
Danas je u hrvatskim školama počela nova serijala “Natjecanje iz Povijesti”. Serijal koji se redovito gleda svake godine u tri epizode kod sudionika i gledatelja izaziva različite emocije. Poput sličnih serijala o preživljavanju i ovdje se broj sudionika u svakome krugu smanjuje dok rizici rastu. Cilj sudionika je podići pobjednički pehar dok organizatori nastoje pronaći sve udžbeničke fusnote kako bi ih u tome onemogućili. Ne znam koliko vam se sviđa moj pokušaj duhovitosti u uvodu, ali vas možda privuče da pročitate i ostatak teksta.

Uvodna napomena
Prije analize nekoliko uvodnih napomena. Temeljem dosadašnjeg iskustva znamo da ne postoji otvorena komunikacija između praktičara u učionicama i MZOM/AZOO. Komunikacija na takvoj razini obično je jednosmjerna i hijerarhijski uvjetovana. Zajednica praktičara dosad nije pokazala ni da je zajednica niti da imamo želje/sposobnosti za kritiku bilo kojeg dijela sustava. Otvorena i javna kritika sustava pojedince može udaljiti od napredovanja/nagrađivanja, sudjelovanja na skupovima kao predavača ili samo sudionika, udaljavanje ili nemogućnost vođenja županijskih aktiva, i slične “nevidljive” kazne. U isto vrijeme svaka kritika pa tako i kritika natjecanja doživljava se kao osobni napad bez odvajana privatno/profesionalno. Znamo da su primjerice članovi povjerenstva za provedbu natjecanja uložili vrijeme i trud u kreiranje pitanja i hvala im na tome. U isto vrijeme je jasno da sudjelovanje donosi bodove, profesionalni ugled i mogućnost bolje “suradnje sa sustavom”.
Koji su ciljevi provedbe natjecanja?
U pogledu na natjecanje krenimo od osnova odnosno što kreatori obrazovne politike kažu o tome. Tako o natjecanjima i smotrama učenika na sustavu e-Građani stoji:
Sudjelovanjem na natjecanjima učenicima se omogućava razvoj sklonosti, sposobnosti i iskazivanje zanimanja za određena područja. Svrha je natjecanja i smotra predstavljanje rezultata rada, znanja i vještina, sposobnosti i osposobljenosti učenika i njihovih mentora na određenom području te otkrivanje, poticanje i praćenje rada darovitih učenika.
Agencija za odgoj i obrazovanje u Opća pravila za provedbu natjecanja i smotri u školskoj godini 2024./2025. ukratko pojašnjava:
Natjecanje je pravilima određen postupak iskazivanja sposobnosti, vještina i znanja učenika osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske pisanim, usmenim, pjevanim, sviralnim ili plesnim oblicima, pojedinačno ili u skupini.
Na natjecanju i smotri sudjeluju učenici koji se kao pojedinci ili članovi skupine ističu znanjem, vještinama ili sposobnostima u skladu s programom i posebnim pravilima pojedinog natjecanja ili smotre.
I to je zapravo sve što bi o “ciljevima” mogli pronaći na razini kreatora politika prije spuštanja na predmetna povjerenstva. Sljedeća instanca koju možemo pogledati su Posebna pravila natjecanja iz Povijesti u školskoj godini 2024./2025. izdana od strane AZOO 14. studenog 2024. U pravilima su istaknuti sljedeći ciljevi:
Ciljevi su Natjecanja iz povijesti predstavljanje rezultata rada, znanja, vještina, sposobnosti i kompetencija učenika u području povijesti, kao i poticanje učenika na razvoj i unapređenje osobnih znanja, vještina, sposobnosti i kreativnosti, razvijati pristup u poučavanju i učenju povijesti te razvijati zanimanje za znanost i istraživanje u istraživačkim radovima.
Napisani su i ishodi:
Učenici osnovnih i srednjih škola natječu se u poznavanju, razumijevanju i primjeni Tehničkih koncepata u povijesti, koncepata i obrazovnih ishoda (u prilogu) predviđenih kurikulima Povijesti. Sve dodatne informacije za natjecanje u znanju, isključivo mentori, mogu dobiti u pisanom obliku na elektronskoj adresi marijana.marinovic@azoo.hr
Pokušajmo ipak biti realni i kreativniji o promišljanju što bi mogući ciljevi mogli biti:
📌 Produbljivanje znanja i interesa za povijest – Natjecanja bi mogla motivirati učenike da dublje istražuju povijesne teme i koncepte izvan redovnih školskih programa. Potaknuti ih na kontinuirano učenje i samostalno korištenje različitih izvora te na kritičko i analitičko promišljanje povijesnih događaja.
📌 Razvoj analitičkih i istraživačkih vještina – Usmjeriti učenike na vrednovanje, uspoređivanje i interpretaciju izvora (pisanih, slikovnih, audio ili videomaterijala). Učvrstiti kompetenciju kritičkog mišljenja, što uključuje razumijevanje uzročno-posljedičnih veza u povijesti, procjenu autentičnosti dokumenata i prepoznavanje različitih gledišta.
📌 Prepoznavanje i podržavanje darovitih učenika – Omogućiti učiteljima da identificiraju učenike s osobitom motiviranošću i talentom za povijest, te im pružiti dodatne poticaje za razvoj. Dati tim učenicima priliku da se istaknu i predstave svoj rad na svim razinama.
📌 Unaprjeđivanje nastavnih metoda i stručnog usavršavanja – Sudjelovanje u provedbi natjecanja i mentoriranje učenika mogli bi potaknuti učitelje na inovativnije i istraživačke pristupe u poučavanju, obogaćujući tako redovnu nastavu. Kroz praćenje zadataka, kriterija i rješenja, nastavnici dobivaju povratnu informaciju te unaprjeđuju način rada s učenicima.
📌 Poticanje suradnje i razmjene iskustava – Učenici i nastavnici iz različitih škola imaju priliku međusobno komunicirati, dijeliti ideje i uspostaviti suradnju na istraživačkim projektima ili drugim oblicima rada. Stvara se dinamična zajednica onih koji su posebno zainteresirani za povijest i njen razvoj.
📌 Podizanje javne svijesti o važnosti povijesti – Isticanjem uspjeha učenika i naglašavanjem vrijednosti povijesne pismenosti, šira se javnost potiče na uvažavanje povijesnih znanja i kritičkog promišljanja društvenih procesa. Natjecanja bi se mogla koristiti i kao platforma za popularizaciju povijesnih tema, poticanje rasprava te jačanje kulture sjećanja i razumijevanja povijesne baštine.
Drugim riječima, smisao natjecanja iz povijesti nije samo verificirati tko najbolje vlada činjenicama (i praktički fusnotama svakog udžbenika), nego i proširiti interes, razviti istraživačke i kritičke sposobnosti te potaknuti kreativnost i dublje razumijevanje povijesnih procesa. Razmislite što trenutno od toga ostvarujemo u sadašnjem sustavu.
Kritike natjecanja iz Povijesti
Da, kao i kod većine školskih natjecanja, i natjecanja iz povijesti ponekad su predmet kritika različitih dionika (nastavnika, roditelja, samih učenika, pa i šire javnosti). Neke od češćih kritika uključuju:
- pretjerano naglašavanje činjenica (naglasak na reproduciranju faktografije, što može suziti pristup analizi i kritičkom promišljanju povijesnih procesa; zanemaruje se dublje razumijevanje uzročno-posljedičnih veza ili razvoj istraživačkih vještina),
- nedovoljna usklađenost s (novim) kurikulumom bez obzira na probleme samog kurikuluma (zadaci ne prate naglaske novog kurikuluma, pogotovo u smislu kritičke analize izvora i suvremene historiografske metodologije),
- vremensko opterećenje i organizacijski izazovi (pripreme za natjecanja često iziskuju puno dodatnog rada i vremena i za učenike i za nastavnike, što može preopteretiti redovnu nastavu),
- neujednačeni uvjeti među školama i učenicima,
- format natjecanja i metodologija ocjenjivanja (ne vrednuje se timski rad, prezentacijske vještine ili istraživački projekti),
- psihološki pritisak i „kompetitivnost“ (dio stručnjaka upozorava na stres i pritisak na učenike, pogotovo na one koji participiraju u većem broju natjecanja iz različitih predmeta; natjecanja dodatno pojačavaju kompetitivnost među učenicima, a nedovoljno potiču suradnju i timsko učenje).
Unatoč tim kritikama, mnogi nastavnici, učenici i članovi stručnih povjerenstava i dalje naglašavaju pozitivne aspekte natjecanja – posebno poticanje interesa za povijest, stjecanje dubljih znanja i analitičkih vještina, kao i pozitivnu atmosferu razmjene ideja i iskustava. Doduše i tu možemo komentirati da postoji društveni pritisak posebno u smislu odrađivanja svoje uloge u potpunosti što uključuje prezentiranje sebe i aktivnosti u kojima sudjelujem u što boljem svjetlu.
Što smo jučer mogli primijetiti na školskoj razini? Bilo je jasno vidljiva neusklađenost ispita od broja bodova, načina bodovanja do zahtjevnosti od razreda do razreda. Ispiti su se primjerice razlikovali u količini, dužini i vrsti izvora, njihove upotrebe za postavljanje pitanja kao i u traženim odgovorima. Dok su neka pitanja vrlo precizna i zahtijevaju izvjestan odgovor dio ih je ostao dvosmislen i bez jasne indikacije što bi točan odgovor trebao biti. Tu se onda učestalo događa da učenici zapravo razumiju izvor, razumiju što se od njih traži, ali upisani odgovor se može razlikovati od službenih rješenja.
Premda postoji napredak prema zadatcima u kojima se traži primjena vještina (analiza izvora) i dalje dominira ispitivanje enciklopedijskog znanja.
Mislim da je znatan problem i zabrana ispravljanja na ispitu. Jasno je da učenici imaju papir za koncept, ali se ipak može dogoditi da se prilikom upisivanja dogodi pogreška. Prema aktualnim pravilima bilo kakav popravak je zabranjen što automatski donosi gubitak barem jednog ili dva boda. To bi se vrlo lako zaobišlo da se omogući da učenici podignu ruku, obavijeste člana povjerenstva o ispravku i onda član povjerenstva parafira taj isprava.
Na učenicima se prelama i najveći nedostatak aktualnog kurikuluma – veliki broj sadržaja i podjela na domene. Premda učitelji svoj GiK moraju kronološki prilagoditi to nikako ne znači da svi učitelji imaju isti raspored tema. Tako se gotovo uvijek događa da učenici zapravo u redovnoj nastavi neku temu zapravo još uvijek nisu obradili.
Trenutni sustav natjecanja potpuno zanemaruje učenike strukovnih škola i dovodi ih u nepovoljan položaj jer se natječu u istoj skupini s gimnazijalcima. Pogledamo li samo primjer Geografije to se vrlo lako može doraditi dodatnim kategorijama što bi, naravno, zahtijevalo dodatan angažman viših savjetnika koji su u ovom ciklusu zaduženi za organizaciju natjecanja kao i suradnika koje pozovu u povjerenstvo.
Naravno to nije cijeli popis kritika niti detaljan uvid već samo klikbejt za daljnje aktivnosti.
Što ja mogu ili što mi možemo učiniti?
Bilo bi zaista odlično za da početak ostvarimo osnovnu komunikaciju, osnovnu raspravu o ovoj temi. Da postavimo neku platformu koja će uvijek biti tu da učitelji mogu raspraviti i da se predstavnici MZOM/AZOO aktivno uključe. I stoga vas kao voditelj Clionaut Akademije i predsjednik udruge Platforma Klio pozivam na javnu tribinu. Zapravo mislim da moramo odraditi seriju tribina kako bu sudjelovalo što više zainteresiranih. Ovim putem pozivam učitelje i nastavnike, a e-mailom ću pozvati MZOM, AZOO i didaktičare/metodičare naših fakulteta.
Za prvu tribinu “Budućnost natjecanja iz Povijesti” predlažem vrijeme drugog zimskog odmora učenika – 28. veljače 2025. s početkom u 13.00 sati. Poveznica za Zoom registraciju je ovdje. Tribina će biti mjesto za raspravu, ali i za iznošenje prijedloga kako poboljšati ili redefinirati natjecanje iz Povijesti.
Moj prvi prijedlog je neka školska i županijska razina budu poput pub kviza u parovima. Na državnoj razini postaviti istraživačko pitanje, dati određeni broj izvora i da vidimo kako će u određenom vremenu oblikovati kvalitetan odgovor.
M. Hajdarović
Pozivam vas i da svoje komentare, razgovore s kolegama ili rasprave na županijskim aktivima stavite na papir. Sve prikupljene tekstove ćemo objaviti kao temu broja u sljedećem (šestom) broju časopisa Poučavanje povijesti koji izlazi 1. lipnja 2025. Tekstove dostavite na casopis@povijest.net
Ako imate još više motivacije i vremena svakako možete odraditi i istraživanje među kolegama ili učenicima o ovom pitanju.

Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.