Tijekom trećeg dana I. Regionalnog seminara o ljudskim pravima “Edukacija o holokaustu” u Čakovcu predstavljen je primjer provedbe projekta o Holokaustu s učenicima osnovne škole. Seminar je ispred Udruge za edukaciju i promicanje ljudskih prava organizirao Miljenko Hajdarović uz podršku Židovske općine Čakovec.
Uvod
U sklopu izvannastavnih aktivnosti Osnovne škole „Petar Zrinski“ Šenkovec redovito se okuplja “povijesna grupa“. Posljednjih nekoliko godina povijesna grupa aktivno sudjeluje u raznim projektima vezanim uz edukaciju o holokaustu i ljudskim pravima općenito. U školskoj godini 2011./2012. sudjelovali su u „Poster projektu“.
Poster projekt proteklih se godina već provodio u Mađarskoj i Italiji, a u travnju 2011. preko suradnje Yad Vashema i Agencije za odgoj i obrazovanje ponuđen je i hrvatskim nastavnicima i školama. Projekt je zamišljen tako da učenici uz vodstvo mentora izrade plakate koji će se izložiti 27. siječnja, prigodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta. Ideja je u skladu s edukativnom filozofijom Yad Vashema, u kojoj se o Holokaustu pedagoški podučava na način prilagođen uzrastu učenika (u ovom slučaju radi se o uzrastu od četrnaest godina naviše). Mentori su pažnju učenika trebali usmjeriti na specifične teme o holokaustu, kao što su stradanja djece, obitelji, prijateljstvo, žene i dr. Svaka se tema mogla još detaljnije specificirati. Mentori su trebali pripremiti detaljan plan rada u kojem će se korak po korak kroz razne aktivnosti predstaviti najvažniji aspekti holokausta. Konačni rezultat morao je biti plakat dizajniran tako da prenese određenu poruku.
Okvirni koraci u provedbi projekta (prema predlošku Yad Vashema)
📌 Fokusirati se na specifične teme holokausta, kao što su djeca, obitelj, prijateljstvo itd. Odabrana tema može se podijeliti na podtemu, a za svaku podtemu mora se razviti obrazovni plan. Voditelj projekta priprema aktivnosti i potrebne materijale.
📌 Prije nego učenici krenu s izradom postera valja ih upoznati s važnošću postera kao medija za prenošenje poruka.
📌 Tijekom rada na određenim temama popraćenim kreiranjem plakata preporučljivo je uključiti lokalne institucije poput muzeja i medija kao mogućih domaćina privremenih izložbi.
📌 Učenike treba poticati na razmjenu mišljenja i na raspravu oko pitanja koja će se pojaviti tijekom rada na temi, kao i na povratnu informaciju o projektu u cijelosti.
Razrada ideje i cilj
„Priča o dva dječaka“ zamišljena je kao usporedno praćenje životnih sudbina Ota Konsteina i Vojka Sterka. Obojica su tijekom Drugog svjetskog rata kao dječaci preživjeli razdoblje Holokausta, ali s vrlo različitim sudbinama. Dok se jedan skrivao u Zagrebu, drugi je prolazio kroz najveće logore nacističkog režima. Oto Konstein podrijetlom je iz Čakovca i danas živi u Zagrebu, a Vojko Sterk podrijetlom je iz Zagreba i danas živi u Jerusalemu. Učenici su tijekom rada učili o antisemitizmu, o nacističkoj ideologiji i rasnoj politici te o primjeni te ideje na našim prostorima. Izuzetna je vrijednost projekta bila što su učenici i osobno upoznali preživjele i slušali svjedočanstva iz prve ruke.
Tijek rada na projektu
Prvi korak u realizaciji projekta bilo je njegovo prihvaćanje od strane uprave škole te uvrštenje i prihvaćanje godišnjeg kurikuluma škole. Projekt je realiziran u okviru izvannastavne aktivnosti povijesne grupe koja u planiranoj satnici ima samo 35 školskih sati za realizaciju svih aktivnosti. Prema godišnjem planu, tjedno je za spomenutu grupu predviđen samo jedan sat, što se pokazalo nedovoljnim. Već krajem rujna 2011. godine aktivnost je proširena van redovne satnice, i to najprije na dva sata tjedno, da bi se približavanjem finala projekta članovi grupe u studenom i prosincu često nalazili i 3 do 5 puta tjedno. Vezano uz problem satnice bilo je značajnijih problema – kako uskladiti satnicu aktivnosti između nastavnika i učenika. S nastavnikove strane dodatni rad nije plaćen, a sa strane učenika bila je upitna razina motivacije za toliko dodatnog rada i potencijalno negativno djelovanje na slobodno vrijeme učenika.
Nastavnik je prije početka rada izradio okvirni program rada u kojem su naznačene glavne aktivnosti koje vode prema ostvarivanju zacrtanih ciljeva.
Aktivnosti u rujnu temeljene su na upoznavanju s projektom, okupljanju učenika te njihovom početnom osposobljavanju za temu. Srećom, okupljanje povijesne grupe i učenička motivacija prošli su bez ikakvih problema, čak i iznad očekivanja.
Tome je u najvećoj mjeri doprinijela činjenica što su učenici osmih razreda odmah prvi tjedan nastave imali priliku sudjelovati u Edukacijskom jutru što ga je organizirao Festival židovskog filma Zagreb. Učenici su pogledali dokumentarni film „Hanin kovčeg“, a uz to su imali izuzetnu priliku upoznati preživjelog svjedoka holokausta te s njime razgovarati. Film „Hanin kovčeg“ govori o sudbini obitelji Brady koja je tijekom Drugog svjetskog rata završila u logorima pa su tako brat i sestra ostali bez roditelja. Potom su bili zajedno u logoru, no na kraju su razdvojeni. Preživio je samo brat koji nas vodi kroz priču o tome kako je pronađen kovčeg koji je pripadao njegovoj sestri.
Učenici su nakon filma upoznali Branka Lustiga koji je prošao tragediju Auschwitza i prenio im nekoliko važnih poruka s naglaskom na to da se holokaust više nikad ne smije ponoviti.
Nakon toga događaja upućen je poziv za okupljanjem povijesne grupe s najavom da ćemo raditi projekt sa sličnom temom kao u filmu. Na prvom okupljanju javilo se više od polovice cijele generacije osmih razreda. U razgovoru o razlozima njihove želje da sudjeluju u projektu ustanovilo se da ih je obiteljska priča o sudbini njihovih vršnjaka vrlo zainteresirala, da su se osobno povezali s djecom iz filma te da radi toga žele doznati još više o spomenutoj temi.
Odabir učenika za sudjelovanje u projektu treba odraditi vrlo pažljivo. Pedagoški gledano, bilo bi opravdano u projekt uključiti različite generacije učenika, ali isto tako treba obratiti pozornost na sam sadržaj projekta. Projekt se tiče holokausta, dakle razdoblja u povijesti koje učenici osnovne škole uče tijekom 8. razreda. Projekt je najavljen u redovnoj nastavi i nastavnik je između prijavljenih učenika odabrao one koji su u dosadašnjem radu pokazali veće razumijevanje povijesne materije i učenike koji dobro funkcioniraju u grupnom radu.
Nakon formiranja grupe upoznati su s osnovnom idejom Poster projekta. U glavnim im je crtama pojašnjen plan rada te su doznali po jednu rečenicu o ljudima koje će istraživati tijekom provedbe projekta. Na početku im je namjerno dan minimalni broj podataka s ciljem da se u njima probudi istraživački duh i želja da više doznaju o sudbini tih ljudi.
U sljedećem koraku učenici su morali napraviti veliki iskorak glede komuniciranja s preživjelima. Za prvi način komunikacije odabrano je pismo, što znači da su se učenici prihvatili ručnog pisanja na „zastarjelom“ mediju komunikacije. Na taj su način iskušali još jednu vještinu sažetog pisanja s ciljem poticanja suradnje i stekli su dojam značaja projekta kada se s ostalima komunicira na ovaj način. U pismima su pojasnili ideju projekta, pojasnili su tko su i što će sve raditi tijekom projekta te su ljude zamolili za suradnju. Uzbuđenje koje je vladalo u tom koraku projekta bilo je iznimno i učenici su nastavnika redovito ispitivali o pristiglim odgovorima.
Budući da su sudionici projekta bili učenici 8. razreda, koji još nisu učili o razdoblju holokausta, u vrijeme čekanja na odgovore preživjelih učenici su upoznati s osnovnim obilježjima totalitarizma, uzrocima i usponom diktatora na vlast, rasnom politikom i provedbom konačnog rješenja. Nakon teorijskog uvoda u temu učenici su u skladu s pedagoškim preporukama Yad Vashema dobili uvid u život židovske manjine na području Međimurja prije izbijanja rata. Izvore su morali pronaći samostalno na internetu i u školskoj i mjesnoj knjižnici. Najviše podataka učenici su dobili iz kataloga izložbe „Židovi u Međimurju“. Na satovima povijesne grupe učenici su kreirali lentu s najvažnijim događajima iz povijesti Međimurja, aktivnosti židovske zajednice, događajima vezanima uz vlast nacista i Drugi svjetski rat. Tijekom tog rada rodila se ideja da se kroz lentu vremena na plakatu prikažu najvažniji događaji iz vremena holokausta i da se na lentu unesu događaji vezani uz živote naših preživjelih.
U svom prvom javljanju Oto Konstein se, nažalost, zahvalio na suradnji uz obrazloženje da se više ne smatra dovoljno spremnim da ponovno prolazi kroz ovu tematiku. To je u prvom trenutku razočaralo učenike, ali je projekt mogao biti nastavljen zbog veće količine materijala koji su prikupljeni od Konsteina tijekom projekta „Razredni muzej holokausta“ koji se provodio u školskoj godini 2008./2009. Najvredniji dio tih materijala je video svjedočenje koje je Konstein dao učenicima povijesne grupe 27. siječnja 2009. godine.
Vojko Sterk oduševljeno je prihvatio sudjelovanje u projektu i odmah je poslao svoju životnu priču. Radi pozitivnog efekta primljena pisma učenici su otvorili i naglas ih čitali. Podatci iz Sterkovog pisma pažljivo su analizirani i uneseni na lentu vremena. Bilo je nekoliko otvorenih pitanja koja su riješena u daljnoj komunikaciji nastavnika i svjedoka putem elektroničke pošte. E-mailom su primljene i fotografije na kojima se vidi nekoliko scena iz života svjedoka u vrijeme njegovih najranijih godina. Vidi se dosta detalja iz svakodnevnog života vezanih uz provođenje slobodnog vremena (šetnje, ZOO), školovanje (grupne razredne fotografije i pojedinačne s prijateljima i učiteljem) i obiteljski život (porteti s ocem, majkom i bratom). U pismu i fotografijama doznalo se ponešto i o Sterkovom životu nakon rata kada se preselio u Izrael, diplomirao, radio u banci i sudjelovao u obrani države. Na taj se način zaokružila slika o njegovom životu prije rata, za vrijeme rata i nakon njega.
O životnom putu Ota Konsteina učenici su najviše doznali analizirajući njegovo video svjedočanstvo. Iz tog su svjedočanstva doznali mnoge detalje o uvjetima u logorima i na marševima smrti. U katalogu izložbe pronađeni su podatci o njegovoj obitelji, kao i fotografija na kojoj stoji zajedno s roditeljima i mlađom sestrom. Pretraživanjem interneta u slovenskom časopisu pronađene su informacije o podrijetlu njegove obitelji. Osjetio se nedostatak dvosmjerne komunikacije, ali je to donekle kompenzirano time što je nastavnik bio upoznat s cijelom pričom.
Učenike su obje priče vrlo zainteresirale i, čini se, emotivno dodatno motivirale. Osobne fotografije, posebno u slučaju Sterka, pokazale su se izvrsnim sredstvom za postizanje empatije među učenicima.
Tijekom daljnjeg rada o logorima i poznatim osobama koje su stradale u holokaustu u Sterkovom i Konsteinovom životopisu pronađene se brojne poveznice s najrazličitijim zbivanjima iz tog doba. Ispostavilo se da su Konstein, Sterk i Anne Frank rođeni iste godine – 1929. Anne Frank skrivala se pred nacistima isto kao i Sterk. Grupa logora Auschwitz povezuje više sudbina. Konstein i Lustig su ga preživjeli, a u njemu su stradali Hana Brady i većina međimurskih Židova. U svom dnevniku Frank se žali što ne može ići u školu, a isto se desilo i Sterku koji se povremeno školovao uz lažne dokumente. Anne Frank stradala je u Bergen-Belsenu, u kojem su logorovali i Konstein i Lustig. Zajednička poveznica bio im je holokaust, a njihove priče povezivale su se poput slagalice ili puzli. Ta je ideja iskorištena za izradu plakata.
Finalni produkt višemjesečnog rada bila je izrada dva plakata na kojima se usporedno može pratiti životna priča Sterka i Konsteina od rođenja do današnjih dana, uz komade slagalice kojima su njihovi životi povezani za zbivanjima tijekom holokausta. Svaki plakat sadržava 24 komadića slagalice uz lentu vremena koja postaje kompletna spajanjem oba plakata. Na lenti su označene najvažnije godine- godine rođenja svjedoka, Hitlerova dolaska na vlast, početka i kraja Drugog svjetskog rata. Na plakatu o Sterku može se pratiti razvoj događaja u Hrvatskoj, a na plakatu o Konsteinu vidljive su informacije o međimurskim Židovima.
Posteri su tijekom veljače 2012. bili izloženi u prostoru Edukacijskog centra Javne ustanove spomen područja Jasenovac, a tijekom svibnja 2012. u sklopu Židovskog filmskog festivala u Zagrebu. Projekt je prezentiran u radio emisijama Radio Čakovca i Radio Novske te na stranicama elektroničkog časopisa Hrvatski povijesni portal.
Sadržaji plakata
Plakat o Vojku Sterku
Zajednička slika na završetku četvrtog razreda osnovne škole u Medulićevoj
Plakat o Otu Konsteinu
Židovi su počeli naseljavati Međimurje krajem 17. stoljeća. Židovska općina u Čakovcu osnovana je 1870. godine. Početkom rata tu je živjelo oko 800 Židova.
Zaključak
Cilj projekta ostvaren je uz vrlo intenzivno zalaganje učenika koji su pokazali značajan interes za temu. Razini interesa je svakako pomoglo pričanje priče kroz prizmu osobnih sjećanja na djetinjstvo i svakodnevicu.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
