Tijekom Drugog svjetskog rata, Ravensbrück je bio nacistički koncentracijski logor namijenjen isključivo ženama. Logor, smješten u sjevernoj Njemačkoj, bio je mjesto neizmjerne patnje i očaja, gdje je više od 130.000 žena i djece prošlo kroz nečovječne uvjete, prisilni rad i stalnu prijetnju smrću. Ipak, čak i u najtežim okolnostima, zatočenice su nalazile načine da održe svoje dostojanstvo. Jedan izvanredan primjer te otpornosti bila je božićna lutkarska predstava koju su zatočenice organizirale.
Život u Ravensbrücku
Zatočenice u Ravensbrücku suočavale su se s teškim uvjetima. Bile su izložene gladi, bolestima i okrutnosti svojih čuvara. Unatoč tim teškoćama, žene su stvarale veze solidarnosti, često dijeleći ono malo što su imale i pružajući jedna drugoj emocionalnu podršku. Usred ove brutalnosti, kulturne i duhovne aktivnosti postale su oblik otpora, način da zadrže svoj identitet i čovječanstvo.
Božićna lutkarska predstava
Kako se približavao Božić 1942. godine, skupina žena odlučila je izvesti lutkarsku predstavu. Bez dostupnih pravih materijala, lutke su izrađene od komadića tkanine, drveta i papira pronađenih unutar logora. Žene su u ove improvizirane figure unijele svoju kreativnost, dajući im osjećaj života i nade u oštrom kontrastu prema stvarnosti koja ih je okruživala.
Umjetnica Maja Berezowska i glumica Jadwiga Kopijowska napisale su i izvele Szopku Polsku u koncentracijskom logoru Ravensbrück 1942., 1943. i 1944. godine.
Napravile smo za vas poljske jaslice,
da vas malo razveselimo,
možda malo i dirnemo,
ali prije svega,
da uz ove stare poljske jaslice
zaboravite na stvarnost,
na ono što vas okružuje,
i prenesete se u neki drugi svijet,
bolji, drag srcu svake od nas,
u svijet našeg djetinjstva,
u kojem nema nikog od nas tko jaslice nije vidio.Naše jaslice su vrlo skromne,
Jadwiga Kopijowska
ali skromni i teški bili su i uvjeti u kojima su nastajale.
Oprostite ako budu imale nedostatke i pogreške.
Znajte jedno – napravljene su za vas
s cijelim srcem, i tako ih i prihvatite.
Bože moj,
dio teksta za lik Zatvorenice
spasi me
od mojih neprijatelja,
izbavi me
od mojih protivnika,
oslobodi me
iz ruku zločinaca.
Od krvavih ljudi spasi me,
jer evo, nasrću na moj život,
i podli udaraju na mene.
Ipak, nevina sam, Gospode,
i slobodna od grijeha.
Hodam bez krivnje pravim putem.
Ustani i susretni me, pogledaj –
ja sam bos zarobljenik.
Propatila sam svoje.
U posljednjoj predstavi 1944. Kopijowska je u predstavu dodala i dio u kojem su glumila djeca. Maciek i Joasia su se obraćali publici i svetoj obitelji u predstavi, ali tekst nije sačuvan.
Sama predstava nosila je poruku radosti i otpornosti, spajajući humor s dirljivim trenucima koji su duboko odjekivali kod publike. Iako su točni detalji scenarija nejasni, preživjele zatočenice prisjećaju se kako je izvedba unijela kratkotrajni osjećaj topline i normalnosti u logor. Tijekom tih dragocjenih trenutaka, žene su se osjećale kao da su izvan bodljikave žice, njihovi duhovi podignuti zahvaljujući domišljatosti i odlučnosti njihovih kolegica.
Točke za raspravu
🔖Umjetnost kao otpor: Zašto mislite da su umjetnost i kreativnost tako snažni oblici otpora?
🔖Solidarnost u nedaćama: Kako su djela ljubaznosti i suradnje održavala zatočenice u Ravensbrücku?
🔖Uloga sjećanja: Zašto je važno prisjećati se ovakvih priča?
Pitanja za analizu
- Koje su glavne karakteristike logora Ravensbrück prema tekstu?
- Što je zatočenicama značila božićna lutkarska predstava?
- Kako su zatočenice uspjele stvoriti lutke i organizirati predstavu u tako teškim uvjetima?
- Što možemo zaključiti o ulozi solidarnosti među zatočenicama u tekstu?
- Kako tekst prikazuje kreativnost i otpornost žena u logoru? Povežite primjere iz teksta s vašim mišljenjem.
- Kako biste protumačili poruku koju je Jadwiga Kopijowska htjela prenijeti svojom izvedbom?
- Koji je simbolički značaj božićne teme u uvjetima koncentracijskog logora?
- U tekstu se spominju improvizacija i domišljatost. Kako te osobine pridonose otpornosti pojedinca i zajednice?
- Koja je važnost kulturnih aktivnosti u situacijama krize? Možete li navesti suvremene primjere?
- Kako biste kao povjesničar/ka mogli koristiti ovakav tekst u poučavanju o Drugom svjetskom ratu?
- U kojoj mjeri su ovakve priče ključne za razumijevanje ljudske otpornosti u povijesnim narativima?
- Kakve etičke dileme otvara predstavljanje ovakvih povijesnih priča?
- Kako se osjećate dok čitate o ovoj predstavi? Možete li zamisliti da sudjelujete u sličnoj aktivnosti u ekstremnim uvjetima?
- Na koji način ovaj tekst utječe na vaše razumijevanje ljudskog dostojanstva i nade?
- Ako biste imali priliku napisati pismo zatočenicama koje su izvodile predstavu, što biste im rekli?
Osnovna literatura
- Dretel, C. L. (2022). The Gift of Happy Memories: A World War II Christmas Puppet Play in Ravensbrück. Open Library of Humanities 8(2). doi: https://doi.org/10.16995/olh.6379
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
