Hannah Arendt (1906.–1975.) bila je njemačko-američka filozofkinja i politička teoretičarka židovskog podrijetla. Rođena je u Njemačkoj, a zbog progona Židova tijekom nacističkog režima morala je emigrirati, najprije u Francusku (1933.), a potom u Sjedinjene Američke Države (1941.). Studirala je filozofiju kod poznatih njemačkih filozofa, uključujući Martina Heideggera i Karla Jaspersa. Njezino najpoznatije djelo je knjiga Eichmann u Jeruzalemu: izvješće o banalnosti zla (1963.), u kojoj analizira suđenje nacističkom zločincu Adolfu Eichmannu.
Adolf Eichmann bio je jedan od glavnih organizatora Holokausta, sustavnog istrebljenja židovskog naroda tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon rata pobjegao je iz Europe, ali ga je izraelska tajna služba 1960. uhitila u Argentini i odvela na suđenje u Jeruzalem. Arendt je pratila suđenje kao izvjestiteljica za američki časopis The New Yorker.
Promatrajući Eichmanna, Arendt je uočila nešto što je duboko uzdrmalo mnoge tadašnje predodžbe o zlu. Eichmann nije djelovao poput okrutnog čudovišta, nego kao običan, prosječan čovjek. Na suđenju je stalno ponavljao da je samo “slijedio naredbe” i da se nije osobno osjećao odgovornim za smrt milijuna ljudi. Arendt ga je opisala kao osobu koja nije pokazivala duboko razmišljanje o posljedicama svojih djela, nego je djelovala iz poslušnosti i navike, bez kritičkog preispitivanja.
Na temelju toga, Hannah Arendt je razvila pojam banalnost zla. Po njoj, najveće zlo ne mora uvijek proizlaziti iz mržnje ili sadizma, nego iz ravnodušnosti, poslušnosti i odsustva razmišljanja. Ona piše:
Najstrašnije je to što je mnogo zla učinjeno od strane ljudi koji nikada nisu odlučili biti ni dobri ni zli.
Po Arendt, Eichmann nije bio “radikalno zao”, nego “strahovito običan”, birokrat koji je bespogovorno izvršavao zadatke, nesvjestan ogromnih posljedica svojih postupaka.
Arendt je tvrdila da takva vrsta zla postaje moguća u društvima u kojima ljudi prestaju misliti vlastitom glavom i nekritički prihvaćaju autoritet. U knjizi piše:
Sama spremnost da netko zauvijek prestane razmišljati i podredi se pravilima i naredbama omogućila je zlu da postane banalno.
Ovo je izazvalo burne reakcije jer su mnogi očekivali da će Eichmann biti opisan kao demonski zločinac, a Arendt ga je prikazala kao dosadnog birokrata. Njezino promišljanje i danas izaziva rasprave o tome što je zlo, kako nastaje i koliko je opasno kada ljudi odbiju preuzeti odgovornost za svoja djela.
Pitanja za analizu
- Tko je bila Hannah Arendt i čime se bavila tijekom svog života?
- Koji događaj ju je potaknuo da napiše knjigu Eichmann u Jeruzalemu?
- Kako je Hannah Arendt opisala Adolfa Eichmanna tijekom njegova suđenja?
- Što znači pojam banalnost zla koji je uvela Arendt?
- Na koji način je Eichmann, prema Arendt, postao simbol banalnosti zla?
- Kako Arendt objašnjava opasnost nekritičkog prihvaćanja autoriteta?
- Zašto je njezina interpretacija Eichmanna izazvala burne rasprave?
- Koji Arendtin citat iz teksta ti se najviše dojmio i zašto?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
