Učenici u šestom razredu dolaze u dodir s osnovama islama, koji se predstavlja kroz njegovu povijesnu genezu, temeljna vjerovanja i širenje. U drugom razredu gimnazije, kada se nastava povijesti usmjerava na srednjovjekovni svijet i globalne procese kulturnih dodira, moguće je dodatno produbiti razumijevanje islama kao religijske, kulturne i civilizacijske pojave. Jedan od pristupa koji se može pokazati osobito učinkovit, osobito u kontekstu razvijanja povijesnog mišljenja, jest korištenje dokumentarnog filma kao povijesnog izvora – ne samo kao medija za prenošenje sadržaja, nego i kao poticaja za analizu diskursa, prikaza Drugoga i kritičko promišljanje.
U tom smislu, film The Mohammedan World, koji je 1953. godine proizvela američka kuća Coronet Instructional Films, može poslužiti kao vrijedan materijal za rad s učenicima. Iako nastao s ciljem obrazovanja srednjoškolaca u SAD-u tijekom Hladnog rata, film danas nudi više od same informativne vrijednosti. Pruža nam uvid u tadašnje zapadne predodžbe o islamu i muslimanskom svijetu, istodobno otvarajući prostor za raspravu o medijskoj reprezentaciji, kolonijalnom nasljeđu u obrazovanju i dinamici kulturnih susreta.
Sadržajno, film prikazuje povijest islama od Muhamedova života i propovijedi u Mekki, preko njegovih prvih sljedbenika među arapskim nomadima, do širenja islama po Bliskom istoku, Sjevernoj Africi, Španjolskoj i dijelovima Indije. Učenici prate kako je religijska ideja utemeljena na Kur’anu oblikovala jednu od najvažnijih civilizacija u srednjem i ranonovovjekovnom razdoblju, čije se nasljeđe prepoznaje u arhitekturi, znanosti, jeziku, umjetnosti i svakodnevnom životu. Posebno je zanimljiv naglasak na europsko-muslimanskim kontaktima, osobito u kontekstu španjolske rekonkviste i križarskih ratova, što se učenicima može učiniti poznatim iz prethodnih lekcija.
No jednako je važno, ako ne i važnije, analizirati kako film pristupa toj temi. Iako naizgled afirmativan prema islamskim doprinosima svjetskoj kulturi, film koristi izraz „Mohammedan“ koji se danas smatra teološki i kulturno neprimjerenim. Termin sugerira poistovjećivanje muslimanske vjere s obožavanjem Muhameda, što je u suprotnosti s islamskim učenjem o Božjoj jedinstvenosti. Također, film implicitno suprotstavlja “križ” i “polumjesec”, stvarajući narativ o vjerskom sukobu koji ne uzima u obzir složenost suživota, razmjene i dijaloga kroz stoljeća. Prikaz muslimanskog svijeta često je prožet orijentalističkim tonom – prikazivanjem islama kao egzotičnog, mističnog i fundamentalno drugačijeg od zapadnog „normativnog“ svijeta.
Upravo zbog toga film nudi izvanrednu priliku za razvoj kritičkog mišljenja kod učenika. On se ne bi trebao koristiti kao jednostavan dokumentarni prikaz povijesti islama, već kao povijesni izvor za analizu tadašnjeg mentaliteta i obrazovne prakse. Učenici mogu usporediti sadržaj filma s udžbeničkim prikazima, analizirati njegov jezik, glazbu, ton naracije i način vizualne reprezentacije muslimana. Takva nastava potiče razumijevanje kako se i obrazovni materijali oblikuju pod utjecajem vremena i ideoloških struja – u ovom slučaju hladnoratovske dihotomije Istok–Zapad i tadašnje američke težnje da poučava o svijetu iz vlastite kulturne perspektive.
U praktičnom smislu, nastava može uključivati gledanje filma uz vođeni radni listić, grupni rad na identifikaciji kulturnih stereotipa, istraživačke zadatke o doprinosima islamske civilizacije (npr. u matematici, medicini, urbanizmu) te raspravu o tome kako bi se današnji obrazovni film razlikovao od onoga iz 1953. godine. Time se ne samo obnavlja znanje o povijesti islama, nego se i osvještava važnost povijesne perspektive u promišljanju aktualnih društvenih odnosa i međuetničkog razumijevanja.
Detalji uskoro
Film The Mohammedan World tako postaje više od ilustracije – on postaje ogledalo jednoga vremena i polazište za razgovor o odnosu između znanja, moći i prikaza u nastavi povijesti. Njegova uporaba u gimnazijskom obrazovanju pruža učiteljima priliku da kod učenika razvijaju i sadržajnu kompetenciju i kritičku svijest – što su ključne komponente suvremenog obrazovanja za demokratsko društvo.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
