Mijenja li novi kurikulum budućnost interdisciplinarnog poučavanja povijesti?

Povijest se samostalno kao znanost i kao školski predmet počinje poučavati u 5. razredu osnovne škole. Uz obavezni nastavni predmet u osnovnoj školi Povijest se u različitom obujmu poučava u srednjim školama. Sa školskom godinom 2021./2022. u Hrvatskoj se finalizira provedba projekta Škola za život kojim su u osnovne škole i gimnazije po prvi put uvedeni kurikulumi. Premda se uvođenjem kurikuluma nastavnog predmeta Povijest očekivala značajnija promjena paradigme poučavanja postavlja se pitanje kakve su promjene zapravo provedene. Država Povijest i novim zakonskim dokumentima drži iznimno važnom za kreiranje, prije svega, nacionalnog i drugih identiteta. Povijesno gledajući zbog takvih težnji u nastavi povijesti desetljećima dominira politička povijest.

Kurikulumskim razdvajanjem odgojno-obrazovnih ishoda Povijesti na pet domena teoretski se otvara mogućnost jačanja interdisciplinarnog pristupa poučavanju Povijesti. Implementacija takve mogućnosti može se istražiti detaljnijom analizom rada učitelja i posredno analizom sadržaja udžbenika. Budući da su učitelji u protekle tri godine izvršili odabir novih udžbenika koji su odobreni od Ministarstva znanosti i obrazovanja za očekivati je da će se nastava uglavnom održavati sukladno materijalima dostupnim u njima. U radu se uspoređuju promjene u interdisciplinarnosti ukupno 12 udžbenika 7. i 8. razreda osnovne škole izdanih 2014. sa novim udžbenicima izdanim 2020. i 2021. godine.

Kratka analiza problema poučavanja povijesti u Hrvatskoj

Pitanje o važnosti ili položaju školskoga predmeta povijest često postaje predmetom javnih i političkih rasprava. U njima se duboko ulazi u historiografiju, spominju se povijesne istine i važnost određenih događaja za naciju ili državu. Povijest se u takvom kontekstu spominje upravo kao važno sredstvo stvaranja nacionalnoga identiteta i načina za uzdizanjem nacionalne kulturne baštine. U domaćem historiografskom i stručnom diskursu taj se nacionalno važan školski predmet ne preispituje u pogledu njegove relevantnosti u postdigitalnome svijetu. Obrazovne znanosti kaskaju za dostignućima razvoja digitalnog i umreženog svijeta pa se u trećem desetljeću 21. stoljeća još uvijek spominje digitalna revolucija i hvatanje koraka s napretkom. Najveća promjena paradigme digitalne revolucije upravo je bila dodatan pomak s činjenice tko ili što je izvor znanja. Učitelji svoj posao često nazivaju pozivom gdje naglašavaju svoje mjesto u distribuciji znanja premda se posljednjih desetljeća taj fokus izvora znanja prvo u potpunosti pomaknuo s učitelja na prilagođena nastavna sredstva odnosno na izvore dostupne na ili u Mreži. Među stručnjacima postoje suprotstavljena mišljenja o pozitivnim i negativnim aspektima digitalizacije obrazovanja, no mišljenja su uglavnom jedinstvena u procjeni da je proces digitalizacije puno brži od reakcije obrazovnog sustava. Uvođenje tableta u osnovne škole i online nastava uvjetovana pandemijom COVID-19 dodatno su ubrzali digitalizaciju hrvatskoga obrazovnog sustava bez potrebne prilagodbe i pripreme svih dionika obrazovanja.

Povjesničari i posebno nastavnici povijesti mogli bi postaviti tri pitanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Povijesti. Čemu je služila Povijest? Čemu služi Povijest? Čemu će služiti povijest? Bivar Black smatra da „kako bi bilo relevantno, obrazovanje povijesti treba omogućiti iskustva učenja koja su ili izravno primjenjiva na osobne težnje, interese ili kulturna iskustva učenika (osobna relevantnost) ili koja su na neki način povezana s problemima, problemima i kontekstima stvarnog svijeta (životna relevantnost)“.[i]

Hrvatski obrazovni sustav tijekom tri desetljeća doživio je tri reforme primarnoga obrazovanja. Tijekom školske godine 1991./1992. revidirani su postojeći nastavni planovi i programi kreirani u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj – u skladu s novim političkim uređenjem i stečenom državnom samostalnošću uklonjeni su sporni politički i jugoslavenski dijelovi u korist hrvatske nacionalne povijesti. Takvi se nastavni planovi i programi nisu mijenjali do 2004. godine kada je uveden Hrvatski nacionalni obrazovni standard.

Posljednja je reforma zaokružena 2019. godine kada su objavljeni prvi predmetni kurikulumi uključujući Kurikulum nastavnog predmeta Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj. Izrada kurikuluma praćena je ostrašćenom javnom i pokušajima stručne rasprave u razdoblju od 2016 do 2019. godine. Od posebnog su interesa bili predmeti svrstani u skupinu nacionalno važnih u koju su iz različitih razloga uključeni Hrvatski jezik, Povijest, Katolički vjeronauk i Građanski odgoj i obrazovanje. Nakon nekoliko objavljenih verzija predmetni kurikulum uveden je u projekt Škola za život bez posebnog javnog predstavljanja ili pojašnjenja. Autori objedinjenog izvješća „Vrednovanje eksperimentalnoga programa Škola za život u školskoj godini 2018./2019.“ napisali su da su obrazovne reforme najčešće „ izrazito opsežan i složen, ali i nedovršen posao u kojem uvijek ima prostora za dorade i poboljšanja u provedbi.“[ii] Izvješće je objavljeno u vrijeme završetka prvoga polugodišta školske godine 2019./2020. kada je projekt uvođenja novih predmetnih kurikuluma ušao u frontalnu primjenu u svim osnovnim školama i gimnazijama Republike Hrvatske. Analizom službenih web stranica projekta Škola za život (www.skolazazivot.hr) pronađen je samo jedan izvještaj koji se decidirano bavi uvođenjem kurikuluma Povijesti. Iz toga izvještaja je izvidno da su početkom 2019. godine održana 33 stručna skupa na kojima je sudjelovalo ukupno 1118 učitelja i nastavnika Povijesti. Svrha skupova bila je priprema učitelja/nastavnika Povijesti za frontalno uvođenje predmetnog kurikuluma. U izvještaju nije vidljivo jesu li vođene rasprave o samom kurikulumu i njegovoj percepciji kod učitelja. No dio izvještaja može dobro poslužiti za daljnja istraživanja[iii]:

„U prvom dijelu skupa naglasak je bio na promjenama. Nitko nije dvojio o tome jesu li nam one potrebne ili ne. Kao ključno pitanje postavljeno je pitanje: Zašto su nam potrebne promjene i kakve promjene želimo? Složili smo se da je najvažnija promjena koja bi se trebala dogoditi od jeseni u našim učionicama nova paradigma poučavanja u kojoj će učenik biti aktivan sudionik u procesu učenja. A da bi se to dogodilo većina sudionika je kao jednu od najvažnijih kompetencija koju trebamo razvijati kod učenika istaknula rješavanje problema i kritičko mišljenje, dok učitelja 21. stoljeća vide kao kreativnu i profesionalno odgovorno osobu.“

Tijekom višegodišnjih priprema kurikuluma nije iskorištena prilika za kvalitetnu korelaciju s drugim predmetima ili za postizanje značajnije interdisciplinarnosti. Interdisciplinarnost ili slično pojašnjenje suradnje različitih znanosti direktno se ne spominje u novom predmetnom kurikulumu. Najbliža povezanost s interdisciplinarnošću vidljiva je u dijelu kurikuluma pod naslovom E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama gdje se taksativno nabrajaju školski predmeti s nekoliko primjera koji ih povezuju.

Provedenim reformama nisu prethodila istraživanja o stanju ili problemima nastave povijesti, a nisi provedena ni istraživanja o učincima reformi. Istraživanja o poučavanju povijesti u Hrvatskoj gotovo da i nema. Objavljeni radovi tematiziraju uglavnom sadržaj (povijesne teme), bave se politikama povijesti ili u stručnim člancima prenose određene primjere iz prakse. Jedno od rijetkih konkretnih istraživanja proveo je Rendić Miočević na maturantima gimnazije u školskoj godini 1997./1998.[iv] Izdvojeno iz zaključaka istraživanja:

• u nastavi povijesti prevladava “štrebanje”
• predrasude i uvriježena mišljenja zastupljena u povijesnome gradivu
• nastava povijesti u Hrvatskoj nije prožeta duhom tolerancije i sveopće suradnje među narodima,
• nastava povijesti u Hrvatskoj ne omogućuje razvoj kritičkoga mišljenja, moralnog rasuđivanja i interkulturalnog odgoja,
• u našoj nastavi prevladava etnocentrizam,
• ističu se ratničke vrline nasuprot humanističkim vrijednostima,
• nastava povijesti ne razvija sposobnost povijesnoga mišljenja,
• nastava povijesti nije oslobođena religijskih i političkih predrasuda.

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar sudjelovao je u istraživanju u sklopu projekta „Sjećanje, mladi, političko naslijeđe i građanska uključenost – Memory, Youth, Political Legacy and Civic Engagement“. Projekt je provodio konzorcij 16 istraživačkih institucija iz 14 europskih država. U Hrvatskoj je istraživanje obuhvatilo 1217 mladih osoba metodom anketiranja i dubinskih intervjua. U ožujku 2014. godine objavljen je 2. policy brief projekta iz kojeg su izdvojeni sljedeći zaključci[v]:

• većina mladih osuđuje činjenicu da povijest postaje dio dnevne politike, da se koristi kao instrument manipulacije za potrebe političkih stranaka i da tumačenje povijesti ovisi o trenutačnim odnosima političke moći,
• mladi imaju malen ili nikakav interes za suvremenu povijest, da je nastava povijesti preopterećena činjenicama, da noviju povijest uopće nisu učili u školi.

Slična mišljenja o položaju Povijesti i poučavanju povijesti često su ponavljana i prenošena u tiskanim i digitalnim medijima u proteklom desetljeću. Pritom se stručni ili nestručni komentatori nisu pozivali na znanstvena istraživanja već su iznosili mišljenje temeljeno na osobnom iskustvu. Potkrijepe mišljenju o faktografskoj preopterećenosti Povijesti pronalazimo u rezultatima istraživanja pedagoga Munjize, Peko i Dubovicki čije je istraživanje pokazalo je da su nastavni planovi, školski udžbenici i ostala školska literatura izvor preopterećenosti učenika.[vi]

Uznemirujuće je da se pritisak na poučavanje Povijesti emitira i s vrha hrvatske politike. Posebno je do izražaja došla izjava Tomislava Karamarka, tada lidera vodeće hrvatske političke stranke, koji je izjavio: Svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne. Morat će poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država.[vii] Bivar Black piše da su naglasci poučavanja povijesti koja stvara nacionalni identitet stvar druge polovice 20. stoljeća i da: „Živeći u modernim multikulturalnim društvima, granice svakog nacionalnog identiteta uvijek su zamagljene; tako da nastava povijesti danas neizbježno vodi računa o kulturnoj raznolikosti. Ovo zamagljivanje granica, zajedno sa obilježjima globalizacije, može dovesti do reorganizacije metoda nastave povijesti s manje oslanjanja na nacionalne povijesti kao osnovu.“[viii] Pojam globalizacije spominje se i u novom hrvatskom predmetnom kurikulumu Povijesti, ali se može protumačiti da se unatoč globalizaciji školski predmet Povijest smatra osloncem za očuvanje posebnosti nacionalnoga identiteta.

Kurikulum nastavnog predmeta Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj donosi nekoliko promjena u pogledu na nastavu povijesti.[ix] Značajan je pokušaj podjele na pet domena poput povijesne znanosti „koja proučava prošlost u sklopu pet različitih područja ljudske djelatnosti“. Pet domena ljudske djelatnosti na isti je način opisao Rendić Miočević.[x]

Dodatno se opisuju tehnički koncepti (vrijeme i prostor, uzroci i posljedice, kontinuiteti i promjena, rad s povijesnim izvorima, povijesna perspektiva, usporedba i sučeljavanje) koji su u međunarodnoj stručnoj literaturi prisutni već nekoliko desetljeća. Odgojno-obrazovni ishodi predmeta trebaju se ostvariti na sadržajima koji su zapravo teme. Tako su povijesni sadržaji u svakom razredu osnovne škole podijeljeni na 16 obaveznih i 2 izborne teme. Ukupna godišnja satnica Povijesti u osnovnoj školi je 70 nastavnih sati. Premda to ni prijašnjim nastavnim planom i program ni novim kurikulumom nije vremenski definirano ta se godišnja satnica realizira kroz satove obrade, ponavljanja, sistematizacije, vrednovanja i ocjenjivanja učenika. Većina izvedbenih nastavnih planova i programa i novih godišnjih izvedbenih kurikuluma Povijesti broj sati obrade novoga gradiva fiksira na oko 42 nastavna sata. Uzmemo li taj broj i podijelimo ga na broj tema koje se moraju realizirati dolazimo do prosjeka od 2,33 sata po temi. Povjesničarke Koren i Najbar-Agičić su analizom kurikuluma Švedske, Finske, Norveške, Škotske, Irske, Engleske, Austrije, Mađarske, Slovenije, Nizozemske i Njemačke zaključile da je Hrvatska pri vrhu propisivanja sadržaja.[xi] Njihovo se usporedba odnosi na stari nastavni plan i program Povijesti no novi predmetni kurikulum još detaljnije propisuje obavezne teme odnosno količinu sadržaja.

Domene u kurikulumu odnosno njihova raspodjela grafički su prikazane na početku razrade obrazovno-odgojnih ishoda i sadržaja/tema po razredima osnovne škole. Grafika je nazvana Struktura učenja predmeta Povijesti u osnovnoj školi prema domenama, ali se ona nigdje u kurikulumu dodatno ne pojašnjava niti se na nju ne referira. Tako da je raspodjela, vjerojatno po satnici u predmetu, prepuštena tumačenju čitatelja. Podjela tih grafikona na pet domena sugerirala bi koliko količinski koju domenu treba zastupiti u nastavi no to nije usklađeno niti potkrijepljeno propisanim sadržajima u nastavku kurikuluma. Za primjer možemo uzeti grafikon koji prikazuje raspored domena u osmome razredu. Taj raspored sugerira da domene Društvo, Ekonomija, Znanosti i tehnologija te Filozofsko-religijsko kulturno područje imaju istu predviđenu satnicu, a da je domena Politika zastupljena s duplo većom satnicom. Uzmemo li da je okvirni broj sati obrade 42 nastavna sata prema tom grafikonu možemo procijeniti da svaka od prve četiri navedene domene ima po 7 sati dok je za politiku posljedično preostalo 14 sati. Sadržaji koji bi u 8. razredu osnovne škole u domeni Politika trebali biti obrađeni u ukupno 14 sati pokrivaju sljedeće teme:

• Versajski poredak i novonastalo stanje u Europi i svijetu. Hrvatska i Hrvati u prvoj jugoslavenskoj državi. Sukob federalizma i unitarizma. Režimska nasilja nad Hrvatima.
• Drugi svjetski rat u svijetu, Europi i Hrvatskoj. Kvislinški režimi: primjer Nezavisne Države Hrvatske. Politika terora nad građanima (posebice Židovima, Srbima i Romima). Antifašizam – partizanski pokret. AVNOJ i ZAVNOH.
• Blokovska podjela svijeta i Hladni rat. Hrvatska u drugoj jugoslavenskoj državi. Uspostava komunističke vlasti, represija, sukob sa SSSR-om, samoupravljanje, politički i nacionalni sukobi – Hrvatsko proljeće.
• Slom komunizma u Europi i slom SFRJ. Stvaranje samostalne Republike Hrvatske – uvođenje demokratskoga poretka. Međunarodno priznanje RH. Europske i euroatlantske integracije.
• Domovinski rat 1991. – 1995. Velikosrpska agresija. Obrana i okupacija Vukovara. Područje RH i BiH – jedinstveno ratište. Oslobodilačke operacije hrvatske vojske i policije: Maslenica, Bljesak, Oluja. Erdutski sporazum i mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja. Daytonski sporazum.

Istraživanje o učiteljskim stavovima o kurikulumu Povijesti

Obzirom da nakon uvođenja predmetnoga kurikuluma nije provedeno istraživanje o učincima reforme početkom 2021. godine provedena je online anketa. Cilj istraživanja bio je doći do osnovnih informacija o razmišljanju praktičara koji su počeli provoditi reformne ideje. Obzirom da se radi o inicijalnom istraživanju sa željom poticanja sustavnog istraživanja nisu postavljene inicijalne hipoteze i rezultati su obrađeni samo deskriptivno. Cjeloviti rezultati i analiza istraživanja još nisu objavljeni, a za potrebe ovoga rada izdvojeno je nekoliko dijelova. Prema podatcima Ministarstva znanosti i obrazovanja u Zajedničkom upisniku školskih ustanova u elektroničkom obliku u studenome 2020. g. u školama je radilo 1996 učitelja/nastavnika (1290 u osnovnoj školi i u srednjoj školi, bez mogućnosti filtracije o duplim upisima). Anketu je ispunilo 280 učitelja/nastavnika povijesti od čega većina (70 %) radi u osnovnoj školi.

Analiza pokazuje tendenciju nezadovoljstva ispitanika promjenama koje su uvedene kurikulumom te njihovu želju za bržom i kontinuiranom dopunom temeljenog dokumenta za poučavanje povijesti.

Analiza interdisciplinarnosti u udžbenicima Povijesti

Poučavanje povijesti proces je u kojem učitelj i učenici nastoje ostvariti odgojno-obrazovne ishode predmetnoga kurikuluma pritom koristeći nastavna sredstva i metode. Nastavna sredstva, njihove tehničke i sadržajne propozicije propisuju zakoni i pravilnici. Metode se odabiru primjenom pedagoških, didaktičkih i metodičkih spoznaja povezanih s historiografskim sadržajima propisanima predmetnim kurikulumom. Historičari do spoznaja i zaključaka često dolaze u suradnji s znanstvenicima iz drugih područja, a princip interdisciplinarnosti također je prisutan i u poučavanju povijesti. Uvođenjem novog predmetnog kurikuluma otvorena je i mogućnost kreiranja novih udžbenika povijesti. U ovom istraživanju analiziran je pristup interdisciplinarnosti u udžbenicima povijesti. Analizi je pristupljeno kvalitativno jer kvantificiranjem nekih elemenata zastupljenih u udžbeniku ne može dovesti do smislenog zaključka. Umjesto brojenja otkrića, izuma, izumitelja, znanosti i znanstvenika postavljena su pitanja o tome kako se pristupilo razvoju znanosti, pojašnjava li se proces ili tijek znanstvenih spoznaja te kako se opisuje utjecaj razvoja znanosti na čovječanstvo. Za analizu su odabrani udžbenici Povijesti za 7. i 8. razred osnovne škole jer sadržajno ti udžbenici pokrivaju  intenzivan napredak znanosti i tehnologije u posljednjih dvjestotinjak godina koji je oblikovao današnji svijet. U analizu su uključena izdanja posljednje serije izdane po starom nastavnom planu i programu Povijesti te aktualna nova serija udžbenika koji su u aktivnoj upotrebi u osnovnim školama. U analizu su uključene sve serije koje se mogu usporediti. Analizirano je 12 udžbenika u izdanjima izdavačkih kuća Alfa, Profil Klett i Školska knjiga. U analizi nisu uključena izdanja izdavačkih kuća Meridijani i Alka script jer u navedenom razdoblju nemaju izdanja koja se mogu direktno uspoređivati.

Analiza je pokazala veliku sličnost starih i novih izdanja udžbenika. Razvoj znanosti se i dalje tek periferno spominje u zasebnim temama ili dijelovima tema. Izuzetak je tema o prvoj i drugoj industrijskoj revoluciji koje su i u predmetnom kurikulumu posebno naglašene. Teme su znatno manje od tema koja pokrivaju političku povijest. Uglavnom se činjenično nabrajaju otkrića, izumi i znanstveni uz često isticanje kronoloških odrednica. Plastičan primjer takvog navođenja je primjer tablice koja se gotovo u istom obliku reproducira u izdanjima Školske knjige (Tragom prošlosti 7 iz 2013. i Klio 7 iz 2020.). Uz temu industrijskih revolucija opisno se pojašnjava industrijalizacija i njene šire posljedice, ali nema prikaza procesa razvoja znanosti ili razvoja znanstvene metodologije. Izuzetak su primjeri razvoja teorije evolucije Charlesa Darwina i otkriće x zraka Conrada Röntgena.. U prikazu znanstvenog napretka dominira prirodoslovno područje i tehnologija, a društvene i humanističke znanosti se zapostavljaju (jedinstveni primjer je primjerice spomen Emilea Durkheima i nastanak sociologije u udžbeniku Vremeplov 7 iz 2020.). Pojedinačno se imenuju biologija, kemija, fizika i medicina.

Nažalost kurikulum stavlja naglasak na razvoj ratne tehnike pa je shodno tome ta tema i detaljnije prikazana u udžbenicima. To se odnosi na ratnu tehniku i tehnologiju razvijenu povezano s Prvim i Drugim svjetskim ratom.

U osmome razredu pokrivene su još i teme razvoja svemirskoga programa, računala, robotike, medicinske tehnike i genetskih istraživanja.

Zaključci

Analizom udžbenika utvrđeno je da je znanost nešto što se događa i mijenja svijet, ali se uglavnom ne pojašnjava proces znanstvenih istraživanja i spoznaja. Opisuju se posljedice znanstvenoga napretka i njihov utjecaj na čovječanstvo, ali se pritom postavljaju pitanja uglavnom nižih razina prema revidiranoj Bloomovoj taksonomiji kognitivnih sposobnosti (popit imenovanja, nabrajanja i bazičnog zaključivanja o posljedicama). Kao i u kurikulumu i u udžbenicima je propuštena prilika interdisciplinarnog povezivanja.

Umjesto stvaranja integrirane ili holističke slike o povijesnim događajima i promjenama, kurikulumska podjela na domene opet stvara odvojena područja ljudske povijesti. Prema mišljenju učitelja, što je vidljivo u anketi, upravo je podjela na domene najproblematičniji dio novoga predmetnog kurikuluma. Količina propisanih sadržaja i faktografije i dalje raste pa je tzv. promjena paradigme poučavanja i dalje prepuštena pojedinačnim naporima učitelja i učiteljica. Obzirom na nedostatak strukturirane stručne rasprave, istraživanja i pisanih radova potrebno je inicirati nove korake u istraživanju učinaka poučavanja povijesti te provesti adekvatne izmjene predmetnoga kurikuluma.

Literatura

1. Barković Neven. 2014. »Opasna Karamarkova zavist Velikom bratu«. Dostupno na: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/opasna-karamarkova-zavist-velikom-bratu-20140505 (pristup 14. siječnja 2022. godine).
2. Bivar Black, Luisa. 2020. »Does history education have a future?« Council of Europe. Dostupno na: https://rm.coe.int/black-luisa-does-history-education-have-a-future-june2020/16809f0240 (pristup 14. siječnja 2022. godine).
3. European Comission. 2014. »Sjećanje, mladi, političko naslijeđe i građanska uključenost – Memory, Youth, Political Legacy and Civic Engagement – 2. policy brief« Dostupno na: https://www.pilar.hr/wp-content/images/stories/dokumenti/razno/projekti/MYPLACE_Policy_Brief_2_Croatia_Hr.pdf (pristup 14. siječnja 2022. godine).
4. Koren Snježana, Najbar-Agičić Manuela. »Europska iskustva i nastava povijesti u obveznom obrazovanju« Povijest u nastavi Vol. V No. 10 (2), (Zagreb, 2007.) str. 117-174.
5. Ministarstvo znanosti i obrazovanja. 2019. »Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj.« Narodne novine (Zagreb, 2019), br. 27 (20.3.2019.).
6. Ministarstvo znanosti i obrazovanja. 2019. »Vrednovanje eksperimentalnoga programa Škola za život u školskoj godini 2018./2019. Objedinjeno izvješće.« Dostupno na: https://skolazazivot.hr/vrednovanje-eksperimentalnoga-programa-skola-za-zivot-u-skolskoj-godini-2018-2019/ (pristup 8. veljače 2021.).
7. Ministarstvo znanosti i obrazovanja. 2019. »Povijest, skupovi uživo – priprema za frontalnu primjenu novih kurikuluma, siječanj i veljača 2019.” Dostupno na: https://skolazazivot.hr/povijest-skupovi-uzivo-priprema-za-frontalnu-primjenu-novih-kurikuluma-sijecanj-i-veljaca-2019/ (pristup 8. veljače 2021.)
8. Munjiza Emerik, Peko Anđelka, Dubovicki Snježana. »Paradoks (pre)opterećenosti učenika osnovne škole« (Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, 2016.)
9. Rendić Miočević Ivo, »Kakva bi trebala biti nastava povijesti u demokratskoj Hrvatskoj?« Radovi Razdio povijesnih znanosti br. 37. (Zadar, 1999.) str. 191-204.
10. Rendić Miočević Ivo. »Učenik – istražitelj povijesti – Novi smjerovi u nastavi povijesti« (Školska knjiga, Zagreb, 2005.).

Bilješke

---

[i] Bivar Black, Luisa. 2020. »Does history education have a future?« Council of Europe. Dostupno na: https://rm.coe.int/black-luisa-does-history-education-have-a-future-june2020/16809f0240 (pristup 14. siječnja 2022. godine)

[ii] Ministarstvo znanosti i obrazovanja. 2019. »Vrednovanje eksperimentalnoga programa Škola za život u školskoj godini 2018./2019. Objedinjeno izvješće.« Dostupno na: https://skolazazivot.hr/vrednovanje-eksperimentalnoga-programa-skola-za-zivot-u-skolskoj-godini-2018-2019/ (pristup 8. veljače 2021.).

[iii] Ministarstvo znanosti i obrazovanja. 2019. »Povijest, skupovi uživo – priprema za frontalnu primjenu novih kurikuluma, siječanj i veljača 2019.” Dostupno na: https://skolazazivot.hr/povijest-skupovi-uzivo-priprema-za-frontalnu-primjenu-novih-kurikuluma-sijecanj-i-veljaca-2019/ (pristup 8. veljače 2021.)

[iv] Rendić Mioćević Ivo, »Kakva bi trebala biti nastava povijesti u demokratskoj Hrvatskoj?« Radovi Razdio povijesnih znanosti br. 37. (Zadar, 1999.).

[v] European Comission. 2014. »Sjećanje, mladi, političko naslijeđe i građanska uključenost – Memory, Youth, Political Legacy and Civic Engagement – 2. policy brief« Dostupno na: https://www.pilar.hr/wp-content/images/stories/dokumenti/razno/projekti/MYPLACE_Policy_Brief_2_Croatia_Hr.pdf (pristup 14. siječnja 2022. godine).

[vi] Munjiza Emerik, Peko Anđelka, Dubovicki Snježana. »Paradoks (pre)opterećenosti učenika osnovne škole« (Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, 2016.)

[vii] Barković Neven. 2014. »Opasna Karamarkova zavist Velikom bratu«. Dostupno na: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/opasna-karamarkova-zavist-velikom-bratu-20140505 (pristup 14. siječnja 2022. godine).

[viii] Bivar Black, Luisa. 2020. »Does history education have a future?«

[ix] Ministarstvo znanosti i obrazovanja. 2019. »Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj.« Narodne novine (Zagreb, 2019), br. 27 (20.3.2019.), str. 55.

[x] Rendić Miočević Ivo. »Učenik – istražitelj povijesti – Novi smjerovi u nastavi povijesti« (Školska knjiga, Zagreb, 2005.).

[xi] Koren Snježana, Najbar-Agičić Manuela. »Europska iskustva i nastava povijesti u obveznom obrazovanju« Povijest u nastavi Vol. V No. 10 (2), (Zagreb, 2007.) str. 117-174.

CITIRANJE: Hajdarović, M. (2022). Mijenja li novi kurikulum budućnost interdisciplinarnog poučavanja povijesti?. Međunarodni interdisciplinarni 1. Kongres Centra za interdisciplinarna istraživanja Filozofskog fakulteta Osijek: »Interdisciplinarnost u teoriji i praksi«