Objavljeno

Hitler je po preuzimanju vlasti pomilovao tisuće nacista

Zahvaljujući suradnji s konzervativnim strankama Hitler je 1933. postao njemački kancelar i uskoro potpuno preuzeo vlast u svoje ruke. Njegova je vlast dovela do dubokih promjena u Njemačkoj, do svjetskog rata i više desetaka milijuna žrtava. Jedna od prvih odluka nove vlasti bila je donošenje zakona o amnestiji koji je pomilovao tisuće članova i pristaša Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke (NSDAP).

Clionaut preporuka: za srednje škole

Tijek događaja početkom 1933. godine

Predsjednik Paul von Hindenburg imenovao je Hitlera za njemačkog kancelara 30. siječnja 1933. Njemački parlament (Reichstag) donio je u ožujku 1933. Zakon o ovlastima (tzv. Ermächtigungsgesetz), kojim je Hitler dobio gotovo neograničene zakonodavne ovlasti. Ovo je omogućilo brzo donošenje zakona i ukidanje mnogih demokratskih mehanizama.

U isto vrijeme, uveden je zakon (Straffreiheitsgesetz) kojim su bili “pomilovani” mnogi nacisti optuženi za politički motivirana djela (često nasilna), počinjena prije i za vrijeme preuzimanja vlasti. Na ovaj način, pripadnici nacističke stranke – među kojima posebno paravojne formacije poput SA (Sturmabteilung) – izbjegli su kazne za kaznena djela poput premlaćivanja političkih protivnika, protudemokratskih urota, pa čak i ubojstava.

Grupa optuženika za puč u Münchenu

Koliko je ljudi pomilovano?

Često se u nekim kraćim prikazima spominje brojka od 8000 pomilovanih. Ipak, većina povjesničara smatra da se radilo o daleko većem broju, vjerojatno desecima tisuća ljudi. Hitlerova je vlada u nekoliko navrata (1933., 1934. i kasnije) donosila slične zakone. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, mnogi su dokumenti izgubljeni ili uništeni, a dio njih nije precizno vodio statistiku.

Bez obzira na točne brojke, važna je činjenica da je nova nacistička vlast velikodušno pomilovala vlastite pristaše za politički motivirane zločine.

Kakve je posljedice imala ova odluka?

Budući da nije došlo do kažnjavanja počinitelja, nacistički su simpatizeri dobili signal da je nasilje protiv “nepodobnih” dopušteno. Pravosuđe, kao jedna od ključnih institucija demokratskog društva, izgubilo je nezavisnost. Suci i odvjetnici morali su se prikloniti novoj ideologiji ili su bili zamijenjeni onima koji su podržavali nacizam. Politička oporba (socijaldemokrati, komunisti, liberali i dr.) suočila se s novim valom prijetnji i zatvaranja, čime su ušutkani kritičari režima.

Ova je politika bila tek uvod u radikalne mjere koje su uslijedile tijekom cijelog trajanja Trećeg Reicha, uključujući i progon Židova te drugih “nepoželjnih” skupina.

Zašto je važno razvijati kritičko mišljenje o ovim događajima?

Zakon o pomilovanju bio je dio šire nacističke propagande i manipulacije i zato nam taj primjer pomaže razumjeti kako vladajući koriste pravne i političke mehanizme za vlastite interese. Uzorci iz prošlosti koji se ponavljaju pomažu nam prepoznati slične obrasce i u suvremenom društvu. Iako ovakav oblik politički motiviranih amnestija danas nije tako čest u demokracijama, ostaje otvoreno pitanje što se događa kada vladajuće strukture utječu na sudstvo ili kada se zakoni zlorabe za pokrivanje nečijih nedjela. Zakon bi trebao štititi sve, no može postati i oružje u rukama moćnika. Povijest nacističke Njemačke jasno pokazuje koliko je važno održavati neovisnost sudstva i vladavinu prava.

Pitanja za analizu i razmišljanje

  1. Kako se odnositi prema zakonima koje donosi vlast, a očito su nepravedni ili isključivi prema određenim skupinama?
  2. Kako bismo reagirali da se nešto slično dogodi danas? Koje mehanizme imamo (udruge, međunarodne sudove, slobodne medije) za zaštitu vladavine prava?
  3. Na koji su način ljudi ipak pružali otpor Hitlerovu režimu?