Hrvatska, poput mnogih drugih demokratskih država, ciklički bilježi politične pomake udesno. No, za razliku od većine europskih zemalja, u nas se takvi pomaci sve češće manifestiraju kroz pokušaje rehabilitacije ustaškog režima, otvorene oblike šovinizma i zabrinjavajući porast rasističke retorike. Ove godine obilježavamo niz važnih obljetnica koje nas podsjećaju na razorne posljedice fašističkih i nacističkih ideologija: 80 godina od oslobođenja logora Auschwitz, proboja logoraša iz Jasenovca i kraja Drugoga svjetskog rata. Ti događaji nisu samo poglavlja iz prošlosti – oni su opomene.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Ur-fašizam se može vratiti u najnevinijim oblicima.
Umberto eco (Ur-fašizam)
Naša je dužnost prepoznati ga i ukazati na svaku njegovu novu pojavu – svaki dan, u svakom dijelu svijeta.
Vječni fašizam
U tom kontekstu posebno je važno podsjetiti na knjige i ideje koje su prethodile zločinima. Ove godine navršava se stoljeće od objave Mein Kampfa, knjige u kojoj je Adolf Hitler zacrtao ideološke temelje nacističkog pokreta i budućih zločina protiv čovječnosti. Istodobno, navršava se trideset godina od kada je talijanski filozof i pisac Umberto Eco objavio esej Vječni fašizam (Ur-Fascismo), tekst koji danas zvuči aktualnije nego ikada.
Eco (1932.–2016.) bio je iznimno utjecajan intelektualac – poznat po romanu Ime ruže, ali i po svojim doprinosima filozofiji, semiotici i političkoj analizi. U svom eseju, objavljenom 1995. u New York Review of Books, Eco ne opisuje fašizam kao povijesni događaj zatvoren u prošlosti, nego kao skup prepoznatljivih obilježja koja se mogu pojaviti – u različitim oblicima – u svakom društvu, u bilo kojem vremenu.
Njegov opis ur-fašizma, odnosno vječnog fašizma, nije iscrpna definicija, već prepoznavanje obrazaca. Evo sažetka ključnih elemenata koje Eco ističe – ne kao dijelove sustavne ideologije, već kao znakove upozorenja:
1. Kult tradicije: Povijest se mitologizira, a “velika prošlost” postaje uzor i opravdanje za sadašnjost.
2. Odbacivanje modernizma: Prosvjetiteljske ideje, znanstveni napredak i racionalizam doživljavaju se kao dekadentni ili prijeteći.
3. Kult akcije radi akcije: Djelovanje bez razmišljanja slavi se kao vrlina; refleksija i kritičko mišljenje prikazuju se kao slabost.
4. Neslaganje je izdaja: Kritika se smatra opasnom, a neistomišljenici se isključuju, stigmatiziraju ili kriminaliziraju.
5. Strah od različitosti: Fašizam se temelji na netrpeljivosti prema drugima – nacionalnim, rasnim, spolnim ili kulturnim manjinama.
6. Apel na frustracije: Ljudi pogođeni gospodarskim, društvenim ili identitetskim krizama postaju plodno tlo za manipulaciju.
7. Opsesija zavjerama: Kompleksne probleme svodi se na djelovanje nevidljivih neprijatelja – Židova, migranata, “elita”.
8. Neprijatelj je i jak i slab: Fašistička retorika često koristi paradoks – neprijatelj je istodobno prijetnja i karikatura, čime se potiče strah i prezir.
9. Pacifizam se smatra slabošću: Pozivi na mir i dijalog tumače se kao izdaja nacionalnih interesa.
10. Prezir prema slabima: Društvena solidarnost se zamjenjuje darvinističkom ideologijom “najjačih”.
11. Kult heroizma i mučeništva: Slavi se smrt za naciju, vojnička žrtva i “vječna borba”.
12. Mačizam: Idealizira se muškost, a sve što odudara od tradicionalnih rodnih uloga ismijava se i demonizira.
13. Selektivni populizam: Fašizam tvrdi da govori u ime naroda, ali isključuje sve koji ne pripadaju poželjnoj većini.
14. Novogovor: Jezik se osiromašuje i pojednostavljuje, kako bi se onemogućilo kritičko mišljenje i suptilna argumentacija.
Eco upozorava: ako se i samo jedno od ovih obilježja učvrsti u društvu, tlo za fašizam već je pripremljeno.
Zato čitanje i analiza Vječnog fašizma nisu samo akademski zadatak, već građanska dužnost. Razumijevanjem ovih obrazaca lakše ćemo prepoznati prijetnje koje ne dolaze nužno s crnim košuljama, ali mogu jednako razoriti demokratski poredak. U ovom trenutku, važnije nego ikad jest odgajati građane koji znaju prepoznati autoritarne impulse, otvoreno im se suprotstaviti i braniti temeljne vrijednosti slobodnog i pluralnog društva.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Odgovor na Hitlera
Eco je ur-fašizam definirao kao obrazac koji se može pojavljivati u različitim oblicima i vremenima. Hitlerov Mein Kampf ne samo da zadovoljava sve uvjete koje Eco postavlja – on ih potvrđuje do krajnosti. Upravo zato je razumijevanje tog povijesnog dokumenta važno: ne kao sredstvo širenja njegovih ideja, nego kao upozorenje.
Danas, kada su mnogi Ecovi znakovi ponovno prisutni u političkom diskursu (strah od drugih, kult vođe, prezir prema znanju), ova usporedba može poslužiti kao snažan obrazovni alat protiv ponavljanja povijesti.
U Mein Kampfu, Hitler glorificira prošlost njemačkog naroda, posebno vojnu i rasnu tradiciju, i poziva na obnovu arijskog duha. Piše o povijesti kao „učiteljici naroda“ i poziva na povratak „iskonskim vrijednostima“ koje su navodno uništili Židovi i marksisti.
Prvi element ur‑fašizma je kult tradicije… Učenje ne donosi nikakvu korist. Istina je izrečena jednom za svagda.
Umberto Eco
Hitler odbacuje prosvjetiteljsku misao, parlamentarnu demokraciju, liberalizam i marksizam. Ponižava znanost koja ne služi naciji, a logiku i racionalnost zamjenjuje voljom i vjerom u vođu: „Volja, a ne znanje, stvara povijest.“
Prosvjetiteljstvo je viđeno kao početak moderne izopačenosti… Ur-fašizam može se definirati kao iracionalizam.
Umberto Eco
Od početka knjige, Hitler konstruira sliku Židova kao opasnog „unutarnjeg neprijatelja“: „Židov je i ostat će parazit u tijelu drugih naroda.” Njegova antisemitska opsesija temelji se upravo na logici straha, isključivanja i rasne hijerarhije.
Prvi znak fašizma je strah od različitosti. Ur-fašizam je, po definiciji, rasistički.
Umberto Eco
Cijeli Mein Kampf strukturiran je oko borbe protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja – Židova, marksista, Francuza, Slavenâ. Njegova povijesna vizija svijeta je dualistička: prijatelji ili neprijatelji, nadljudi ili podljudi.
Neprijatelji moraju biti i unutarnji i vanjski. Život je permanentna borba.
Umberto Eco
Njemački vojnik iz Prvog svjetskog rata prikazan je kao idealni junak. Smrt za Vaterland je sveta, a Hitler glorificira poginule suborce iz Pivničkog puča kao „krvave svjedoke“ nacističkog pokreta.
Ur-fašistički heroj žudi za herojskom smrću… koja se reklamira kao najbolja nagrada.
Umberto Eco
Hitler zastupa društveni darvinizam – ideju da slabiji narodi, klase i pojedinci trebaju biti eliminirani: Tko je slab, neka propadne; a tko propada, neka ga se još gurne.
Elitizam je tipično fašistički. Svako sažaljenje smatra se slabošću.
Umberto Eco
Mein Kampf oblikuje Führerprinzip – vođa ne slijedi narod, već ga vodi jer utjelovljuje njegovu volju. Vođa je nezamjenjiv i posjeduje „pravo prosvjetljenje“.
Narod ne djeluje sam, on je predstavljen od strane vođe koji zna što je volja naroda.
Umberto Eco
Propaganda u Hitlerovu konceptu nije prenošenje činjenica, već stvaranje emocije. Pisao je: Učinkovitost propagande nije u učenju, već u uzbuđivanju masa.
Populizam je kvalitativan, ne kvantitativan. Glas naroda nije zbroj pojedinačnih volja… nego direktna inspiracija.
Umberto Eco
Hitler kroz cijelu knjigu poziva na rat – protiv Versajkog poretka, protiv komunista, protiv Židova, protiv svega što slabi naciju. Rat nije sredstvo, već prirodno stanje.
Za ur-fašizam, život je stalna borba. Pacifizam je suradnja s neprijateljem.
Sutra se vraćamo Hitlerovom Mein Kampfu – tekstu koji je najavio genocid. Danas, slušajmo Eca i učimo prepoznati znakove prije nego ponovno bude prekasno.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
