Reforma predmetnih kurikuluma u sklopu projekta Škola za život donosi različite novosti i zaokrete u poučavanju. Korištenje računala, interneta i općenito rečeno informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) nipošto više nije novost. Kurikulumi se, u usporedbi s onim što se događa u ovoj posljednjoj tehnološkoj revoluciji, mijenjaju puževom brzinom. No to je samo dio izazova s kojima se nastavnici i nove generacije učenika susreću posljednjih školskih godina. Bez obzira na to radi li se o Povijesti ili nekome drugom predmetu u osnovnoj ili srednjoj školi, ovo je iznimno dobro razdoblje u pogledu razvoja digitalne podrške učenju. Nikad dosad nije se u tolikoj mjeri ulagalo u razvoj i prilagodbu digitalnih obrazovnih sadržaja. Pritom valja naglasiti da se ovdje radi o sustavnome razvoju takvih sadržaja.
Tehnika je po naravi neutralna i ovisi o načinu na koji ju koristimo. Uređaji poput pametnih telefona i tableta dio su učeničke svakodnevice. Zabranom njihova korištenja može se potaknuti dodatna učenička alijenacija od škole i time od odgojno-obrazovnih ishoda koji se žele postići. Umjesto zabrane njihova korištenja ti se uređaji uz softversku podršku mogu kreativno iskoristiti.
Internet kao svjetska mreža računala omogućuje pretraživanje i pristup ogromnoj količini podataka. Oni uglavnom nisu usustavljeni na način koji bi pogodovao učenicima osnovnih i srednjih škola. Problem može biti jezik – njegova kompleksnost i neprilagođenost na hrvatskom i stranim jezicima. Problem može biti i sadržaj koji može sadržavati podatke koji ne daju cijelu sliku događaja ili su usmjereni samo na jednu perspektivu. O dodatnim problemima sadržaja i savjetima kako ih zaobići preporučujemo da pročitate članak Vrjednovanje internet stranica povijesne tematike (Historijski zbornik, 63 (2010), 561 – 569).
Za početak moramo definirati nekoliko osnovnih pojmova kako bismo ih kasnije mogli razlikovati i pravilno koristiti.
Digitalni obrazovni objekti (DOO) su objekti koji u digitalnome formatu zorno prikazuju određenu pojavu. Takvi objekti mogu biti različitoga oblika interakcije (simulacije, modeli, 3D objekti, naracije, animacije i drugo). U svome sklopu mogu imati pitanja koja su vezana uz sam objekt. Primjerice, rekonstrukcija rimskoga legionara na koju se može kliknuti kako bi se vidjeli nazivi opreme i njihov opis ili prikaz stvaranja iskre za paljenje vatre u prapovijesti. Digitalni obrazovni sadržaji (DOS) su didaktičko-metodički oblikovane jedinice koje mogu poslužiti kao dio nastavnoga sata ili u potpunosti zamijeniti uobičajeni nastavni sat. Takvi sadržaji obično sadrže uvodni dio, glavni dio i elemente za provjeru naučenoga. Na primjer, obrazovni sadržaj koji bi sadržavao legionara zapravo može pojašnjavati funkcioniranje rimske vojske (legija, legionar, tabor, ceste, život), a prikaz paljenja vatre može biti dio jedinice o svakodnevici u prapovijesti.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja pojašnjava: Digitalni obrazovni sadržaj je namijenjen korištenju u obrazovanju te uz tekstualne i vizualne može sadržavati i audio, video te ostale multimedijalne i interaktivne elemente. Izrađeni su tako da se mogu koristiti kao cjeloviti za cijeli predmet i razred, ali i u manjim samostalnim jedinicama, modulima. Ukratko, DOS pokriva cijelo gradivo nekoga razreda i predmeta, ali zbog svoje interaktivnosti, multimedijalnosti, nelinearnosti i modularnosti omogućava nastavniku pojedinoga predmeta da odluči neke dijelove sadržaja poučavati koristeći se DOS-ovima, kroz pojedini modul ili organizacijsku cjelinu.
Izazovi pri korištenju digitalnih obrazovnih sadržaja u hrvatskim školama prije svega su povezani s infrastrukturom (nedostatak ili starost tehnike, nedostatak ili loša internetska veza) i vezano uz to, ali u manjoj mjeri, s neiskustvom nastavnika u sustavnome korištenju IKT-a. Bez da ulazimo u razloge tih izazova, zadaća izdavača digitalnih obrazovnih sadržaja bila je pripremiti sadržaje koji će se moći koristiti intinuitivno i na svim vrstama platformi (stolno računalo, laptop, tablet i pametni telefon).
Postoje tisuće ili čak desetina tisuća aplikacija koje nam mogu poslužiti pri poučavanju. Većina ih za korištenje koristi internetsku vezu, no dio ih funkcionira i samo korištenjem računala ili nekoga mobilnog uređaja offline. Ta velika ponuda dovela nas je u položaj da tražimo aplikaciju koja odgovara baš nama i baš nekoj vrlo specifičnoj potrebi koju smo zamislili. S druge strane, takva specijalizacija i korištenje brojnih aplikacija stavljaju učenike u loš položaj. Osim što na našemu satu uče neko novo gradivo iz predmeta koji im se više ili manje sviđa, mi ih uvodimo u nove aplikacije kojima se i oni moraju služiti. Premda često sadašnjim generacijama pripisujemo naziv digitalnih urođenika, oni to zapravo nisu. Ili preciznije rečeno – naši urođenici udomaćeni su u aplikacijama za zabavu, ali ne i u aplikacijama za ozbiljnije namjene. Škole bi morale voditi računa o tome da se broj aplikacija koje se koriste u nekome pojedinačnom razredu ograniči i standardizira. Što to zapravo znači? Bilo bi znatno kvalitetnije da se točno odredi koja se aplikacija koristi za, primjerice, komunikaciju, koja za storytelling, koja za prezentiranje i sl. Na isti način učitelj Povijesti može odabrati samo dvije ili maksimalno tri aplikacije koje se koriste u gotovo svim situacijama. Cilj je korištenja neke aplikacije poboljšanje iskustva učenja, a ne da nam nastava bude šarena, lepršava, skakutava i razigrana i [___ unesi još utopijskih epiteta___].
Uređaji su pomoćna nastavna sredstva. Računalo je samo modernija verzija grafoskopa. Ni računalo ni grafoskop ne mogu zamijeniti kvalitetno učiteljsko vođenje poučavanja. Isto je i s aplikacijama i digitalnim sadržajima. Ako takav uređaj, aplikacija ili sadržaj učenika ne stavljaju u poziciju istraživanja i davanja povratnih informacija, onda takva sredstva nisu idealna, a često ni adekvatna.
CITIRANJE: Hajdarović, Glučina, Turk-Presečki. (2021). Metodički paket za poučavanje Povijesti. Profil Klett.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
