Civilizacija Maja razvijala se na području današnjeg Meksika, Gvatemale, Belizea, Hondurasa i Salvadora, a trajala je od približno 11. stoljeća pr. n. e. do kraja 17. stoljeća, kada su posljednji neovisni majanski gradovi pali pod španjolsku vlast. Najveći procvat doživjeli su tijekom Klasičnog razdoblja (oko 250. – 900. godine), kada su izgradili monumentalne gradove i uspostavili složene političke sustave.
Maje su živjeli u gradovima-državama koji su bili povezani mrežom cesta, često građenih od usitnjenog vapnenca. Svaki grad imao je vlastitog vladara (k’uhul ajaw – „sveti kralj“), koji je istovremeno bio politički, vojni i vjerski vođa. Iako su se često sukobljavali, povezivala ih je zajednička kultura, jezik i religija.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Njihova religija bila je politeistička, s bogovima povezanima s prirodom, kukuruzom, kišom i nebeskim tijelima. Smatrali su da bogovi utječu na svakodnevni život i da ih je potrebno umiriti obredima, uključujući ljudske žrtve, koje su prinošene na vrhovima piramidalnih hramova.
Majanski gradovi imali su središnje trgove, tržnice, palače, hramove i sportska igrališta. Posebno je važna bila igra gumenom loptom – ulama, koja se igrala u posebnim kamenim igralištima. Cilj je bio provući loptu kroz kameni prsten na zidu, koristeći samo koljena, laktove i bokove, ali ne ruke ni stopala. U nekim slučajevima, igra je imala ritualno značenje, a gubitnici su mogli biti žrtvovani bogovima.
Maje su imali jedno od najsloženijih pisama među pretkolumbovskim civilizacijama. Njihovo pismo sastojalo se od oko 800 znakova, koji su mogli predstavljati cijele riječi ili slogove. Pisali su na kamenim stelama, keramičkim posudama i preklopnim knjigama izrađenima od kore drveta. Do danas su sačuvana samo četiri majanska kodeksa (Dresdenski, Madridski, Pariški i Grolierov kodeks), jer su španjolski osvajači uništili većinu rukopisa smatrajući ih poganskim. Kodeksi sadrže podatke o astronomiji, kalendarima, vjerskim ritualima i proročanstvima.
Majanski kalendar bio je iznimno precizan, temeljen na dvama sustavima: Haab’, koji je imao 365 dana, i Tzolk’in, koji je imao 260 dana. Njihova astronomska promatranja omogućila su im da precizno predviđaju pomrčine i kretanja planeta, posebice Venere.
U poljoprivredi su koristili metode poput spaljivanja šuma i uzgoja na povišenim gredicama. Uzgajali su kukuruz, grah, bundeve, čili papričice, kakao i rajčice, a kakao su smatrali toliko vrijednim da su ga koristili kao oblik novca.
3D model grada Tikana:
Iako je majanska civilizacija pretrpjela pad tijekom 9. stoljeća, njezini potomci i danas žive u Srednjoj Americi, govoreći majanske jezike i prakticirajući elemente tradicionalne kulture.
Španjolska je kolonizacija područja na kojem su živjeli Maje započela početkom 16. stoljeća, no taj je proces trajao vrlo dugo. Iako je glavnina gradova pala do sredine 16. stoljeća, posljednji neovisni majanski grad – Tayasal (Nojpetén) u današnjoj Gvatemali – pokoren je tek 1697. godine. Time se smatra da je do tog trenutka većina majanskih gradova i područja bila pod čvrstom španjolskom vlasti.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
