Metoda nazvana šesterokutno razmišljanje (hexagonal thinking) primjenjiva je za ponavljanje gradiva bilo na početku nove nastavne godine ili nakon obrađenoga gradiva. Učenicima su podijeljeni pojmovi ispisani na šesterokutima. Zadatak je poredati pojmove tako da se međusobno nadovezuju. Pritom nema točnoga poretka, bitno je samo da priča drži vodu, tj. učenici moraju objasniti zašto su određene pojmove povezali u shemu na određen način. Učenici mogu raditi u paru ili u grupi.
Šesterokutno razmišljanje provedeno je u šestim, sedmim i osmim razredima osnovne škole. Kako su se učenici po prvi put susreli s ovakvom metodom rada, trebalo im je od pet do deset minuta kako bi shvatili što se od njih traži te su nakon toga stvorili svoje sheme. Zadatak su najbrže i s lakoćom riješili učenici koji su odlični u logičkome razmišljanju i povezivanju povijesnoga gradiva.
Ovakva metoda odgovara učenicima različitih sposobnosti jer nakon jasnih uputa i objašnjenja razumiju što se od njih traži. Učenicima koji su slabijih intelektualnih mogućnosti zadaju se jednostavni i osnovni pojmovi unutar šesterokuta te se smanjuje broj zadanih pojmova koje moraju povezati.
U e-Dnevnik učenicima se može upisati bilješka o usvojenosti zadatka u svrhu vrednovanja za učenje. Ovakvom metodom do izražaja dolaze glavni tehnički koncepti kurikuluma kao što su vrijeme i prostor, uzroci i posljedice, kontinuitet i promjena, povijesna perspektiva te usporedba i sučeljavanje.
Šesterokutnim razmišljanjem učenici postižu više dimenzije znanja (proceduralno i metakognitivno) te više dimenzije kognitivnih procesa (analizirati, prosuđivati i stvarati).
CITIRANJE: Lukec, K. (2022). Šesterokutno razmišljanje. Poučavanje povijesti, I(2), 152.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
