Mnoge teme koje su propisane Kurikulumom nastavnoga predmeta Povijest predstavljaju velik izazov za učitelje Povijesti, osobito one koje se odnose na ratne zločine i diskriminaciju raznih skupina stanovništva. No poučavanje osjetljivih tema dio je poučavanja povijesti.
Nerijetko učitelji mogu svjedočiti kako učenici izražavaju svoje zgražanje i nevjericu o nekim događajima iz prošlosti, kao npr. o progonima vještica i Židova u vrijeme crne smrti u 14. stoljeću, trgovinom robljem u 18. i 19. stoljeću ili o odnosu feudalaca prema kmetovima nakon gušenja Seljačke bune 1573. g. Učiteljima Povijesti nemoguće je izbjeći poučavanje osjetljivih tema iz prošlosti, ali prije samoga je podučavanja nužno dobro promisliti o pristupu samoj temi, metodama i strategijama koje ćemo kao učitelji koristiti u poučavanju naših učenika. S druge strane, učitelj Povijesti ima još jednu zadaću, bolje rečeno odgovornost, prema žrtvama tih strašnih događanja iz prošlosti. Učenicima treba prenijeti njihovu priču kako ih ne bismo zaboravili. A u isto vrijeme ta je priča poruka za budućnost, jedna opomena za sve nas jer, kako je kazao prosvjetitelj Voltaire, Tko zaboravlja zločin postaje njegov sudionik. Rad na osjetljivim temama ujedno je i prilika za razvoj kritičkoga mišljenja, društvene odgovornosti i osobni rast.
Jedna od tema Kurikuluma nastavnoga predmeta Povijesti za 8. razred koja zahtijeva naše promišljanje u poučavanju jest Rasni, vjerski, nacionalni, politički i ideološki progoni i stradanja, koncentracijski logori i logori smrti. Holokaust i drugi zločini protiv čovječnosti u hrvatskome, europskome i svjetskome kontekstu. Otegotna okolnost pri poučavanju osjetljivih tema često je nedostatak edukacija i neadekvatno stručno usavršavanje učitelja; no po pitanju poučavanja holokausta to nije slučaj. Postoji obilje edukacija i stručnih usavršavanja na temu poučavanja o holokaustu; kao i brojni materijali dostupni za korištenje u nastavi.
U poučavanju teme Holokaust i drugi zločini protiv čovječnosti u hrvatskome, europskome i svjetskome kontekstu u 8. razredu, polazeći od činjenice da su naši učenici 14-godišnjaci, naš je cilj unapređivanje znanja o holokaustu, ali i razvijanje empatije prema žrtvama stradanja tijekom holokausta. Rad na ovoj temi treba razvijati kritičko mišljenje te omogućiti učenicima prepoznavanje koraka koji vode genocidu proučavajući faze u progonu židovskih zajednica od strane nacističkih vlasti i vlasti država koje su se našle pod nacističkom okupacijom te surađivale s okupatorom. Ako je povijest učiteljica života, učenici bi trebali razumjeti da svako isključivanje, obilježavanje pojedinih skupina u suvremenome društvu ne može donijeti ništa dobra, ne samo za zajednicu koju se diskriminira, nego i za cjelokupno društvo.
Mnogi tekstovi o holokaustu, pa tako i udžbenički, naglašavaju brojke stradalih te donose samo osnovne činjenice vezane za holokaust kao što su Nürnberški zakoni, Kristalna noć, genocid, koncentracijski logori, Auschwitz i dr. Iako kroz navedene pojmove učenik može donekle shvatiti razmjere stradanja židovskoga naroda tijekom holokausta, pravo razumijevanje dolazi kroz shvaćanje iskustva pojedinaca – kroz njihove biografije, iskaze, pisma, dnevnike itd. Pred učiteljem je zadatak da u moru brojki i podataka učenicima predstavi stvarnu osobu i njena iskustva.
Cijeli članak možete preuzeti:
CITIRANJE: Krstinić, M., & Reljić, D. (2022). Dnevnik Eve Heyman. Poučavanje povijesti, I(2), 134-138.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
