Autorsko pravo jedan je od pojmova koji su za vrijeme pandemije koronavirusa naglo iskočili kao važni, a samo je čestotnost uporabe pojma dala naslutiti da se radi o nečemu važnom. Iako tijekom nastave na daljinu i online nastave nije došlo do sadržajno imalo značajnih promjena u poučavanju, niti je pak sama metodika poučavanja postavila u prvi plan autorsko pravo, ono što se radikalno promijenilo bila je vidljivost rada nastavnika. Tako dugo dok se nastavni rad odvijao u fizičkim razredima, o autorskome se pravu pričalo malo, uglavnom na stručnim usavršavanjima.
Onoga trenutka kad je rad nastavnika postao javan, ponajprije zahvaljujući javnim objavama materijala za učenike na mrežnim stranicama škola, autorsko je pravo napokon zaživjelo kao nešto za nastavu relevantno. Za pretpostaviti je da je tomu uzrok bilo nedovoljno poznavanje autorskoga prava, premalo stručnih usavršavanja na temu zaštite autorskoga prava, a još manje usavršavanja na konkretnim primjerima kršenja autorskoga prava u školi. Naposljetku, ne treba zanemariti ignoriranje pravila uporabe tuđega intelektualnog i kreativnog rada.
Autor članka je Robert Posavec. Cijeli članak dostupan je za čitanje na ovoj poveznici.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
