Od kad radim u osnovnoj školi, a tome je sada skoro 15 godina, uvijek imam jedan te isti problem – “prokletstvo” dvaju predmeta. Naime, ja sam profesor povijesti i informatike. Samo na samome početku svoga rada predavao sam informatiku, a kasnije su to bila oba predmeta. Kao i danas. “Prokletstvo” je u tome što se ja ne mogu odlučiti, pa tako niti posvetiti samo jednom predmetu. Iz te moje neodlučnosti često se rode razne ideje koje nekada uspijem, a nekada ne uspijem realizirati.
Pretpostavljam da je kolega Hajdarović vidio moj zadnji video uradak i zbog toga me pozvao na pisanje ovoga članka. Radi se o kratkom edukativnom videu pod nazivom “Dvije minute povijesti Sveti Juraj – Banja”.
Ono što me sa profesionalne strane u posljednje vrijeme najviše zanima je aktivnost u lokalnoj zajednici i pokušaj iznalaženja forme koja bi mogla biti zanimljiva osnovnoškolcima i srednjoškolcima.
Aktivnost u lokalnoj zajednici, bez obzira radi li se o gradu ili selu, urbanom ili ruralnom krajoliku, za mene je imperativ za nastavnika povijesti. Povijest kao društvena disciplina mora živjeti u društvu. E sad, “…na koji način?” pitanje je koje, vjerujem, svatko od nas postavlja samome sebi barem nekoliko puta godišnje. Zavičajna povijest je moj najnoviji odgovor.
Povijest predajem u jednoj zaista maloj školi koja ima svega 25 učenika. Radi se o Područnoj školi Vjenceslava Novaka u Svetome Jurju. I tu je školu, kao i mnoge druge u Hrvatskoj, zahvatio rapidni pad broja učenika. Nekada matična škola koja je imala svoje područne škole i učenike brojala u stotinama, danas je područna škola koja strepi prilikom svakog administrativnog prekrajanja “Mreže školskih ustanova odgoja i obrazovanja”. Ali Sveti Juraj je “okupan poviješću”. To je tvrdnja jednog mog učenika koja je istinita, ali nedovoljno poznata čak i samim stanovnicima ovog malog primorskog mjesta.
Tu sad dolazimo do pokušaja iznalaženja forme u kojoj bi se sadržaj zavičajne povijesti mogao na najbolji mogući način prikazati. Ova naša digitalna era u kojoj živimo pruža zastrašujuće mogućnosti dezinformiranja, površnog informiranja, click bait portala i svake druge audio video kakofonije. Ali pruža i mogućnost za ono za što su inicijalno digitalne platforme i trebale služiti – povezivanje, informiranje i edukaciju.
Dvije minute povijesti – Sveti Juraj
“Dvije minute povijesti – Sveti Juraj” je projekt zamišljen kao niz kratkih videa (trajanje svakog pojedinačnog ne bi trebalo prelaziti 150 sekundi) koji na dinamičan i jednostavan način progovaraju o pojedinoj temi važnoj za našu lokalnu zajednicu. Za sada imam popis od 15 tema, a dovršena je samo jedna. Nadam se da ću uspjeti dovršiti barem 5 epizoda u ovoj školskoj godini. I premda se radi o jako kratkoj formi, potrebno je dosta vremena da bi se sve odradilo. Pokušat ću pružiti pregled aktivnosti, možda nekome dobro dođe ili posluži kao ideja.
Prva aktivnost je izbor teme. Kroz razgovor sa učenicima dođem do osnovnih informacija o tome koliko znaju o svom zavičaju, o čemu su čuli u razgovoru sa roditeljima i rođacima, što ih zanima i ima li uopće smisla ulaziti u neku temu. Nakon popisivanja tema kroz neku vrstu brainstorminga dolazimo do liste prioriteta.
Nakon što izaberemo temu, pokušamo o njoj što više saznati. To se u pravilu svede na izvore sa interneta. Ali prikupljanje materijala treba ići u svim smjerovima. Pošto se radi o zavičajnoj povijesti, izvori su ponekad prilično “tanki” tako da u obzir dolaze i kućne foto arhive ili znanstveni članci koji se moraju učenicima prezentirati na razumljiv način.
S obzirom na to da sam istim učenicima i učitelj informatike i da koristimo OneDrive servis, prikupljanje materijala se radi tako da kreiram jednu mapu koju podijelim sa svima i u koju svaki učenik diže foto materijale, linkove ili sudjeluje u izradi zajedničkog dokumenta.
Druga olakotna okolnost je ta da se moja škola našla među onima koje su trenutno u pilot projektu ministarstva (poznatijem kao CDŠ – cjelodnevna škola) pa tako osim redovne nastave povijesti imam i jedan A2 sat tjedno, kao i dvije B1 grupe – Zavičajna povijest i Multimedija.
Kada je materijal prikupljen, učenici pokušavaju napisati scenarij. Naravno da ih tu treba voditi jer forma ne dozvoljava previše materijala, ali svakako treba na neki način zaokružiti temu o kojoj se govori.
Snimanje započinje nakon uzastopnog čitanja scenarija i pokušaja i pogrešaka… Ovdje treba napomenuti da ekstremno mali broj učenika viših razreda nije neki problem jer su svi oni od prvoga razreda uključeni u razne aktivnosti koje uključuju javne nastupe i razbijanje straha od kamere, a taj je strah ionako bitno smanjen pojavom i (zlo)uporabom pametnih telefona. Do prošle godine sam sve snimao telefonom, a onda sam prešao na kameru, gotovo isključivo zbog veće kvalitete zvuka.
Nakon snimanja slijedi montaža koju u pravilu obavljam na telefonu i to u aplikaciji Youcut koja mi se nekako čini dovoljno jednostavnom za uporabu. Plan je prepustiti učenicima montažu nakon zajedničke izrade prvih nekoliko epizoda, ali to ovisi o njihovim sklonostima.
Objavljivanje videa na YT kanalu je zadnji korak i tu bi svakako bilo dobro da se to obavi na kanalu škole. S obzirom da sam ja svoje prethodne projekte (projekt Vesele vijesti) započeo objavljivati na svom kanalu, tako sam nastavio i dalje. Prilikom objave ne smijemo zaboraviti navesti izvore koji su korišteni (klasični ili web izvori) pa tako ni audio izvore koji su na bilo koji način sastavni dio video materijala.
Zavičajna povijest mi se čini kao prilično dobra motivacija za osnovnoškolski uzrast. Ono što sam u dosadašnjem radu primijetio je da se učenici lakše vežu za pojmove i koncepte koji su im bliski. Gdje god se škola nalazila, svaka ulica, svaka zgrada, svaki potok ili rijeka, svako brdo ili svaka uvala ima neku svoju povijesnu ili prapovijesnu priču. Isto tako, svaki kratki izlet ili izvanučionična nastava na takvim mjestima učenicima predstavlja snažniji doživljaj od klasičnog sata povijesti u razredu.
Povratna informacija koju učenici dobiju nakon uspješno snimljenog video materijala važna je za daljnju motivaciju.
Trenutno snimamo epizodu o Boži Babiću koji je bio učitelj, pisac, autor udžbenika iz područja nautike, leksikograf, borac za hrvatski jezik i otac suvremenog hrvatskog pomorskog nazivlja. Neće biti lako sve reći u dvije minute.
Što mislite o ovom primjeru dobre prakse?
Profesor povijesti i informatike. Učitelj u osnovnoj školi. Trenutno osobito zainteresiran za zavičajnu povijest svog Sela. Nešto manje za multimediju, fotografiju i brodomaketarstvo.
