Sveti Petar bio je jedan od najbližih učenika Isusa Krista i pripadao skupini dvanaestorice apostola. Rođen je kao Šimun u židovskoj obitelji u Galileji, a Isus mu je dao ime Petar, što znači „stijena“. Prema kršćanskom vjerovanju, Isus je upravo na njemu „izgradio svoju Crkvu“. Petar je poznat po svojoj snažnoj vjeri, ali i po ljudskim slabostima – Evanđelja prikazuju ga kao onoga koji je u strahu triput zatajio Isusa, ali se kasnije pokajao i postao vođa prve kršćanske zajednice.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Zašto se smatra prvim papom?
Nakon Isusove smrti i uskrsnuća, Petar je postao glavni vođa rane kršćanske zajednice u Jeruzalemu, a kasnije je, prema predaji, djelovao i u Rimu. Smatra se da je bio prvi biskup Rima, a budući da Rim postaje središte kršćanstva, Petar se danas priznaje kao prvi papa Katoličke Crkve.
Petar je navodno pogubljen u Rimu oko 64. ili 67. godine, za vrijeme progona kršćana pod carem Neron. Prema predaji, razapet je naopačke jer se nije smatrao dostojnim umrijeti na isti način kao Isus.
Što je značilo biti papa u vrijeme svetog Petra?
U vrijeme kada je Petar živio, nije postojao pojam papinstva kakvog poznajemo danas. Petar je bio vođa među apostolima i imao je važnu ulogu u širenju kršćanske vjere, ali Crkva je tada bila malobrojna i progonjena. Vođenje zajednice značilo je propovijedanje, okupljanje vjernika i organizaciju sakramentalnog života – često u tajnosti i pod prijetnjom progona.
U prvim stoljećima Crkve, papa je bio prvenstveno biskup Rima, jedan od mnogih biskupa, ali s posebnim autoritetom zbog povezanosti s Petrom.
Što papa znači danas?
Danas je papa duhovni vođa Katoličke Crkve, koja broji više od milijardu vjernika diljem svijeta. Papa ima svoje sjedište u Vatikanu, najmanjoj nezavisnoj državi na svijetu, smještenoj u Rimu. Današnji papa:
✝ vodi Crkvu u pitanjima vjere i morala,
✝ imenuje biskupe,
✝ predstavlja Crkvu u svijetu,
✝ potiče dijalog, mir i pravdu,
✝ često putuje i susreće se s vjernicima i političkim vođama.
Religija i povijest – dvije perspektive o svetom Petru
Religija i povijest ne pristupaju svetom Petru na isti način:
✝ Religijska perspektiva temelji se na vjeri i svetim tekstovima. Katolička Crkva vjeruje da je Petar bio izravno odabran od Isusa da vodi Crkvu te da su svi pape njegovi nasljednici. Njegova uloga opisana je u Bibliji i predaji Crkve.
🔍 Historiografski pristup temelji se na analizi pisanih izvora, arheoloških nalaza i konteksta vremena. Povjesničari ne mogu sa sigurnošću potvrditi sve pojedinosti iz Petrovog života jer nedostaje dovoljno izravnih povijesnih dokaza. Iako postoje naznake da su kršćani u Rimu rano poštovali lik svetog Petra, pitanje je bio li zaista ondje biskup i je li pogubljen u Rimu.
Historiografija ne poriče njegovo postojanje, ali razlikuje vjeru i činjenice koje se mogu potvrditi iz neovisnih izvora. Povijesni istraživači zato govore o „predaji o svetom Petru“, a ne o sigurnim povijesnim činjenicama.
Pitanja za analizu
- Zašto je važno razlikovati povijesne činjenice od religijske predaje kada proučavamo osobe poput svetog Petra?
- Može li osoba imati veliki povijesni utjecaj čak i ako povjesničari ne mogu potvrditi sve detalje iz njenog života?
- Što nam priča o svetom Petru govori o razvoju autoriteta u ranoj Crkvi?
- Zašto bi kršćani u Rimu željeli povezati svog biskupa s apostolom Petrom?
- Kako se uloga pape promijenila od vremena svetog Petra do danas i što to govori o promjenama unutar Crkve i društva?
- Može li i danas postojati sukob između povijesne znanosti i religijskog vjerovanja? Kako se takvi sukobi mogu rješavati u obrazovanju?
- Što znači kad kažemo da netko „vodi“ zajednicu? Po čemu se razlikuje vođenje vjerske zajednice u ranoj Crkvi i danas?
- U kojoj mjeri bi škola trebala učiti o religijskim osobama iz perspektive vjeronauka, a u kojoj iz perspektive povijesti?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
