Razmišljamo li što vrijedi posjetiti u Njemačkoj sigurno možemo nabrojati veliki broj turistima zanimljivih mjesta. Na prvome mjestu tu je definitivno Berlin — glavni grad poznat po bogatoj povijesti, živoj kulturi i brojnim atrakcijama, uključujući Berlinski zid, Brandenburšku kapiju i Otok muzeja. Zatim je tu vjerojatno München, ako ne radi drugih
atrakcija, onda zbog Oktoberfesta. Slijede sigurno Hamburg, Frankfurt, Köln, Dresden, Düsseldorf, Heidelberg i brojni
drugi gradovi. Iako možda nije toliko poznat međunarodnim turistima Braunschweig može privući posjetitelje koji
su zainteresirani za povijest i kulturu te traže manje gužve od onih u većim gradovima.
Braunschweig je povijesni grad smješten u Donjoj Saskoj u Njemačkoj. Ima bogatu povijest i mnoge značajne povijesne znamenitosti. Braunschweig je osnovan u 9. stoljeću, ali je kao trgovačko središte zaživio u 12. stoljeću pod utjecajem Heinricha Lava (Heinrich der Löwe), snažnog vladara Svetog Rimskog Carstva. Grad i danas nosi simbol lava na svom grbu. Brzo je postao trgovačko središte i od 13. stoljeća član Hanze. Braunschweig se ponosi bogatom arhitektonskom baštinom, s istaknutim znamenitostima poput Katedrale Sv. Blaža, prekrasnog spoja romaničkog i gotičkog stila, te burga Dankwarderode. Ova srednjovjekovna tvrđava danas je dom Muzeja kneza Antona Ulricha, poznatog po svojoj obimnoj zbirci umjetnina.
Četvrt Magni čuva šarm srednjovjekovnog Braunschweiga sa svojim uskim ulicama i drvenim kućama, stvarajući čarobnu atmosferu starog svijeta. U 18. stoljeću, Braunschweig je stekao slavu zbog proizvodnje ljekovitog likera po imenu “Brunswick Mum” ili “Braunschweiger Mumme”, za kojeg se vjerovalo da ima ljekovita svojstva i izvozio se diljem svijeta. Grad se ponosi bogatom glazbenom tradicijom i bio je domom skladatelja Carla Philippa Emanuela Bacha, sina Johanna Sebastiana Bacha. Živahna klasična glazbena scena Braunschweiga uključuje brojne koncerte i festivale.
Braunschweig početkom 20. stoljeća
Nakon propasti njemačkog Carstva i kratkotrajne epizode socijalističke republike, Braunschweig je bio dio Slobodne
države Braunschweig. Zanimljivo je da je zastava te njemačke državice bila identična današnjoj zastavi Ukrajine —
dva horizontalna polja od kojih je gornje plavo, a donje žuto. Teške posljedice Prvog svjetskog rata bile su nemilosrdne
za ovo područje i dvadesete godine 20. stoljeća obilježene su hiperinflacijom, visokom nezaposlenošću, radničkim
štrajkovima i nasiljem. Nacistička partija je u pokrajinskom parlamentu Braunschweiga prvog zastupnika dobila
već 1924. godine. To je iste godine u grad dovelo i Hitlera koji je održao programske govore. Broj nacista na ovom
području je kontinuirano rastao, ali i otpor prema njima, što je dovodilo do uličnih sukoba.
Hitler je od 1925. na vlastiti zahtjev ostao bez austrijskog državljanstva te je na prostoru Njemačke živio kao osoba bez državljanstva. Hitler je nakon toga više puta pokušao steći njemačko državljanstvo. Naposlijetku mu je to uspjelo uz pomoć nacista koji su od 1930. imali većinu u pokrajinskom parlamentu Braunschweiga. Prvo su mu sredili prijavu prebivališta u Braunschweigu, a potom je 25. veljače 1932. primljen na mjesto činovnika u pokrajinskom uredu za kulturu i geodeziju. Partijski drugovi su mu kao mjesto rada upisali ured veleposlanstva Braunschweiga u Berlinu. Proglašenje pokrajinskim činovnikom je automatski značilo primanje u državljanstvo što mu je omogućilo kandidaturu na izborima i posljedično preuzimanje kormila nad cijelom Njemačkom. Dva dana nakon primanja na činovnički posao Hitler je zatražio dopust kako bi mogao sudjelovati u političkoj kampanji. Oporbeni zastupnici pokrajinskog parlamenta su u više navrata neuspješno tražili izvještaj o radu činovnika Hitlera. Nakon što je Hitler postao kancelar telegramom je 16. veljače 1933. zatražio trenutno otpuštanje s činovničkog posla što mu je odmah i omogućeno.
Pod nacističkom čizmom
Gospodarstvo regije je iznimno naraslo od 1933. do 1945. zahvaljujući otvaranju vojnih industrijskih pogona. Nacisti su
gradu dali i posebnu počasnu titulu zbog brzog rasta. Tijekom Drugog svjetskog rata na ovom je području bilo više od
800 manjih logora uglavnom za prisilne radnike. Vojna industrija je bila legitiman cilj za savezničke bombardere. Saveznici su bombardiranjem uništili 90 posto gradskog središta i 42 posto šireg gradskog područja pri čemu su ubijeni i brojni prisilni radnici i logoraši. Najveće bombardiranje grada izvršeno je 15. listopada 1944. godine kada su 233 Lancaster bombardera izbacila oko 200.000 razarajućih i zapaljivih bombi.
Nakon rata grad je postepeno obnovljen, a čišćenje ruševina službeno je završeno tek 1963. godine. Danas stanovnici
Braunschweiga ocjenjuju grad visokim ocjenama u pogledu čistoće, sigurnosti i općenito kvalitete života. Politikom dominiraju SPD i CDU , a novi nacisti AfD su na prošlim izborima dobili manje od 5 posto (što je i previše). Regija Braunschweig danas izdvaja skoro 10 posto za istraživanje i znanost i kao takva je pri vrhu EU-a.
Grad je dom Georg-Eckert-Instituta (GEI), instituta za obrazovne medije koji za nastavnike i istraživače povijesti predstavlja svojevrsno sveto mjesto. Pedagog i povjesničar Georg Eckert osnovao je 1951. Međunarodni institut za unapređenje udžbenika. Danas u misiji instituta stoji da GEI “kao znanstveni institut, doprinosi poboljšanju školskog obrazovanja diljem svijeta. Školsko obrazovanje postavlja temelje naše društvene budućnosti. Kao znanstveni institut, predani smo tome da buduće generacije budu obrazovane da budu kozmopoliti, samorefleksivni, odgovorni i demokratični.”
Istraživačka knjižnica instituta sadrži više od 183 000 tiskanih i digitalnih udžbenika iz 180 država te više od 80 000 znanstvenih članaka. Najstariji udžbenik u njihovom posjedu je iz 1648. godine.
Trostruki memorijal
Nedaleko glavnog željezničkog kolodvora, omeđen prometnicama i parkiralištem velikog trgovačkog centra skriven
je parkić s desetak stabala, svega 40 x 90 metara prostora, i posjetitelji bi mogli, poput mene, uz njega proći više puta bez skretanja pogleda. A upravo taj parkić za stanovnike Braunschweiga, ali i mnoge druge, ima veliko značenje. Mene je srećom zaustavila mala tabla s natpisom Gedenkstätte KZ-Außenlager Braunschweig Schillstraße — Spomenik podlogoru koncentracijskog logora Braunschweig Schilstrasse. Stazica vodi sredinom parka na dnu kojeg se nalaze
tri objekta. Kućica, zid s pločama i ono što najviše privlači pažnju — spomenik s velikim, prepoznatljivo pruskim, željeznim križem.
Krenimo upravo od tog spomenika čija je inicijalna ideja bila podsjećanje na pruske žrtve otpora Napoleonu. Na tom je mjestu 1809. streljano 14 ždrijebom odabranih pruskih pobunjenika. Dragunski major Ferdinand von Schill poveo je pobunu protiv Francuza i početkom svibnja 1809. skupio je između 1500 i 2000 vojnika. Njegovu pobunu osudio je i tadašnji pruski kralj Fridrik Vilim III. Nakon manjih uspjeha protiv njega je krenulo oko 8000 danskih i nizozemskih vojnika pod francuskim zapovjedništvom. U bitci kod Stralsunda 31. svibnja Schill je poginuo, a njegovi pobunjenici su se dijelom razbježali ili bili zarobljeni. Gotovo svi od 570 zarobljenih su obješeni dok ih je 14 streljano u Braunschweigu. Priča o njegovoj pobuni proširila se tadašnjim njemačkim državicama i mnogi su ga smatrali herojem. Deset gradova mu je podiglo spomenik i po njemu su imenovane vojne jedinice. Njegova pobuna prikazana je u brojnim književnim djelima, operama pa čak i u dva filma u ranim danima kinematografije.
Na inicijativu baruna Karla von Vecheldea i plemstva Braunschweiga sagrađen je grobni spomenik, posvećen 1837. godine. Posmrtni ostaci vojnika prvotno su pokopani u kripti ispod spomenika, a Schillova glava kasnije je pokopana u urnu. Spomenik je oblikovan u klasicističkoj maniri s velikim crnim željeznim križem na vrhu.
U tzv. Kući invalida s kapelom podignutoj tri godine kasnije trebao je boraviti Schillov veteran, paziti na objekt i posjetiteljima opisivati herojska djela svog vođe. To je mjesto postalo okupljalište njemačkih nacionalista i militarista nakon rata s Francuzima u vrijeme Bismarcka i mjesto sjećanja na poginule njemačke vojnike u Prvom svjetskom ratu.
Premda su se Nijemci, barem načelno, razračunali s nacionalsocijalizmom nakon poraza u Drugom svjetskom ratu Schillov spomenik je dobio novu ulogu. Društvo veterana Braunschweiga je 1955. u podnožje spomenka dodalo tri brončane ploče s posvetom i nazivima vojnih jedinica. Posveta u prijevodu s njemačkog jezika: Ponovno posvećeno
sjećanju na tisuće vojnika — sinova svih njemačkih plemena — koji su pripadali ovdje navedenim postrojbama, borili
se na frontama rata 1939. – 1945., pali, nestali ili se nisu vratili iz zarobljeništva.
Prilikom posvete zvonila su zvona gradskih kršćanskih crkava, a uz polaganje vijenaca recitirana je Pjesma o dobrim drugovima. Ovakva posveta vojnim jedinicama koje su djelovale u nacističkom poduhvatu već je sama po sebi prilično kontroverzna. No postaje još zanimljivija kad dodamo i posljednji sloj povijesne priče o ovom mjestu i čega se sve ovdje prisjećamo.
Na prvi pogled izgleda kao da je parkić s početka ove priče s dva dijela omeđen betonskom ogradom. To bi svakako imalo i smisla da se skrene pogled s parkirališta i trgovačkoga centra. No, ta ograda je zapravo dio umjetničke instalacije koja podsjeća na žrtve Holokausta. To je zapravo rub pomoćnog logora iz sustava KL Neuengamme.
Tvornica Büssing-Werke je već od 1942. godine ovisila o prisilnim radnicima. Prestankom nacističkih osvajanja i prelaskom u obranu taj izvor radnika je presušio. Uprava je poslala zahtjev za radnicima Gospodarskoj upravi SS-a. U kolovozu 1944. građevinska ekipa od 126 logoraša (pripadnici francuskog pokreta otpora, Rusi, Estonci, Litavci, Poljaci i Nijemci) iz hamburškog Koncentracijskog logora Neuengamme stigla je u Braunschweig kako bi sagradila podlogor na posjedu pokraj spomenika Schillu. Podigli su barake za smještaj logoraša i SS stražare. Svaka baraka je trebala primiti po 312 logoraša. U prostor za SS u dva navrata stiglo je po 25 stražara. Između 1.000 i 1.200 dodatnih zatvorenika s iskustvom rada u metalskoj industriji stiglo je u nekoliko transporta od rujna do studenog iz koncentracijskog logora Auschwitz.
Radni dan logoraša u Außenlager Schillstraße je započinjao buđenjem u 4.00 sata i nakon apela su logoraši pješačili
1.200 metara do industrijskog pogona. Radili su na kućištima motora u tzv. dizel bunkeru. Osim odjeće s kojom su došli iz Auschwitza nisu dobili nikakvu dodatnu zimsku odjeću kao ni priliku za pranje. Unutar dvanaestosatnog rada imali su pauzu od 30 minuta tijekom koje su dobili juhu. Zbog teških radnih uvjeta već slabi logoraši umirali su od dizenterije, tifusa i tuberkuloze. Do kraja 1944. umiralo ih je 8 do 10 dnevno. Stopa smrtnosti dovela je do toga da je početkom siječnja 1945. godine 200 bolesnih zatvorenika prebačeno u KL Watenstedt. Prema procjenama, 400 do 500 leševa zatvorenika prevezeno je u susjedni grad Salzgitter gdje je od 1942. djelovao KL Drütte (također podlogor KL Neuengamme). Osamdesetak tijela je poslano u krematorij u Braunschweigu.
Nakon što je tvornica Büssing teško oštećena u savezničkom bombardiranju logoraši su morali napustiti logor 26.
ožujka 1945. Tada je logorski liječnik u izvještaju imenovao preostalih 817 logoraša. Vlakom su upućeni u KL Neuengamme. Na stajalištu u naselju Uchtspringe s vlaka je skinuto 66 leševa koji su sahranjeni u masovnoj grobnici. Nakon višednevnog lutanja kako bi izbjegli savezničke avione usmjereni su prema KL Ravensbrück. No i na tom smjeru
su naišli na bombardiranje. Konačno su 27. travnja prebačeni u kamione koji su ih dopremili u KL Wöbbelin. Tu ih je 2. svibnja oslobodila američka vojska.
Grad Braunschweig se 12. travnja 1945. predao američkoj 30. pješačkoj diviziji, a među ruševinama grada ostatci logora nisu bili vidljivi. Rad u tvornici Büssing- NAG nastavljen je već 15. travnja 1945. uz dozvolu vojne okupacijske vlasti. Bivši prisilni radnik Adolf Diamant je 1948. tužio tvornicu. Tvornica je odbila zahtjev za odštetom uz izgovor da je upućen na rad od strane tadašnje vlasti. Ipak je nakon žalbe 1965. dobio odštetu od 177,80 njemačkih maraka. Prema statističkim podatcima prosječna mjesečna plaća u Njemačkoj te godine je bila oko 920 maraka. Tvornica Büssing-NAG je 1971. godine postala dio MAN grupacije.
Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća dolazilo je do sve veće napetosti između ratnih veterana i mladih antifašista prilikom komemoracije u studenome. Komemoracija za stradale njemačke vojnike obično se održavala na Volkstrauertag (Narodni dan sjećanja) koji je obično dvije nedjelje prije prve adventske nedjelje. Na komemoraciji 1994. došlo je i do fizičkog sukoba. Zahtjevi za obilježavanje mjesta sjećanja na žrtve Holokausta bili su sve snažniji. Naposlijetku se u realizaciju krenulo 2000. godine. Kuća invalida pretvorena je u Otvoreni arhiv koji prikuplja sjećanja sudionika i svjedoka događanja. Dio tih sjećanja postavljen je i na ploče na betonski zid. Na današnjem parkiralištu,
na izdvojenom zidu stoji natpis: Die Zukunft hat eine lange Vergangenheit (okvirno prevedeno: Budućnost ima dugu
prošlost). Premda sama koncepcija trostrukog sjećanja na prvi pogled izaziva nelagodu ipak je dominantna kultura
sjećanja na logor i njegove žrtve.
CITIRANJE: Hajdarović, M. (2023.) Nijanse Braunschweiga. Ha-Kol, broj 182, 49-52.
Pitanja za analizu
- Kako su nacisti omogućili Adolfu Hitleru da dobije njemačko državljanstvo? Koje su posljedice tog čina za Njemačku?
- Koja je bila uloga Braunschweiga u vojnoj industriji tijekom nacističkog razdoblja?
- Kakav je bio položaj prisilnih radnika u logoru Schillstraße? Koje su posljedice rada u tim uvjetima?
- Objasni što znači “trostruki memorijal” u kontekstu spomenika u Braunschweigu. Koje se povijesne priče isprepliću na tom mjestu?
- Kako se kultura sjećanja u Braunschweigu promijenila nakon Drugog svjetskog rata?
- Na koji način Georg-Eckert-Institut doprinosi kulturi sjećanja i obrazovanju?
- Što misliš o posveti iz 1955. vojnicima iz Drugog svjetskog rata? Je li opravdano dodavanje ploča s posvetama nacističkim jedinicama?
- Kako bi se moglo bolje uravnotežiti sjećanje na različite povijesne događaje na jednom mjestu poput Schillstraße?
- Kako povijest i kultura sjećanja utječu na identitet stanovnika Braunschweiga danas?
- Kako bi ti pristupio/la organizaciji sjećanja na mjestu poput logora Schillstraße, uzimajući u obzir osjetljivost tema?
- Koliko je važno obilježavati mjesta poput pomoćnih logora? Može li to pridonijeti edukaciji o Holokaustu?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
