Objavljeno

Genetska ostavština Vikinga

Doba Vikinga (otprilike 750. – 1100. godine) bilo je značajno razdoblje transformacije u europskoj povijesti. Vikinzi, porijeklom iz Skandinavije, bili su pomorci poznati po svojim istraživanjima, pljačkama, trgovini, naseljavanju širom prostranih područja, od Grenlanda do Bliskog istoka. Brojne migracije u to doba preoblikovale su političku, kulturnu i genetsku kartu Europe.

Clionaut preporuka: za srednje škole

Što nam DNK govori o Vikinzima?

Zahvaljujući nedavnim napretcima u genetičkom istraživanju, znanstvenici su proučili ostatke 442 osobe s arheoloških nalazišta diljem Europe i Grenlanda. Analizom drevne DNK istraživači su otkrili ključne uvide o podrijetlu, migracijama i interakcijama Vikinga s drugim populacijama.

Iako su Vikinzi dijelili kulturni identitet, njihovo genetsko podrijetlo bilo je daleko od jedinstvenog. Genetska istraživanja otkrila su različite regionalne obrasce.

Danski Vikinzi znatno su utjecali na Englesku, doprinoseći njezinom genetskom sastavu. Švedski Vikinzi putovali su na istok, dosežući područja Baltika pa čak i Rusije. Norveški Vikinzi krenuli su na zapad, ostavljajući trag u Irskoj, Islandu i Grenlandu.

Zanimljivo je da sami Vikinzi nisu bili isključivo skandinavskog podrijetla. DNK dokazi pokazuju da su uključivali ljude iz područja s kojima su dolazili u kontakt, uključujući stanovnike Britanskog otočja, južne Europe pa čak i Srednje Azije.

Obalna i trgovačka središta poput Gotlanda i Ölanda u Baltičkom moru bila su žarišta genetske raznolikosti. Ta su područja bila mostovi za trgovinu i kulturnu razmjenu, povezujući Skandinaviju s ostatkom Europe i šire. Istraživanje je također otkrilo dokaze o srodstvu unutar vikinških ekspedicija, naglašavajući da su članovi obitelji često zajedno putovali i naseljavali nova područja.

Vikinzi i moderni narodi

Suvremeni Skandinavci zadržavaju neke genetske osobine svojih vikinških predaka, ali utjecaj doba Vikinga proteže se i izvan Skandinavije. U područjima poput Engleske i Irske i dalje su prisutni genetski tragovi Vikinga. Ipak, kulturna i genetska razmjena bila je dvosmjerna – Vikinzi su integrirali osobine populacija s kojima su se susretali.

Znanstvenici su identificirali gene koji su se značajno promijenili tijekom i nakon doba Vikinga. Na primjer, gen povezan s tolerancijom na laktozu (sposobnost probavljanja mlijeka) povećao je svoju učestalost, odražavajući prilagodbe u prehrani. Također, geni povezani s imunitetom i pigmentacijom pokazali su značajne varijacije, što naglašava dinamičnu interakciju između genetike i okoliša.

Masovna grobnica pedesetak mlađih muškaraca iz 10. ili 11. st. u Ridgeway Hillu (Engleska).

Znanost iza istraživanja

Članak je napisan na temelju istraživanja: Margaryan, A., Lawson, D.J., Sikora, M. et al. (2020.). Population genomics of the Viking world. Nature 585, 390–396. https://doi.org/10.1038/s41586-020-2688-8

Genetski materijal (najčešće iz zuba i kostiju) ekstrahiran je iz 442 ljudska ostatka pronađena na arheološkim nalazištima diljem Europe i Grenlanda. DNK je sekvenciran korištenjem naprednih laboratorijskih tehnika u uvjetima prilagođenim radu s drevnim uzorcima. Ekstrahirane DNK sekvence mapirane su na referentni ljudski genom kako bi se identificirale specifične genetske osobine i izvori podrijetla. Statističke metode poput f4-statistike korištene su za usporedbu genetskih sličnosti i razlika između različitih drevnih i modernih populacija. Identificirane su specifične varijacije genoma, uključujući haplogrupe (grupe DNK koje dijele zajedničko podrijetlo) te polimorfizmi povezani s karakteristikama poput pigmentacije i tolerancije na laktozu.

Analizirane su genetske sličnosti unutar uzoraka kako bi se identificirali članovi obitelji, uključujući slučajeve kada su srodnici pokopani zajedno ili na udaljenim lokacijama. Koristila se metoda identifikacije dugih dijelova genoma koji su zajednički pojedincima, što omogućuje preciznije praćenje genetskog podrijetla i mješovitih predaka. Prostorna interpolacija korištena je za vizualizaciju genetskih komponenti Vikinga u različitim regijama kroz vrijeme. Istraživane su genetske varijacije povezane s fenotipskim osobinama (npr. boja kose, visina i tolerancija na laktozu), kako bi se pratila njihova evolucija tijekom Vikinga i nakon njih. Uzorci su podijeljeni prema vremenskim razdobljima (Brončano doba, Rano doba Vikinga, Doba Vikinga) kako bi se uočile promjene u genetskoj strukturi populacija tijekom stoljeća.

Pitanja za analizu

  1. Kako su vikinške migracije utjecale na europski politički i kulturni krajobraz?
  2. Koja su bila glavna područja trgovine i pljačke Vikinga? Kako su ta područja utjecala na njihov razvoj?
  3. Što DNK analiza otkriva o genetskoj raznolikosti Vikinga?
  4. Kako su vikinške migracije oblikovale genetski sastav modernih naroda poput Engleza, Iraca i Skandinavaca?
  5. Koji se geni povezani s Vikinzima i njihovim načinom života mogu pronaći u suvremenim populacijama?
  6. Kako su promjene u genima, poput tolerancije na laktozu, povezane s prilagodbom Vikinga njihovom okruženju?
  7. Kako kombinacija arheoloških dokaza i genetskih istraživanja pridonosi boljem razumijevanju povijesnih razdoblja poput doba Vikinga?

Odgovori na pitanja

Membership Required

You must be a member to access this content.

View Membership Levels

Already a member? Log in here