Promjena paradigme, reforma ili sve po starom?

Čini se da smo u Hrvatskoj uhvatili dobar ustaljeni ritam reformi u sektoru obaveznoga obrazovanja. Svako desetljeće po jedan pokušaj. U devedesetima smo nastavne planove i programe osnovnih i srednjih škola oslobodili ostataka bivšega režima i države. Sredinom prvoga desetljeća 21. stoljeća tzv. HNOS trebao je uvesti određene promjene u poučavanje Povijesti u osnovnoj školi. Škola za život potiho je preuzela većinu predmetnih kurikuluma Cjelovite kurikularne reforme i eksperimentalno ih uvela u školu tijekom školske godine 2017./2018. Novi, tj. prvi predmetni kurikulumi za osnovnu školu i gimnaziju uvedeni su u posljednje razrede u jesen 2021. godine. Uz te predmetne kurikulume u strukovnim se školama posljednje desetljeće eksperimentira s nekolicinom kurikuluma i trenutno nema konkretnih planova ili strategije što točno učiniti s njima.

Slično kao prije svake od navedenih reformi, slično kao i nakon svake od navedenih reformi, teško je, ili, bolje reći, nemoguće pronaći istraživanja koja bi utvrdila probleme, ponudila rješenja ili analizirala učinke provedenih reformi. Priprema reformi svodi se na poneki okrugli stol i okretanje teme u medijima. Situacija se ponešto zakomplicirala tijekom tzv. javne rasprave oko novoga kurikuluma kad se ipak veći broj dionika cijele obrazovne vertikale (i izvan nje) uključio u raspravu. Ta se rasprava prije svega temeljila na raspravi o politici povijesti, odnosno na pristupu sadržajima nacionalne povijesti. Upravo je i ta usmjerenost na sadržaje u svakoj navedenoj reformi učinila svoje, tj. umjesto promjene paradigme ili smanjenja faktografije svaki put dodala nove teme, nove materijale u već ispunjenu i ograničenu satnicu Povijesti u školama. Usprkos svim javno izrečenim promjenama paradigme sustav natjecanja u osnovnim školama kontinuirano potvrđuje da učenici bodove za uspjeh na državnome natjecanju mogu dobiti samo ako nauče baš sve podatke iz svih udžbenika na tržištu.

Povijesne teme i teme poučavanja povijesti kontinuirano su prisutne u javnom prostoru putem tiskanih i elektroničkih medija. Često nisu potencirane od strane stručnjaka, povjesničara ili edukatora, već od političara koji povijesne teme koriste u komunikaciji s javnošću. Tako povijest često postaje dio svakodnevnoga razgovora pred izbore i u vrijeme određenih obljetnica. Rendić-Miočević (1999.) piše: Povijesno znanje je važna građanska sposobnost, a bez nje pojedinac je podložniji političkim i drugim manipulacijama. Političari imaju svoju vlastitu interpretaciju povijesti, a neki nastoje s njom manipulirati.[1]  Povijest se često ističe kao nacionalno važan predmet jer se tu nudi izuzetna prilika za oblikovanje nacionalnoga identiteta. Uz politiku povijesti poučavanje povijesti sporadično je tema usavršavanja učitelja i nastavnika povijesti na stručnim skupovima u organizaciji županijskih stručnih vijeća, Agencije za odgoj i obrazovanje, Ministarstva znanosti i obrazovanja i u okvirima projekata organizacija civilnoga društva.

Rendić-Miočević (1999.) nadalje spominje da mi kroz nastavu povijesti moramo očuvati svoj identitet i da malim narodima koji sa svojom kulturom ulaze u novu Europu prijeti gubitak identiteta. Rendić-Miočević je tijekom školske godine 1997./1998. proveo istraživanje među učenicima četvrtih razreda gimnazije.[2] Pitanja za istraživanje temeljio je na preporukama Povijest i poučavanje povijesti u Europi Vijeća Europe (1996.).[3] Analizom rezultata utvrdio je da učenici smatraju:

• da u nastavi povijesti prevladava “štrebanje”
• da se odgojni ciljevi u nastavi povijesti slabo ostvaruju
• da su predrasude i uvriježena mišljenja zastupljena u povijesnome gradivu
• da nastava povijesti u Hrvatskoj nije prožeta duhom tolerancije i sveopće suradnje među narodima
• da nastava povijesti u Hrvatskoj ne omogućuje razvoj kritičkoga mišljenja, moralnog rasuđivanja i interkulturalnog odgoja
• da u našoj nastavi prevladava etnocentrizam
• da se ističu ratničke vrline nasuprot humanističkim vrijednostima
• da nastava povijesti ne razvija sposobnost povijesnoga mišljenja
• da nastava povijesti nije oslobođena religijskih i političkih predrasuda.

Posebno su zanimljivi odgovori učenika na pitanja br. 11 i 22 Prema odgovorima na pitanje br. 11 čak 46 % učenika smatra da u povijesti prevladava nekritična verzija nacionalne povijesti. Na pitanje br. 22 učenici su u 47 % odgovorili da je nastava povijesti politički cenzurirana onoliko koliko je to uobičajeno u drugim zemljama, i čak 45 % učenika smatra da je naša nastava povijesti u potpunosti podvrgnuta političkoj cenzuri. Takvi bi se rezultati krajem devedesetih godina prošloga stoljeća mogli pripisati ostavštini prvoga desetljeća tranzicije, no ni više od dva desetljeća kasnije percepcija utjecaja politike na poučavanje povijesti nije se promijenilo.

Istraživači Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar objavili su u ožujku 2014. godine izvještaj o provedbi 2. faze međunarodnoga projekta Sjećanje, mladi, političko naslijeđe i građanska uključenost (MYPLACE). U anketnome dijelu istraživanja o interpretiranju prošlosti sudjelovalo je 1217 mladih, od kojih je 61 sudjelovalo i u dubinskim intervjuima. U izvještaju zaključuju većina mladih osuđuje činjenicu da povijest postaje dio dnevne politike, da se koristi kao instrument manipulacije za potrebe političkih stranaka i da tumačenje povijesti ovisi o trenutačnim odnosima političke moći. O poučavanju povijesti zaključili su da mladi imaju malen ili nikakav interes za suvremenu povijest, da je nastava povijesti preopterećena činjenicama, da noviju povijest uopće nisu učili u školi, da informacije o novijoj povijesti primaju od svojih roditelja i da kao najvažniji događaj za hrvatsku povijest percipiraju Domovinski rat. Na drugome mjesto po važnosti izdvojili su pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, a na treće razdoblje Nezavisne Države Hrvatske. Interes politike nad poučavanjem povijesti najplastičnije je oslikan u izjavi istaknutoga političara 2015. godine: Svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne. Morat će poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država.[4]

Najopsežnija reforma primarnoga i sekundarnoga obrazovanja od proglašenja samostalnosti pokrenuta je projektom Cjelovite kurikularne reforme 2015. godine, a uslijed političkih i stručnih prijepora 2018. godine pretočena je u projekt Škola za život. Pripremne radnje, za tada predviđenu promjenu paradigme obrazovanja, pokrenute su izradom Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije na kojoj je radio oko 130 stručnjaka. Hrvatski sabor izglasao je Strategiju u listopadu 2014. godine. 

Tijekom srpnja 2015. godine izabrani su članovi stručnih radnih skupina koji su počeli s radom na početku tadašnje nove školske godine. Uz veliku pažnju medija obrazovanje je u javnosti dobilo značajnu pažnju kao i veliki interes političara. Od posebnoga su interesa bili predmeti svrstani u skupinu nacionalno važnih u koju su iz različitih razloga uključeni Hrvatski jezik, Povijest, Katolički vjeronauk i Građanski odgoj i obrazovanje. Formiranjem nove Vlade RH i sazivanjem sjednice Sabora početkom 2016. godine iz redova većinske koalicije pojavili su se prijedlozi o zaustavljanju reforme na što su radne skupine Cjelovite kurikularne reforme odgovorile objavom prvih prijedloga predmetnih kurikuluma 23. siječnja 2016. godine.[5] 

Na prvi prijedlog kurikuluma provedena je javna rasprava putem sustava eSavjetovanja, dok su u istome razdoblju članovi stručne radne skupine proveli diseminaciju prijedloga kurikuluma na svim županijskim stručnim vijećima učitelja i nastavnika povijesti. Kao rezultat javne rasprave i diseminacije stručna radna skupina za povijest izradila je izvješće Odgovori na pristigle priloge stručnoj raspravi o prijedlogu Nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Povijest na 226 stranica koje je početkom lipnja 2016. objavljeno na službenoj internetskoj stranici Cjelovite kurikularne reforme (http://www.kurikulum.hr/). Na temelju svih prikupljenih komentara stručne i javne rasprave u stručna radna skupina za povijest objavila je drugu inačicu Nacionalnoga kurikuluma nastavnoga predmeta Povijest (prijedlog nakon javne rasprave). Ta je inačica objavljena i komentirana u drugoj javnoj raspravi preko sustava eSavjetovanje koja je završila u studenome 2016. godine.[6] Višestruko preslagivanje Vlade i Sabora posljedično je mijenjalo sastav vodećih ljudi reforme što je otezalo proces. Javnost je veliku podršku reformi obrazovanja poslala na tri prosvjeda tijekom 2016. i 2017. godine. Stručna skupina za povijest u prosincu 2017. godine objavila je još jednu dorađenu verziju predmetnoga kurikuluma.[7] 

Početkom 2018. godine predstavljen je preimenovani projekt reforme obrazovanja Škola za život. Uz novo ime projekt je sažet samo na usko područje promjene i uvođenje novih predmetnih kurikuluma i međupredmetnih tema.[8] U odabranim školama tijekom školske godine 2018./2019. provedeno je eksperimentalno uvođenje kurikuluma u dio razreda (što se povijesti tiče u 5. r. osnovne škole i 1. r. gimnazije).

Nakon pozitivne recenzije predstavnika bavarske vlade i negativne ocjene Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Vlada je koncem prosinca 2018. godine imenovala novu šesteročlanu radnu skupinu za rad na predmetnome kuriklumu Povijesti. Nakon brzih i velikih izmjena u veljači 2019. provedena je treća javna rasprava o novome, trećemu prijedlogu kurikuluma Povijesti na sustavu eSavjetovanja.[9] Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu zatražio je da se prijedlog povuče, dok je Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru objavilo mišljenje da je novi prijedlog kurikuluma bolji uz objavu prijedloga poboljšanja. Po odluci premijera Vlade RH radnoj skupini pridružena su dva predstavnika povjesničara iz akademske zajednice te povjesničar član HAZU-a. Kurikulum nastavnoga predmeta Povijesti za osnovne škole i gimnazije službeno je ušao u škole Odlukom o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj objavom u Narodnim novinama, broj 27/2019., 20. ožujka 2019. godine. Kurikulum je prije usvajanja samo jednom predstavljen na Županijskome stručnom vijeću profesora povijesti u gimnazijama Grada Zagreba i Zagrebačke županije.[10] Važno je napomenuti da su učenici u eksperimentalnoj fazi radili s inačicom kurikuluma iz prosinca 2017. godine, a da nova i usvojena inačica kurikuluma nikad nije eksprimentalno testirana.

Od početka projekta uvođenja novoga predmetnog kurikluma ne mogu se identificirati stručni skupovi, izvještaji ili pisani radovi koji bi problematizirali sam predmetni kurikulum. Dostupni su samo izvještaji o aktivnostima u sklopu projekta Škola za život i vrednovanje njihovih aktivnosti.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja je u svibnju 2019. godine imenovalo izmijenjenu i proširenu radnu skupinu za predmetni kurikulum Povijesti koja je radila na pripremi za frontalnu uvođenje kurikuluma u sve razrede. Za podršku učiteljima povijesti Ministarstvo znanosti i obrazovanja je uz potporu Agencije za odgoj i obrazovanje organiziralo online edukaciju putem lokaliziranoga Moodle sustava Loomen. Online tečajevi provođeni su uz aktivno mentoriranje i sustručnjačko recenziranje odrađenih zadataka. Radna skupina objavila je i dva metodička priručnika (preporuke) – za osnovnu školu i za gimnaziju. 

Analizom službenih  mrežnih stranica projekta Škola za život (www.skolazazivot.hr) pronađen je samo jedan izvještaj koji se decidirano bavi uvođenjem kurikuluma Povijesti. Iz toga izvještaja doznajemo da je početkom 2019. godine održano 33 stručna skupa na kojima je sudjelovalo ukupno 1118 učitelja i nastavnika Povijesti. Prema tome izvještaju svrha skupova bila je priprema učitelja/nastavnika Povijesti za frontalno uvođenje predmetnog kurikuluma u nastavu od početka sljedeće školske godine.[11] U izvještaju nije vidljivo jesu li vođene rasprave o samome kurikulumu i njegovoj percepciji kod učitelja. No dio izvještaja može dobro poslužiti za daljnja istraživanja:

U prvome dijelu skupa naglasak je bio na promjenama. Nitko nije dvojio o tome jesu li nam one potrebne ili ne. Kao ključno pitanje postavljeno je pitanje:  Zašto su nam potrebne promjene i kakve promjene želimo? Složili smo se da je najvažnija promjena koja bi se od jeseni trebala dogoditi u našim učionicama nova paradigma poučavanja u kojoj će učenik biti aktivan sudionik u procesu učenja. A da bi se to dogodilo, većina sudionika je kao jednu od najvažnijih kompetencija koju trebamo razvijati kod učenika istaknula rješavanje problema i kritičko mišljenje, dok učitelja 21. stoljeća vide kao kreativnu i profesionalno odgovorno osobu.

Istraživanje Ususret reformi nastave povijesti

Elektronički časopis za povijest i srodne znanosti Hrvatski povijesni portal proveo je krajem svibnja 2015. godine istraživanje Ususret reformi nastave povijesti. Miljenko Hajdarović, voditelj istraživanja, oblikovao je istraživački instrument u obliku ankete s ciljem ispitivanja mišljenja o nastavi povijesti prije početka najavljene reforme. Ciljana grupe ispitanika bili su sudionici obrazovnoga sustava od učenika preko studenata i učitelja povijesti. Postavljeno je 25 pitanja zatvorenoga i otvorenoga tipa. Istraživanje je bilo otvoreno 7 dana. Pozivi na sudjelovanje objavljeni su na internetskoj i Facebook stranici Hrvatskoga povijesnog portala te preneseni na portalu srednja.hr. Izvadci manjega dijela rezultata istraživanja bez dodatne su analize objavljeni 2015. godine na blogu istraživača i medijski prenošeni u nekoliko medijskih objava.[12]

Od 769 ispitanika 16,7 % bilo je nastavnika/nastavnica povijesti. Na pitanje otvorenoga tipa o tome što bi trebalo maknuti iz sadržaja nastave Povijesti odgovori te skupine ispitanika mogu se grupirati u nekoliko skupina: veliki obujam činjeničnoga znanja (kronologija, faktografija i širina povijesnih tema), neprilagođenost jezika dobi i sposobnostima učenika, previše političke povijesti.

Kod pitanja da se izdvoji što je na nastavi Povijesti bilo dobro, velik broj ispitanika izdvojio je zalaganje, pripremljenost i trud nastavnika. Ispitanici su još naveli:

• otvorene debate o određenim temama
• poticanje na kritičko razmišljanje
• zanimljiva prezentacija gradiva od strane profesorice
• profesorica je uživala predavajući i pokušavala je zainteresirati što više učenika pričanjem zanimljivih zgoda iz prošlosti
• profesorica sve to lijepo poveže i ispriča baš kao da smo gledali film.

Premda se posljednja tri odgovora na prvi pogled čine kao pozitivni pogled na nastavu, oni ipak upozoravaju na to da su nastavnice u tim slučajevima bili glavni akteri procesa poučavanja, a učenici su umjesto subjekta, umjesto onih koji rade, bili objekti.

Dio pitanja odnosio se na recentnu nacionalnu povijest. Čak 75 % ispitanika smatralo je da je učenje Povijesti nacionalni interes države. Taj je broj još veći kod nastavnika povijesti koji su odgovorili potvrdno u 92 % slučajeva.

Gotovo svi ispitanici složili su se da nema teme o kojima se na nastavi Povijesti ne bi trebalo raspravljati, ali su ipak naveli nekoliko osjetljivih tema. Tako su među osjetljive teme ispitanici uvrstili: genocide, Domovinski rat, holokaust, ratne zločine, etničko čišćenje, razdoblje NDH (uz naglasak na Jasenovac i Bleiburg), Hrvatska u sklopu Jugoslavije (istaknuta uloga Tita i Tuđmana) itd.

Odgovori iz navedenoga istraživanja mogu biti pokazatelj učiteljske percepcije tadašnje nastave povijesti, ali u istraživanju nije vidljivo jesu li odgovori temeljeni na nastavnome planu i programu ili na poučavanju koje se temelji na materijalima dostupnima u udžbenicima. Premda o tome ne postoje istraživanja, u raspravama učitelja povijesti tijekom dužega se niza godina pojavljuje teza da zahtjevi natjecanja iz povijesti za učenike osnovnih i srednjih škola negativno utječu i na poučavanje i na sadržaj udžbenika zbog testova u kojima se inzistira na iznimnim faktografskim detaljima.

Reforma u udžbenicima i u razredu

Reforma obrazovanja možda ne počinje uvijek u učinioci, no svakako njezin uspjeh uvijek ovisi o primjeni u učionici. Kao mladoga učitelja, u vrijeme uvođenja HNOS-a, iznenadili su me komentari dijela mahom starijih kolega na međužupanijskim skupovima. Komentari poput nisam valjda uzalud spremao svoja predavanja svih ovih godina, nisu me educirali za ovo, premalo me plaćaju za reforme i reforma ništa nije promijenila. Isti se komentari često ponavljaju posljednjih godina uvođenjem Škole za život. Naravno, u oba reformska pokušaja bilo je i ima učitelja koji spremno pokušavaju i iskušavaju reformske zadatke, no ne možemo reći da su takvi učitelji u većini. Motiviranost učitelja ne polazi samo od intrinzičnoga stava o učiteljskome pozivu, već je jasno uvjetovana neadekvatnim odnosima s roditeljima učenika, birokratskim povećanjem posla i mnogobrojnim nedorečenostima i očekivanjima samog sustava obrazovanja.

Dio odgovornosti u provođenju reforme Ministarstvo znanosti i obrazovanja prebacilo je na izdavače udžbenika i drugih obrazovnih materijala. U kratkim rokovima izdavački timovi urednika, autora, recenzenata i drugih suradnika morali su identificirati što su zahtjevi kurikuluma i kako sadržaje udžbenika prilagoditi tako da zadovolje i kriterije povjerenstava koja su odobravale korištenje udžbenika. Tu su se ponekad događale pogreške, ali i svjesno ignoriranje ideja o potrebni promjene fokusa s reprodukcije sadržaja na davanje materijala na kojima će učenici više samostalno raditi.

Udžbenici Povijesti u Hrvatskoj doživjeli su najveće iskorake u prvome desetljeću 21. stoljeća. Premda se o faktografskoj preopterećenosti u domaćoj stručnoj javnosti diskutiralo i pisalo već prije šezdesetak godina, u udžbenicima se vrlo skromno išlo prema promjenama. Dugo se najviše pozornosti posvećivalo činjeničnome znanju, što se osjetilo na osnovnome tekstu u kojemu su se redali događaji, imena i godine. Tako je i poučavanje Povijesti postalo lijepa priča u kojoj je učitelj mogao iskazati pripovjedalačke sposobnosti, često uz anegdotalne povijesne zanimljivosti. Od vremena HNOS-a počelo se malo više pažnje posvećivati razvoju osnovnih povjesničarskih vještina uz naglašavanje multiperspektivnosti i kritičkoga mišljenja. No to su bili tek sramežljivi iskoraci koji nisu bili praćeni sustavom natjecanja za učenike ili pitanjima na državnoj maturi.

Novi predmetni kurikulum Povijesti uz poneke je nedorečenosti u prvi plan ipak pokušao gurnuti svojevrsnu promjenu paradigme poučavanja Povijesti. Premda je činjenično znanje, naravno, i dalje važno i prisutno, značajna je pozornost usmjerena na proceduralno i konceptualno znanje. U kurikulumu su jasno definirani tehnički koncepti koji bi trebali pojačati mentorski rad učitelja pri umjeravanju učenika na rad s izvorima prilagođenima uzrastu.

Uredništvo i autori izdavačke kuće Profil Klett odlučili su nove udžbenike Povijesti pisati od nule – bez kopiranja sadržaja i materijala prethodnih izdanja. Naravno, kod nekih izvora to nije moguće ukoliko se radi o jedinstvenim materijalima. Novi koncept iziskivao je prilagodbu zahtjevima novoga kurikuluma, ali i prilagodbu današnjim učenicima i suvremenim metodama i sredstvima poučavanja. Učenicima je svaki udžbenik nov, a mi smo se potrudili da naši udžbenici budu novi i zanimljivi i učiteljima. Brojni izvori pojavljuju se po prvi put u hrvatskim udžbenicima Povijesti. Ti su materijali za rad praćeni odgovarajućim didaktičkim aparatom – pitanjima i zadatcima različitih razina prema revidiranoj Bloomovoj taksonomiji. Ostavili smo mogućnost da poneko pitanje i nema konačan točan odgovor, već služi razvoju povijesnoga mišljenja. Osnovni nam je cilj učiteljima omogućiti da za svoje učenike, prilagođeno njihovim interesima i mogućnostima, prilagode poučavanje (količinu i vrstu izvora) kako im najviše odgovara.

Ideje koje smo pokušali realizirati u novim udžbeničkim izdanjima naišle su na dobru europsku kritiku 2021. godine. Udžbenički komplet Vremeplov 7 nagrađen je srebrnom plaketom u kategoriji predmetne nastave na natječaju BELMA (Best european learning materials awards) koju dodjeljuje European educational publishers group u suradnji s International Association for Research on Textbooks and Educational Media i Sajma knjiga Frankfurt.[13]

Umjesto zaključka

Autori objedinjenoga izvješća Vrednovanje eksperimentalnoga programa Škola za život u školskoj godini 2018./2019. (2019) pišu obrazovne reforme najčešće su izrazito opsežan i složen, ali i nedovršen posao u kojem uvijek ima prostora za dorade i poboljšanja u provedbi. Izvješće je objavljeno u vrijeme završetka prvoga polugodišta školske godine 2019./2020. kad je projekt uvođenja novih predmetnih kurikuluma ušao u frontalnu primjenu u svim osnovnim školama i gimnazijama Republike Hrvatske. Uz službena izvješća Ministarstva i povremene medijske natpise gotovo je nemoguće pronaći stručni ili drugačije kategorizirani rad u kojemu se analizira ili istražuje problematika reforme predmetnoga kurikuluma Povijesti. Isto tako, nema istraživanja o stavovima ili mišljenjima učitelja i nastavnika povijesti o poučavanju povijesti ili promjenama kurikuluma. U jesen 2021. godine uvođenjem kurikuluma u završne razrede osnovne škole i gimnazije zaokružen je prvi ciklus primjene novih predmetnih kurikuluma. S obzirom na nedostatak strukturirane stručne rasprave, istraživanja i pisanih radova potrebno je inicirati nove korake u tome smjeru. A pitanje iz naslova ovoga poglavlja djelomično je clickbait na koji smo već navikli u medijskome prezentiranju tema, ali ujedno i poziv na razmišljanje svih nas koji na razne načine sudjelujemo u obrazovanju.

Literatura

1. Koren. S. (2012) Politika povijesti u Jugoslaviji (1945 – 1969). Srednja Europa.
2. Perasović, B., Franc, R., Mustapić, M. (2014) MYPLACE – Policy Brief 2: Croatia – hrvatska verzija. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar.
   URL: https://www.pilar.hr/wp-content/images/stories/dokumenti/razno/projekti/myplace/MYPLACE_Policy_Brief_2_Croatia_Croatian_version.pdf (pristupljeno: 15.3.2021.)
3. Rendić – Miočević, I. (1999) Kakva bi trebala biti nastava povijesti u demokratskoj Hrvatskoj? Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. 37 (1999), 24; 191-204

Bilješke

[1] Snježana Koren, povjesničarka i metodičarka povijesti, o toj pojavi govori: To je tako zato što je lakše čeprkati po prošlosti nego nuditi viziju budućnosti i konkretna rješenja za probleme građana u sadašnjosti. Stranačke politike povijesti su u pravilu prilagođene kratkoročnim stranačkim potrebama, predizbornim kampanjama, a manje dugoročnom i odgovornom suočavanju s prošlošću. (Andrić, V. 2021. Jednostavnije je čeprkati po prošlosti nego nuditi rešenja za probleme u sadašnjosti. Danas. br. 8564, god. XXIV. str. 9.)

[2] Istraživanje je provedeno u Puli, Rijeci i Križevcima. Sudjelovalo je 92 učenika.

[3] Dostupno na poveznici: https://www.coe.int/en/web/history-teaching/-history-and-the-learning-of-history-in-europe-recommendation-1283-1996-of-the-parliamentary-assembly

[4] Ta je izjava dio govora Tomislava Karamarka koji je tijekom prvoga desetljeća 21. stoljeća sudjelovao u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti kao član i voditelj stranke koja je Republikom Hrvatskom vladala najveći samostalne povijesti. Ne može se pomiriti s tim da Hrvatska bude “pokvareni zub EU”. Dnevnik. URL: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/karamarko-hdz-je-najsnaznija-infrastruktura-za-promjene-u-hrvatskoj—334314.html (pristupljeno 15.3.2021.).

[5] Preuzeto 8. veljače 2021. s http://www.kurikulum.hr/wp-content/uploads/2016/03/Povijest.pdf

[6] Javno savjetovanje dostupno je na poveznici https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=9427

[7] Preuzeto 8. veljače 2021. s https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Obrazovanje/NacionalniKurikulum/PredmetniKurikulumi//Povijest,%20prosinac%202017..pdf

[8] Temeljeno na potajno izmijenenom Akcijskom planu provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije.

[9] Javno savjetovanje dostupno je na poveznici https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=10217

[10] Za pedesetak nastavnika kurikulum su 9. travnja 2019. u dvorani Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu predstavili Gordan Ravančić i Vjera Brković, tadašnji članovi radne skupine.

[11] Povijest, skupovi uživo – priprema za frontalnu primjenu novih kurikuluma, siječanj i veljača 2019.. Zagreb: Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Preuzeto 8. veljače 2021. s https://skolazazivot.hr/povijest-skupovi-uzivo-priprema-za-frontalnu-primjenu-novih-kurikuluma-sijecanj-i-veljaca-2019/

[12] Manji dio rezultata objavljen je na Hajdarović, M. 2015. Prikaz rezultata upitnika “Ususret reformi nastave povijesti”. URL: http://hajdarovic.com/2015/06/prikaz-rezultata-upitnika-ususret-reformi-nastave-povijesti/ (pristupljeno: 15.3.2021.). Izdvojene rezultate objavili su portal Srednja.hr (https://www.srednja.hr/novosti/nastava-povijesti-streberska-i-puna-mitova-a-nastavnici-bez-stava/, 11.6.2015.), Radio student u emisiji Veliki odmor (dostupno na: https://www.mixcloud.com/RadioStudent/veliki-odmor-u%C4%8Dimo-li-istinitu-povijest-1162015/, 11.6.2015.) i tPortal (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/u-skolama-je-previse-velicanja-ndh-revizionizma-i-mitologije-20150616, 16.6.2015.).

[13] Autori udžbenika i radne bilježnice su Igor Despot, Gordana Frol i Miljenko Hajdarović. Autorica radnoga udžbenika za učenike s poteškoćama pri učenju je Diana Skrbin-Kovačić. Autorica priručnika za učitelje je Tatjana Bednjanec. Na izradi digitalnih obrazovnih sadržaja uz udžbenik sudjelovali su:  Marija Anić, Stjepan Benković, Marija Bilokapić, Tomislav Bogdanović, Marija Buhin Huzanić, Borka Bunjac, Igor Despot, Milivoj Dretar, Anamaria Drvoderić, Veljko Ferenčak, Igor Frbežar, Gordana Frol, Miljenko Hajdarović, Suzana Jagić, Alenka Kovačević, Manuela Kujundžić, Višnja Matotek, Margit Mirić, Tvrtko Pleić, Davorka Radovanović, Dijana Skrbin Kovačić, Helen Snelson, Anita Škvorc Branda, Domagoj Švigir, Sanela Toša Ljubičić i Benjamin Vugrinčić.

CITIRANJE: Hajdarović, Glučina, Turk-Presečki. (2021). Metodički paket za poučavanje Povijesti. Profil Klett.