Božićno drvce jedan je od najprepoznatljivijih simbola blagdana. Svake godine milijuni domova diljem svijeta svijetle okićenim jelkama, no jeste li se ikad zapitali odakle potječe taj običaj? Njegova priča skriva poganske korijene, srednjovjekovne legende i kraljevski utjecaj!
Zimzeleno drveće kao simbol života
Tisućama godina prije nego što je Božić uopće postojao, ljudi su slavili zimski solsticij – najkraći dan u godini. U kulturama poput keltske, germanske i rimske, zimzeleno drveće (poput bora i jele) smatralo se simbolom života i nade jer je ostalo zeleno i tijekom zime.
Rimljani su tijekom festivala Saturnalija ukrašavali svoje domove grančicama borova kako bi proslavili povratak svjetla i života. U germanskoj tradiciji, ljudi su vjerovali da zimzeleno drveće štiti domove od zlih duhova. Drugim riječima, još davno prije struje i lampica, ljudi su cijenili snagu prirode koja odolijeva zimi.
Rajska stabla i svjetlost svijeća
Prvi “božićni” elementi pojavili su se u srednjem vijeku. Na Badnjak su se izvodile predstave o Adamu i Evi, a središnji dio scenografije bilo je “rajsko stablo” – stablo okićeno jabukama koje je simboliziralo rajski vrt.
Legenda kaže da je Martin Luther, poznati njemački reformator, prvi okitio drvce svijećama. Jedne zimske večeri, zadivljen ljepotom zvijezda koje su sjale kroz grane drveća, odlučio je unijeti tu čaroliju u svoj dom. Tako je započeo običaj ukrašavanja drvca svjetlom.
Kraljevski utjecaj i osvajanje svijeta
Božićno drvce kakvo danas poznajemo popularizirano je zahvaljujući kraljevskoj obitelji. Princ Albert, suprug britanske kraljice Viktorije, donio je njemački običaj kićenja drvca u Englesku. Zapravo možemo reći da je to bila ideja njegove punice. Kada su u novinama objavljene slike kraljevske obitelji okupljene oko okićene jelke, običaj se munjevito proširio.
S istoka Europe, preko Engleske, pa sve do Amerike – drvce je postalo simbol zajedništva i radosti blagdana.
Kako je božićno drvce osvojilo svijet?
Krajem 19. stoljeća, europski imigranti donijeli su ovaj običaj u Ameriku. U početku je drvce bilo jednostavno – ukrašeno svijećama, jabukama i ručno izrađenim ukrasima. S vremenom su se pojavili: stakleni ukrasi iz Njemačke, električne lampice (hvala Thomasu Edisonu!) i na kraju – raskošna drvca koja svijetle u gotovo svakom kutku svijeta.
Danas drvce nije samo religijski simbol – ono spaja ljude različitih kultura i vjerovanja. Bilo prirodno ili umjetno, ukrašeno tradicionalnim ili modernim ukrasima, ono uvijek donosi posebnu blagdansku toplinu.
Ekonomija i ekologija božićnog drvca
Božićna drvca danas su veliki dio blagdanske ekonomije. Svake godine milijuni prirodnih i umjetnih jelki pronađu svoje mjesto u domovima diljem svijeta. Prirodna drvca uzgajaju se na posebno namijenjenim plantažama koje doprinose lokalnim gospodarstvima. Samo u Europi i SAD-u ova industrija zapošljava tisuće ljudi, od uzgajivača i trgovaca do proizvođača ukrasa.
No, s rastućom ekološkom sviješću, postavlja se pitanje – prirodna ili umjetna jelka? Iako umjetna drvca traju godinama, često su izrađena od plastike i teško se recikliraju. S druge strane, prirodna drvca, ako dolaze iz održivih uzgoja i pravilno se zbrinjavaju (npr. kompostiranjem), manji su teret za okoliš. U novije vrijeme sve su popularnija drvca u loncima koja se nakon blagdana mogu presaditi ili ponovno koristiti iduće godine.
Odluka između prirodne i umjetne jelke može biti osobna, ali svakako je važno razmišljati o utjecaju na okoliš i birati ekološki prihvatljivija rješenja kako bi i buduće generacije mogle uživati u čaroliji božićnog drvca.
Više od drveta
Božićno drvce nije samo ukras. Ono nosi priču o vjeri u bolju budućnost, zajedništvu i ljepoti života koji traje i kad sve oko nas miruje.
Kad ove godine budete kitili svoju jelku, sjetite se da ste dio priče duge nekoliko tisuća godina – priče koja je preživjela zime, kraljeve i industrijske revolucije!
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
