Postoji li nulta godina?

Zamislimo da se nalazimo na samome kraju 1. godine prije Krista. Koja godina dolazi sljedeća? Ako razmišljamo kao pri brojenju cijelih brojeva, očekivali bismo nultu godinu. Međutim, u povijesnom računanju vremena nakon 1. godine prije Krista izravno slijedi 1. godina poslije Krista. Nulta godina u tom sustavu ne postoji. To nije pogreška u kalendaru niti je neka godina slučajno izgubljena. Razlog se krije u povijesti nastanka sustava kojim označavamo godine.

Zašto nema nulte godine?

U uobičajenoj povijesnoj kronologiji slijed godina izgleda ovako:

3. pr. Kr. → 2. pr. Kr. → 1. pr. Kr. → 1. po. Kr. → 2. po. Kr. → 3. po. Kr.

Između 1. godine prije Krista i 1. godine poslije Krista nema dodatne godine. Nakon završetka prve započinje druga. Drugim riječima, između početaka tih dviju godina protekne točno jedna godina, a ne dvije.

Sustav je nastao u vrijeme kada se u zapadnoj Europi još nisu koristili nula i negativni brojevi na način na koji ih poznajemo danas. Godine su se brojile rednim slijedom, počevši od prve. Pritom je važno razumjeti da ljudi koji su živjeli u razdoblju koje danas nazivamo prvom godinom nisu znali da žive u prvoj godini naše ere. Takvo je označavanje nastalo mnogo kasnije.

Tko je uveo računanje godina od Kristova rođenja?

Važnu ulogu imao je redovnik Dionizije Mali (Dionysius Exiguus), koji je početkom 6. stoljeća djelovao u Rimu. Dionizije je 525. godine sastavio tablice za izračunavanje datuma Uskrsa. U njima je umjesto dotadašnjeg računanja prema Dioklecijanovoj eri upotrijebio računanje godina od Kristova utjelovljenja, koje je postalo osnovom sustava Anno Domini (godina Gospodnja). U takvom sustavu prva je godina označena brojem jedan. Nulta godina nije uvedena.

Dionizijev sustav nije odmah postao općeprihvaćen. Stoljećima su se nastavili koristiti različiti načini datiranja, primjerice prema godinama vladanja pojedinih vladara. Velik doprinos širenju novoga načina računanja dao je Beda Časni, engleski redovnik, povjesničar i teolog. U svojoj Crkvenoj povijesti naroda Angla, dovršenoj 731. godine, koristio se računanjem godina od Kristova utjelovljenja. Njegovo je djelo pridonijelo postupnom prihvaćanju toga sustava u srednjovjekovnoj Europi.

Zanimljivo je da povjesničari ne znaju točan datum Isusova rođenja. Na temelju dostupnih povijesnih podataka većina istraživača smješta ga nekoliko godina prije početka naše ere. Stoga početak našega računanja godina ne treba poistovjećivati s pouzdano utvrđenom godinom Isusova rođenja.

Je li gregorijanski kalendar uveo naše računanje godina?

Nije. Ovdje treba razlikovati kalendar od sustava brojanja godina. Kalendar određuje raspored dana, mjeseci i prijestupnih godina. Sustav brojanja godina određuje od koje se polazišne točke godine označavaju i kojim redoslijedom.

Gregorijanski kalendar uveden je 1582. godine reformom pape Grgura XIII. Njime su ispravljene određene nepravilnosti julijanskoga kalendara, osobito one povezane s trajanjem kalendarske godine. U zemljama koje su tada prihvatile reformu nakon 4. listopada slijedio je 15. listopada 1582. godine. Preskočeno je deset kalendarskih datuma, ali nije promijenjen sustav računanja godina od početka kršćanske ere.

Dakle, gregorijanska reforma nije ni uvela ni uklonila nultu godinu.

Astronomi imaju nultu godinu

U astronomiji se koristi drukčiji način označavanja godina, osobito kada je potrebno matematički izračunavati vremenske razmake ili određivati datume drevnih astronomskih pojava. U tom sustavu postoji godina označena brojem 0.

Astronomska godina 0 odgovara povijesnoj 1. godini prije Krista. To nije dodatna godina koja se dogodila između dviju era, nego drukčija oznaka za istu godinu. Jedan od važnih koraka u razvoju takvog računanja povezan je s francuskim astronomom Jacquesom Cassinijem, koji je 1740. objavio astronomske tablice s uporabom nulte godine.

Astronomsko računanje olakšava matematičke postupke, ali nije zamijenilo uobičajeni sustav povijesnog datiranja.

Zašto je 21. stoljeće počelo 2001., a ne 2000. godine?

Nepostojanje nulte godine objašnjava i jednu poznatu kalendarsku nedoumicu. Prvo stoljeće naše ere trajalo je od 1. do 100. godine. Drugo stoljeće počelo je 101. godine, a završilo 200. godine. Istom logikom prvo tisućljeće trajalo je od 1. do 1000. godine. Zbog toga je treće tisućljeće, a ujedno i 21. stoljeće, formalno započelo 1. siječnja 2001. godine, premda je prijelaz iz 1999. u 2000. diljem svijeta bio povod za velike proslave novoga milenija.

U interaktivnoj vremenskoj crti HPP Timeline možete istražiti nekoliko važnih trenutaka u povijesti računanja godina. Od srednjovjekovnih izračuna datuma Uskrsa do astronomskog uvođenja nulte godine, svaka promjena pokazuje da način na koji mjerimo i označavamo vrijeme također ima svoju povijest.

Digitalne vremenske crte

U povijesnim atlasima, udžbenicima i na školskim plakatima vremenske crte najčešće se protežu vodoravno, slijeva nadesno. Na internetskim stranicama, međutim, često susrećemo drukčiji prikaz: događaji su poredani jedan ispod drugoga, a čitatelj se kroz povijest kreće pomicanjem stranice prema dolje. Zašto?

Zaključak: postoji li onda nulta godina?

Odgovor ovisi o sustavu koji koristimo. U uobičajenom povijesnom računanju godina nulta godina ne postoji. Nakon 1. godine prije Krista neposredno slijedi 1. godina poslije Krista. U astronomskom računanju godina nula postoji, ali označava istu godinu koju povjesničari nazivaju 1. godinom prije Krista.

Ova razlika podsjeća nas da kalendari i kronologije nisu prirodne ili nepromjenjive činjenice. Oni su sustavi koje su ljudi razvijali, prilagođavali i mijenjali tijekom povijesti kako bi mogli organizirati vrijeme i razumjeti odnose među događajima.

Izvori i dodatno čitanje

• Hrvatska enciklopedija – Dionizije Mali
• Hrvatska enciklopedija – Beda Časni
• U.S. Naval Observatory – The 21st Century and the 3rd Millennium
• NASA – Year Dating Conventions
• Royal Observatory of Belgium – The Gregorian Calendar