se model A pokazao kao najmanje zahtjevan (16,4 % vrlo visoka i 44,1 % visoka).

Istraživanje

Provedeno je istraživanje s ciljem kako okruženje online nastave utječe na strah od javnoga nastupa kod učenika predmetne nastave. Istraživanje je provedeno u dvije faze. U prvoj fazi korištena je nasumična fokus grupa iz populacije učiteljica i učitelja predmetne nastave. Grupa od 14 ispitanika u prosjeku je imala između 15 i 20 godina radnoga iskustva. Postavljeno im je pitanje: Kakve su promjene uočene prilikom online nastave vezano uz aktivnost učenika koji inače imaju strah od javnoga nastupa?. Odgovori su sljedeći:

• učenik s dijagnozom autizma puno više odgovara online i ima manje problema s javnim nastupom
• komunikacija se smanjila
• lakše im je pričati preko videopoziva
• govore samo oni koji su i u nastavi uživo aktivni
• jednostavnije im je komunicirat na ovaj način komunicirati, odnosno aktivniji su
• puno opuštenije izlaganje
• neki učenici, koji nisu bili aktivni na satu, sad su postali aktivniji
• lakša im je komunikacija preko ekrana nego uživo
• čini se da nisu pod tolikim stresom kad treba nešto reći
• učenici koji inače imaju problem s javnim nastupom lakše su komunicirali online putem chata i porukama profesorima
• dio introvertiranih se otvara jedino u porukama koje šalju uz zadaće
• kod nekih introvertiranih možda se dogodila promjena, ali nije velika
• nekoliko njih se i na nastavi nakon toga malo oslobodilo u komunikaciji sa mnom
• online nastava pomogla je nekim učenicima u izražavanju ukoliko imaju isključene kamere.

Na temelju toga inicijalnog istraživanja generalni zaključak je da je većina učitelja primijetila određeni napredak ili poboljšanje aktivnosti učenika tijekom online rada, odnosno da se glosofobija smanjila. No, razgovor s ispitanicima otkrio je dodatne čimbenike koji utječu na aktivnosti učenika kao i povezano s izazovima online nastave i rada tijekom pandemije. Uočena je razlika u aktivnosti učenika provodi li se online nastava sinkrono ili asinkrono gdje učenici u asinkronoj nastavi imaju više vremena za pažljivije pripremanje. To pozivitno utječe na njihove rezultate. Uočena je razlika u predmetima gdje jezici, koji ionako više inzistiraju na povratnoj sprezi, odnosno razgovoru s učenicima, doživljavaju i veću online aktivnost. Uočena je razlika u vrsti komunikacije gdje se najviše učenika odlučuje za tekstualno komuniciranje, zatim audiozapisima i najmanje videoporukama ili videouključivanjem. Dio ispitanika skrenuo je pažnju na utjecaj socijalnoga statusa učenika gdje učenici slabijega socijalnog statusa više izbjegavaju videokomunikaciju (zbog fizičkoga okruženja u kojemu se nalaze ili zbog obiteljske dinamike). Dugotrajnost ovakvih oblika nastave utječe na osjećaj zasićenja kod učitelja i kod učenika što se direktno odražava na motivaciju. Učitelji osjećaju da imaju još manje vremena za posvećivanje pažnje pojedinomu učeniku.

Rezultati inicijalnoga istraživanja pomogli su oblikovanju daljnjega istražavanja. Prema konstruktivističkoj paradigmi provedeno je korelacijsko istraživanje s osnovnim zadatcima istraživanja vezane literature i provođenja istraživanja na većemu broju učitelja predmetne nastave u osnovnim školama. Instrument istraživanja bio je upitnik s 3 pitanja zatvorenoga tipa i 11 izjava sa skalom procjene slaganja. Na skali procjene od 5 stupnjeva ispitanici su izražavali svoje slaganje s izjavama od u potpunosti se ne slažem do u potpunosti se slažem. Upitnik je dostupan u Prilogu 1. Istraživanje je provedeno u razdoblju od 28. travnja do 5. svibnja 2021. godine, a upitnik oblikovan u aplikaciji Google Forms distribuiran je putem učiteljskih Facebook grupa. U istraživanju je sudjelovalo 87 ispitanika. Provedena je samo deskriptivna analiza prikupljenih podataka.

Najveći udio ispitanika (46 %) radi kao učitelj/učiteljica predmetne nastave 10 – 20 godina. 17,2 % ispitanika radi 20 – 30 godina, a 14,9 % ispitanika radi 5 – 10 godina. U istraživanju su zastupljeni svi predmeti koji se poučavaju od 5. do 8. razreda osnovne škole. Najzastupljenija skupina su učitelji/učiteljice jezika s 50,5 % ispitanika (od čega 25,3 % učitelji/učiteljice Hrvatskoga jezika, dok su ostali učitelji/učiteljice prvoga i/ili drugoga stranog jezika). Od ostalih predmeta veće skupine ispitanika su učitelji/učiteljice Matematike i Povijesti, obje skupine s po 12,6 %. Većina ispitanika (59,8 %) radila je po modelu C manje od trećine predmetne satnice (po 29,9 % u obje grupe od po 10 – 20 % i od 20 – 30 %). Manje od 10 % nastavnih sati po modelu C radilo je 18,4  % dok je 14,9  % radilo 30 – 40 % ispitanika.

U inicijalnome dijelu istraživanja tijekom razgovora s učiteljima nekolicina ih je pri otvaranju razgovora reagirala iznenađeno. To se iznenađenje odnosi upravo na pitanje zamjećuju li učitelji učenike koji imaju određenih problema tijekom nastave. Izazovni dio učiteljskoga posla upravo je pokušaj individualizacije poučavanja prema pojedinačnome učeniku. S obzirom na to da je i istraživanjem Jokića i Ristić Dedić (2021) dokazano dodatno opterećenje učitelja tijekom pandemijske nastave, to pitanje dobiva dodatno na značaju. Postoji opravdana sumnja da se dio učitelja nije aktivno uključio u ovo istraživanje upravo zato što u proteklome razdoblju nisu uspjeli uočiti poteškoće kod učenika. Od N = 87 ispitanika njih 49,4 % se u potpunosti složilo, a 35,5 % djelomično složilo s tvrdnjom da su uočili probleme učenika koji imaju strah od javnoga nastupa.

Odgovori ispitanika potvrđuju pretpostavku da, barem po mišljenju učitelja, učenicima njihovo poimanje vlastitoga izgleda i razmišljanje o tome što će drugi misliti o njima, utječe na njihov javni nastup.

Povezano s prethodnom izjavom najveći dio ispitanika smatra da je za učenike veći stres nastup pred drugim učenicima od samoga nastupa pred učiteljem. Tu se može spekulirati o tome da je osoba koja u ovome slučaju predstavlja autoritet zapravo manji uzročnik stresa od vršnjaka. Opravdano je smatrati da bi, stoga, online javni nastup mogao pozitivno utjecati na percepciju pritiska na učenika koji je na ovaj način slabije izložen pogledima vršnjaka (zbog same mogućnosti tehnologije).

Najveći dio ispitanika uočava promjenu ponašanja učenika koji inače imaju strah od javnoga nastupa.

Najveći dio ispitanika slaže se s tvrdnjom da je online nastava pozitivno utjecala na učenike koji inače imaju strah od javnoga nastupa.

Većina ispitanika svoju je online nastavu održavala sinkrono.

Kod ispitanika se uočava trend pomicanja percepcije prema sredini skale što ukazuje na to da ispitanici nisu u potpunosti sigurni da sinhroni javni nastupi učenika pozitivno utječu na njihovo izvršavanje zadataka, premda se većina ispitanika zadržala u zoni potvrđivanja izjave.

Među ispitanicima je vidljiva podjela na one koji u većoj mjeri (46 %) traže od svojih učenika uključivanje kamere, dok istovremeno postoji značajan postotak (20,7 %) onih na suprotnoj strani skale, odnosno onih koji od učenika ne traže uključivanje kamera.

Koncentracija odgovora u sredinu skale (39,1 %) ukazuje na to da veći dio učitelja nije siguran umanjuje li online javni nastup učenikov strah od javnoga nastupa. Ipak, značajan postotak (ukupno 40,2 %) smatra da takav pozitivan efekt ipak postoji.

Kao i kod prethodne izjave, postoji znatan postotak ispitanika (37,9 %) koji nisu sigurni umanjuje li online javni nastup strah od negativne percepcije fizičkoga izgleda vršnjaka. U isto vrijeme 45,9 % ispitanika smatra da je online javni nastup umanjio strah učenika od negativne percepcije fizičkoga izgleda vršnjaka.

Distribucija rezultata na ovoj skali pokazuje negativan trend, odnosno da se pozitivni učinci uočeni tijekom online nastave nisu pretočili na fizičku nastavu.

Prikupljeni rezultati ostavljaju puno prostora za daljnja i detaljnija istraživanja problema glosofobije i utjecaja online poučavanja na taj problem. Također, postoji mogućnost istraživanja učeničke percepcije sebe i na koji se način predstavljaju drugima u okvirima online poučavanja. Za učitelje ne samo predmetne nastave u osnovnoj školi, već općenito, sigurno postoji potreba za stručnim edukacijama o glosofobiji kao i o drugim oblicima poremećaja u ponašanju djece i adolescenata. Općenito se na temelju ovih rezultata istraživanja može zaključiti da prema percepciji učitelja postoji pozitivan utjecaj online nastave na učenike koji imaju strah od javnoga nastupa. Isto tako, rezultati ukazuju na to da se taj pozitivni rezultat nije odrazio na učenike po povratku u razred, tj. nastavu uživo.

Literatura

1. Tsaousides, T. (2015). Brainblocks: Overcoming the 7 Hidden Barriers to Success. Prentice Hall Press.
2. American Psychiatric Association (2013). Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition.
3. Ančić, B., Cepić, D. (2021). Tko su antimaskeri u Hrvatskoj?: prilog istraživanju antimaskerske reakcije tijekom pandemije bolesti COVID-19 u Hrvatskoj. Sociologija i prostor, 59(219), 187–218. https://doi.org/10.5673/sip.59.0.7 
4. Bagić, D., Šuljok, A. (2021). „Stavi masku i odmakni se“ – istraživanje determinanti protektivnog ponašanja od bolesti COVID-19 u Hrvatskoj. Sociologija i prostor, 59(219), 119–147. https://doi.org/10.5673/sip.59.0.5 
5. Furmark, T., Tillfors, M., Everz, P. et al. (1999). Social phobia in the general population: prevalence and sociodemographic profile. Social Psychiatry and Psychiatric Epidemiology. Volume 34. str. 416–424
6. Hrvatski jezični portal (2021). nástup. Znanje/SRCE. URL: https://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=e1ZvURc%253D 
7. Jokić, B., Ristić Dedić, Z. (2021). Nacionalno praćenje učinaka pandemije bolesti COVID-19 na sustav odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj – prvi rezultati. Institut za društvena istraživanja u Zagrebu. URL: https://www.idi.hr/wp-content/uploads/2021/08/P_NACIONALNO_PRACENJE_UCINAKA_PANDEMIJE_NA_OBRAZOVNI_SUSTAV-IDIZ-ZA_MEDIJE-FINAL.pdf  
8. Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2020). Modeli i preporuke za rad u uvjetima povezanima s bolesti COVID-19. URL: https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti//Modeli%20i%20preporuke%20za%20rad%20u%20uvjetima%20povezanima%20s%20bolesti%20COVID-19%20u%20-%202020.%20-%202021.%20-%203.%209.%202020..pdf 
9. Perveen, K., Hasan, Y., Rahman Aleemi, A. (2018). Glossophobia: The Fear Of Public Speaking In Female And Male Students Of University Of Karachi. Pakistan Journal of Gender Studies. Vol. 16, 18. str. 57–70.
10. Seldan Kőnig, Lj., Peulić, V., Matijević, G. (2019). Strah od javnog nastupa i kako ga pobijediti. Policija i sigurnost. Vol. 28 No. 2/2019, 2019.

CITIRANJE: Hajdarović, Glučina, Turk-Presečki. (2021). Metodički paket za poučavanje Povijesti. Profil Klett.