Dvadesetak kilometara od Pariza, usred gradića Drancy i danas stoji zgrada u obliku izdužene potkove koja podsjećana klasične katnice kakvih je mnogo i u našim gradovima. Uz zgradu automobili, a u unutarnjem dvorištu nešto zelene trave i drveća. Da vam kojim slučajem promakne izloženi stočni vagon na ulazu u kompleks stvarno ne bi posumnjali da i ovo područje skriva neku mračniju priču.
U originalu zgrada nosi ime Cité de la Muette i zapravo se radi o projektu jeftinih stanova za veće obitelji. Projektirana je 1929. godine i radi se o prvoj zgradi takvoga tipa građenoj između 1932. i 1934. godine. Trebalo ih se tu izgraditi nekoliko uz dodatne sadržaje poput kina, kazališta, ambulante, trgovina i drugih sadržaja. No, uslijed gospodarski krize do početka Drugog svjetskog rata izgrađena je samo ta jedna zgrada. Stanovi su ipak bili preskupi pa je od 1938. služila za smještaj žandarmerije. Žandarmerija je zgradu osim smještaja svog osoblja povremeno koristila i kao prostor za internaciju uhićenih komunista.
Dolaskom njemačke okupacijske vojske zgrada je prvo poslužila za prihvat francuskih ratnih zarobljenika. Sljedeće grupe zatvorenika bili su uhićeni jugoslavenski i grčki civili, a od jeseni i francuski Židovi. Formalno je tu u kolovozu 1941. osnovan Sabirni logor Drancy (Sammellager Drancy) pod zapovjedništvom SS-a.
Glavni cilj logora bilo je prikupljanje Židova u Parizu i široj okolici. Posebnost, ne samo čuvanja logora veći “lova na Židove” bilo je to što su cijeli posao za okupacijske snage provodili francuski žandari. Već u prvoj raciji iz Pariza je deportirano 4.000 Židova. No, vrijedi istaknuti još jednu posebnost: progon Židova nije dogovoren i provođen samo na okupiranom dijelu Francuske već i na teritoriju pod upravom višijevskog režima.
Unutarnje dvorište oblikovano je samim položajem krila zgrada. Bilo je široko 40 i dugo 400 metara. Na tom je prostoru prvotno smješteno 700 logoraša, a na vrhuncu rada logora tu je bilo i do 7.000 ljudi. Dvorište je ograđeno bodljikavom žicom, a u četiri ugla su postavljeni stražarski tornjevi.
Premda je bilo inicijalnih rasprava da se Židove pobije na lokaciji, možda i dušegupkom (specijalno vozilo namijenjeno za gušenje ljudi), od tih se planova odustalo nakon dogovora u Wannseu. Židovi koji su se prikupljali u Drancyju upućivani su prema Auschwitzu. Kako bi dodatno ubrzali proces, logoraše su u Drancyu skinuli do kože i takvi, goli, su transportirani do plinskih komora i krematorija Auschwitza.
Prema istraživanjima iz Drancyja su najvjerojatnije poslana 42 transporta s ukupno 40 450 žrtava u razdoblju od 27. ožujka 1942. do 23. lipnja 1943. godine. Još 21 transport poslan je s obližnjeg kolodvora Bobigny. Svi su transporti išli u Auschwitz osim po jedan u Majdanek, Sobibor, Kaunas i Revalu. Ukupno je kroz logor prošlo oko 67 400 francuskih, poljskih i njemačkih Židova od čega je njih oko 95 posto ubijeno. U tome broju je i oko 6000 djece.
Prema podacima Yad Vašema u logoru su Židovi, unatoč teškim životnim uvjetima održavali kulturni i vjerski život. Priređivali su koncerte i književne večeri, a zatvorenici su čitali knjige koje su pro-krijumčarene u logor. Osnovana je škola, koja je i nakon službenog zatvaranja u siječnju 1943. nastavila tajno djelovati. Stotine Židova sudjelovale su u subotnjim molitvama i vjerskim obredima te su obilježili Roš Hašanu i Jom Kipur u sinagogi koja je bila postavljena u rujnu 1941. godine. U lipnju 1942. Nijemci su izdali naredbu o zabrani židovskih ceremonija, ali veliki su se praznici ipak slavili i u jesen 1943. godine.
U Drancyju su internirani i brojni Francuzi koji nisu podržavali kvislinški režim.
U noći 15. kolovoza 1944. Nijemci su uništili svu logorsku dokumentaciju i sutradan napustili Drancy. Pri oslobođenju Pariza 17. kolovoza 1943. oslobođenje i logor Drancy u kojem je Crveni križ popisao 1467 preživjelih.
Danas je tu spomen područje s ostatcima željezničke pruge i vagonom. Tu je i veliki Spomenik deportacijama po-dignut 1976. godine, a preko puta ceste djeluje edukacijski centar i muzej otvoren 2012. godine.
CITIRANJE: Hajdarović, M. (2024.). Logor Drancy. Ha-kol. Broj 183, 41-42.
Pitanja za analizu
- Kako povijest zgrade Cité de la Muette utječe na njezinu današnju percepciju kao spomen-područja? Možete li zamisliti kako bi zgrada izgledala i funkcionirala da je izvorno ispunila svoju namjenu?
- Koje su različite uloge zgrade kroz povijest (stanovanje, internacija, logor)? Kako te promjene odražavaju društvene i političke okolnosti vremena?
- Kako objašnjavate ulogu francuske žandarmerije u provedbi nacističkih politika progona Židova?
- Kakve pouke možemo izvući o odgovornosti pojedinaca unutar represivnih sustava?
- Kakvo značenje ima Wannsee konferencija u kontekstu logora Drancy?
- Zašto je odustajanje od lokalnih egzekucija u korist masovnih deportacija ključno za razumijevanje nacističkog sustava?
- Kako objašnjavate potrebu zatvorenika da u takvim teškim uvjetima održavaju kulturne i vjerske aktivnosti? Koji značaj te aktivnosti imaju za očuvanje ljudskog dostojanstva?
- Kakvu poruku o ljudskoj prirodi šalju primjeri kolaboracije (francuski žandari) i otpora (internirani Francuzi koji nisu podržavali režim) u ovom slučaju?
- Što mislite o odluci Nijemaca da unište dokumentaciju logora prije odlaska? Kako takvi činovi utječu na povijesno istraživanje i očuvanje sjećanja?
- Kako bi promjena fokusiranja na pojedinačne priče logoraša (npr. djece ili onih koji su preživjeli) mogla pomoći u boljem razumijevanju događaja u Drancyju?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
