Analiza stanja poučavanja Povijesti u Hrvatskoj (pojedinačni odgovori ispitanika)

U 2. broju časopisa Poučavanje povijesti objavljen je članak Analiza stanja poučavanja Povijesti u Hrvatskoj. Cijeli članak potražite na ovoj poveznici, a ovdje su svi pojedinačni odgovori ispitanika koji nisu uključeni u časopis.

Zašto je povijest važna?

Ovdje možete pronaći sve odgovore na pitanja zašto je povijest važna koji nisu navedeni u PDF verziji časopisa.

Pojedinačni odgovori o najvažnijem razlogu učenja povijesti: danas je važan građanski odgoj; kako bi djeca stvorila sliku o svome podrijetlu i kulturi te prošlosti vlastitoga naroda bez pristranih vanjskih utjecaja; razumijevanje utjecaja politike na razvoj društva; razvoj domoljublja; istražiti svoje obiteljsko stablo; upoznati  i spoznati najvažnije događaje iz povijest domovine Hrvatske jer ako spoznamo prošlost kročit ćemo u sigurniju budućnost; kako bi se stekao uvid kako su ljudi kroz povijest počeli dobivati sve više sloboda; radi usporedbe i sučeljavanja događaja; da bismo razumjeli kako se život mijenjao tijekom godina; povijest je važno učiti zbog razvoja osnovnih vještina npr. razumijevanje pročitanog, određivanja uzroka i posljedica, kronološkom redanja dogadaja te na kraju razvoja kritičnog mišljenja; oblikovanje vlastitih mišljenja i stavova povezujući sadržaje iz prošlosti sa sadašnjošću; da se dobije osjećaj vremena; naučiti djecu da se prošlost prikazuje često na različite načine; upoznati sebe kroz upoznavanje kulturnoga nasljeđa i načina života zavičajnog kraja; razumijevanje nacionalne povijesti i suvremenosti; znati što je bilo prije; oblikovanje osobnih stavova; osnovni pojmovi o životu; poznavati razvoj ljudske misli i znanja; da nauče razmišljati i promišljati o onome što čuju; učenje o kulturi i identitetu; shvaćanje važnosti povijesti kao nastavnoga predmeta; procjena pamćenja; kreativno mišljenje; promicanje mira i tolerancije; upoznajemo i učimo o svijetu kakav je bio prije nas; razumijevanje ključnih civilizacijskih dosega; kako bi naučili učiti i razmišljati; da možeš razmišljati svojom glavom.

Izdvojene misli o najvažnijem razlogu učenja povijesti:

• Djecu zanima prošlost čovjeka i bitno im je dati točne odgovore, ponuditi činjenice i izvore. Moramo ih učiti promišljanju, ocjenjivanju točnosti podataka i činjenica, učiti ih da cijene istinu kakva god bila jer ćemo na temelju nje učiti da ne ponavljamo greške naših prethodnika.
• Učenjem povijesti učimo o ljudskoj prošlosti sa svim njezinim fenomenima. Povijest učenicima razvija mišljenja, stajališta, proširuje im vidokruge i omogućuje im razumijevanje drugih kultura te ih priprema za kasniji život.
• Kako bi učenici stekli osnovna znanja o događajima koji su mijenjali svijet i živote ljudi, pogotovo u kontekstu razvoja ljudskih prava.
• Kako bi naučili neke temeljne pojmove, ali kroz tematske primjere, npr. što je feudalizam, robovlasništvo, što znači car, kako je izgledao srednjovjekovni grad, zatim da se zainteresiraju za mitove i priče i sl.
• Odrediti vrijeme i prostor, izdvojiti uzroke i posljedice, opisati tijek događaja, procesa i vrednovati djelovanje povijesnih osoba, razumjeti društvo vremena, uspoređivati… 
• Buđenje interesa za društvo i svijet u učenikovoj okolini kroz kreativniji pristup prilagođen 21. stoljeću.
• Iako nas nastavnike nitko ne uči kako razviti vještinu kritičkoga mišljenja kod učenika, mi ipak težimo tome. Čak i ako u potpunosti ne uspijemo, kroz nastavu povijesti pripremamo učenike za nastavu u SŠ kada iste te teme mogu obraditi na dublji način, bolje ih shvatiti i kritički vrednovati.
• Poznavanje prošlosti vlastitoga naroda sastavni je dio identiteta i kulture. 
• Radi stjecanja spoznaja i znanja o borbi za ljudska prava tijekom 19. i 20. stoljeća.
• Jer čovjek uči na iskustvu, a sto je povijest nego priča o svim iskustvima ikad doživljenim. 
• Moraš znati povijest da ne bi živio u prošlosti.
• Da djeca znaju tko su, što su i odakle su.

Pojedinačni odgovori o drugom važnom razlogu učenja povijesti: snalaženje u vremenu i prostoru; razvoj mišljenja; upoznati civilizacijske dosege; radi ovladavanja tehničkim konceptima razumijevanja prošlosti; stjecanje znanja o vlastitom prostoru; samostalnost do zaključka; da učenici znaju u kojim okolnostima je nastala Republika Hrvatska; više naučiti o zanimljivim osobama i događajima; usvajanje vještina za analizu prostora u kojemu živimo; razvoj svijesti o protoku vremena ljudske prošlosti; razumijeti prošle generacije; radi razvijanja kritičkoga stava o uzrocima i posljedicama ratovanja tijekom povijesti; da znaju zašto je Europa takva kakva je; razvijanje interesa za istraživanjem; stvaranje osnovne baze znanja o događajima svjetske i nacionalne povijesti; dobiti uvid u povijesnu znanost koristeći rad na izvorima; kako bi znali i cijenili važne osobe i događaje iz prošlosti; da možeš argumentirati istinu; poznavanje povijesnih koncepata; stvaranje pozitivnoga odnosa prema dostignućima ljudi koji su živjeli prije nas; razvoj svijesti o važnosti civilizacijskih dostignuća pojedinih razdoblja na osnovnoj razini; upoznavanje kontinuiteta promjena (znanstveno-tehničke, političke, građansko-pravne, urbane, kulturne…); znaju odrediti povijesna razdoblja i staviti u njih određeni događaj ili osobu; važno je jednostavnim primjerima i odgovarajućim metodama kroz odgovarajuće  strategije poučavati učenike povijesnom kontinuitetu; da se uvede učenike u saznavanja o prošlosti; učeniku daje osjećaj pripadnosti i sigurnosti; prepoznavanje problema u sadašnjosti i reagiranje; osposobiti učenike za izradu kraćih samostalnih radova; zbog shvaćanja kako smo došli do današnjih pozicija u društvu; zbog opce kulture i sirine znanja koju dijete stekne sto mu pomaze u njegovom budućem životu.

Izdvojene misli o drugom važnom razlogu učenja povijesti:

• Kako bi djeca upoznala istaknute ljude i uočili da su pojedini ljudi i događaji promijenili svoju okolinu (svijet).
• Učenici moraju savladati koncept uzroka i posljedica i kontinuiteta i promjene kao ključnih za život u budućnosti.
• Važna je naša povijest, hrvatska povijest! Djecu je važno poučavati istoj kako danas-sutra ne bi bili izmanipulirani zbog neznanja i nepoznavanja prošlosti vlastitoga naroda. Kako ne bi opet ta naša djeca prolazila države poput jugoslavenskih država i NDH jer su iste utopija i povijest je dokazala da ne mogu opstati. Prve dvije zbog velikosrpskoga hegemonizma i to se neće nikad promijeniti, a NDH zbog nepoštivanja jednakosti svakoga čovjeka, života i dostojanstva svakoga čovjeka bez obzira na rasu, boju kože, nacionalnost ili vjeroispovijest.
• Učeći povijest, učenici uče razumijevati ljude i događaje što im omogućuje uspješniji život. 
• Početak upoznavanja s povijesnim pojmovima te događajima i procesima koji su utjecali na razvoj ljudi i prvih društava.
• Razvoj ljubavi i poštovanja prema našem (i hrv. i svjetskom, europskom) kulturnom i povijesnom nasljeđu koje treba očuvati.
• Kako bi učenici znali promišljati o budućnost te kako bi razvijali maštu, kreativnost, povezivanje i logičko zaključivanje, uočavanje uzročno-posljedičnih veza i snalaženje u vremenu i prostoru.
• U nastavi povijesti isprepliću se neke teme i svih ostalih nastavnih predmeta, ali prikazane iz različite perspektive. To  omogućuje bolje razumijevanje tih tema.
• Povijest je najcjelovitija društveno-humanistička znanost.
• Upoznavanje prošlosti svoje domovine (s naglaskom na zavičajnim temama) i poštivanje drugih kultura i naroda.
• Da se učenicima ukaže kroz djelovanje pojedinih osoba u prošlosti da je djelovanje  pojedinaca važno za sveukupno društvo.
• Tumacenje drustvenih odnosa, opcekultaralno kroz primjere da razumiju opca kretanja u promjena u drustvu (razvoj ljudskih prava npr.).
• Jer učeći povijest razmišlja o povezamosti  događaja, osobe I društva. Zavisno od spoznaje, I sam priprema svoje mjesto u drustvu
• Učeći Povijest, učenici mogu pobliže doživjeti kako je netko drugi u svijetu živio te spoznati koje su sličnosti, a koje razlike među ljudima različitoga kulturnog kruga.
• Radi stjecanja znanja i spoznaja o tome što su naši preci sve morali istrpiti, proći i izboriti da bismo danas imali svoju državu.
• Znanje iz povijesti dio je opće kulture. Pripada li neka činjenica općoj kulturi ili ne može biti diskutabilno, no jednostavno ne upoznati učenike s činjenicama jer su mali nije razlog. Svako se gradivo može prilagoditi uzrastu učenika.

Pojedinačni odgovori o trećem razlogu učenja povijesti: olakšati budućnost; zbog odgojnih razloga; radi razvoja osobne kulture; razvijati povijesno mišljenje i razumijevanje; vještina analize, zaključivanje; upoznati prošlost svog naroda; razvijanje vještine argumentirane debate; znamenite osobe; uočavanje promjena; ishodi; Zbog pripremeni stjecanja osnovnih znanja za buduće pohađanje gimnazije; priprema za predmet u srednjoj školi; povezivanje i učvrščivanje znanja iz drugih predmeta; razvijanje povijesne perspektive; razumijevanje povijesnih događaja; razumijevanje odnosa pojedinac-društvo; memoriranje činjenica; stjecanje kompetencije učenja; razvoj interesa za proučavanje povijesti; da nauče istraživati; razvoj domoljublja; razumijevanje povijesnih procesa; učenje kronologije; multiperspektivnost; širenje vidika / slike svijeta; uvidjeti napredak čovječanstva.

Izdvojene misli o trećem razlogu učenja povijesti:

• Nastojati prikazati sustave vlasti i položaj pojedinaca u društvu (feudalizam – ugnjetavanje, neobrazovanost – iskorištavanje).
• Učeći povijest učenici razvijaju logičko, kritičko i kreativno mišljenje, uče argumentirati i donositi zaključke, uče biti samostalni, aktivni, pismeni, komunikativni, odgovorni građani. 
• Jer je povijest predmet u kojem mogu razviti brojne vještine, mogu vježbati čitanje, pisanje, mogu argumentirati, glumiti.
• Učenici usvajaju znanja i vještine koje će im pomoći u daljnjem tijeku života (rad u skupinama, istraživanje i promišljanje o tome kako istraživati, kako kronološki razmišljati).
• Učenici trebaju uočiti kako se život promjenio tijekom godina  te da pistoji tanka linija između porošlisti i sadašnjosti.
• Važno je da djeca od najranijih vremena počnu učiti da sve ima svoj početak i kraj, uzroke i posljedice. Svako djelovanje dobro ili loše pojedinca ili skupine ima svoje ishode i posljedice. Djecu se treba usmjeravati prema dobrome, da svako njihovo djelovanje treba završavati s dobrim djelima kako bismo mlađima ostavili nešto pozitivno i dobro u nasljeđe.
• Važno je razviti učenicima moralne i etičke dimenzije, kako bi mogli razumjeti zakone i druge etičke odredbe. Kroz povijest im prikazujemo razvoj tih stvari i neke greške koje su ljudi činili.
• Samospoznavanje, upoznavanje prošlosti svoje obitelji, zavičaja i zemlje u kojoj živimo.
• Svijet je veliko i široko mjesto, a mi – naš način razmišljanja, života, naša vjeroispovijest ili bilo koji drugi segment života, dakle, naše društvo u cijelosti – posljedica je procesa i događaja iz prošlosti. Učenjem povijesti bolje upoznajemo sebe, svoj narod, svoje susjede i sve Europljane; jednostavno, povijest nam pomaže shvatiti svijet oko sebe i zašto je društvo u kojem živimo takvo kakvo je.

Pojedinačni odgovori o razlozima učenja povijesti u strukovnim školama:

znanje je moć; razvoj stavova; Povijest je učiteljica života; učenici vole povijest; razvoj empatije; čuvanje kulturne baštine; kreativno mišljenje; opća informiranost; razvoj razmišljanja; ljudska prava; razumijevanje funkcioniranja društva; promicanje mira; radnička prava; bitni su opće obrazovni predmeti; širenje vidika / slike svijeta; da se bolje uklope u svijet oko sebe i šire svoje poslovne prilike; učenje na greškama iz prošlosti; ljudske vrijednosti; poznavanje nacionalne povijesti.

Izdvojene misli:

• Učenici strukovnih škola bit će vrijedni članovi društva i imaju pravo na dostatno obrazovanje iz domene povijesti.
• U strukovnoj školi povijesni pregled dati kroz jedan do dva razreda da imaju opću kulturu, smatram da je u strukovnim školama znatno važnije poraditi na praksi, a ne na velikom obimu  sadržaja iz predmeta povijest. Osnovni pregled kroz godinu dvije, po dva nastavna sata tjedno.
• Zbog toga sto je izvrsna platfoma za ucenje i produbljivanje brojnih zivotnih vjestina i vrijednosti, pojmova i procesa cije je razumijevanje iznimno vazno za ucenikovo buduce funkcioniranje u drustvu i obitelji.
• Povijest je nastavni predmet koji ima izuzetnu odgojnu ulogu i daje mogućnost učenicima da debatiraju, argumentiraju  mogućnost da se čuje njihovo mišljenje. 
• Učenici srednjih strukovnih škola na sadržajima iz nastave povijesti najbolje mogu razvijati kritičko mišljenje, obraditi sve sadržaje iz građanskog odgoja, motivirati se za aktivno demokratsko djelovanje i sudjelovanje u pitanjima općeg dobra i javnog djelovanja. Strukovni dio ne uključuje ništa od navedenog i ne omogućava ono što je zapisano u kurikulumima strukovnih programa, to je da učenik struke bude dobro informiran i aktivan građanin koji sukreira društvene procese, a ne samo pouzdan radnik.
• Učenici razvoj čovjeka i njegovo putovanje kroz prošlost prema suvremenom dobu znatno bolje razumiju. S razine priča i sličica iz osnovne škole u drugom razredu analiziraju uzroke i posljedice događaja te stvaraju kritičke zaključke iz kojih je vidljivo njihovo zrelo shvaćanje prošlosti i stvarnosti.
• Zato jer proces odrastanja koji uključuje obrazovanje još traje. Dijete može biti bolji čovjek i kvalitetniji  radnik ako ima obrazovanje iz područja zdravlja, građanskog društva, povijesti i geografije.
• Jer djeca danas većinom nemaju razvijene brojne vještine koje mogu razvijati na nastavi povijesti.
• Povijest može uz korelaciju s drugim nastavnim predmetima omogućiti znanje i vještine koje predstavljaju osnovu razumijevanja prošlih i sadašnjih događaja, pojava i procesa te omogućiti učenicima da samostalno donose zaključke o budućim događajima, pojavama i procesima (povezanima s onima iz povijesti i/ili prošlosti).
• Kako bi i učenici strukovnih škola dobili uvid u razvoj čovječanstva kroz povijest kroz najbitnije točke.
• Zato što moramo znati tko smo i gdje živimo, te poznavati okruženje u kojem radimo. Potrebno je staviti naglasak na povijest struke, ali ne je samo isključivo poučavati.
• Zato što je čovjek društveno biće, a ne samo – onaj koji radi.
• Da bi razumjeli sadašnje i buduće događaje. Da bi razvijali istraživački rad, promicali osnovne ljudske vrijednosti, da bi cijenili sve što su ljudi generacijama činili za naš bolji život, da bi ispravili povijesne zablude i mitove koji se vrlo često koriste zs političku manipulaciju. Prije svega da pokušamo učenike učiti da razmišljaju, da budu odgovorni i aktivni građani.
• Čovjek nije samo biće rada, a pogotovo ne usko specijaliziranog rada. Čovjek je podjednako i duhovno biće, a u tu sferu spada i osjećaj pripadnosti zavičaju i narodu, a kroz povijest se uči odnos prema baštini istog. Kroz učenje povijesti učenici uviđaju kontinuitet razvoja tehnike kroz prošlost. U srednjoj školi, s obzirom na dob i razvijenije kognitivne sposobnosti i određeno predznanje, lakše mogu razumjeti određene pojmove i procese (npr. demokracija).
• Važna je naša povijest, hrvatska povijest! Djecu je važno poučavati istoj kako danas-sutra ne bi bili izmanipulirani zbog ne znanja i ne poznavanja prošlosti vlastitog naroda. Kako ne bi opet ta naša djeca prolazila države poput jugoslavenskih država i NDH, jer su iste utopija i povijest je dokazala da ne mogu opstati. Prve dvije zbog velikosrpskog hegemonizma i to se neće nikada promjeniti, a NDH zbog nepoštivanja jednakosti svakog čovjeka, života i dostojanstva svakog čovjeka bez obzira na rasu, boju kože, nacionalnost ili vjeroispovijest.
• Važno je da djeca shvate i razumiju kompleksnije teme, jer u osnovnoj školi nisu dovoljno zreli za neke teme.
• U svemu treba naći balans, pa tako i između struke i društvenih predmeta. Ne može se ignorirati svijet i društvo u kojem učenici-budući radnici- žive, zabiti ih u radionice i pustiti ih da samo rade. Treba im dati uvid u širinu svega, makar to bile samo elementarne činjenice iz hrvatske povijesti. Učenici koji nemaju opće znanje iz društvenih predmeta postat će radnici koji se neće znati izboriti za svoja prava jer neće znati kako. Koliko god to možda odgovaralo poslodavcima, obrazovanje je element koji treba težiti dobrobiti cjelokupnog društva. Od “”zemlje znanja”” postali smo zemlja u kojoj se želi ograničiti pristup znanju. Kako je argument “”previše uče”” ikad postao validan? Kako se može previše toga znati?”
• Važno je za formiranje društvene i kulturne te aktivne uloge u društvu mlade osobe .Kao nastavak osnovne škole potrebno je sadržaje nadograditi poučavanjem složenijih procesa i pojava koje možda učenici nižih razreda ne mogu ni shvatiti zbog čega bi neke teme trebalo odgoditi za stariju dob učenika, npr.kontroverzne teme ili složeniji povijesni koncept.
• Zbog dobivanja znanja o događajima u prošlosti što može koristiti u stvaranju vlastitih stavova i izražavanju mišljenja. Mogućnost uključivanja u diskusije zahvaljujući poznavanju tema.  Opća kultura, povezivanje s drugim predmetima, državna matura…
• Spoznati razvoj čovjeka/društva s razvojem različitih strukovnih zanimanja. Vrednovati različite političke sustave kroz povijest i povezati ih razvojem građanskih prava pojedinca te njihovog utjecaja na razvoj društva. Osvijestiti važnost svakog člana društva na ekonomski i politički razvoj države. Razviti pozitivan stav prema obrazovanju, razviti pozitivan stav prema radu, razviti toleranciju prema različitosti. Povezati kulturno nasljeđe svog kraja s europskim kulturnim nasljeđem.
• Zato jer su učenici s 15 i više godina tek u stanju razumjeti neke  stvari, koje u osnovnoj još ne shvaćaju, nije im više toliko  apstraktno, mogu bolje razumjeti  uzroke i posljedice događaja. Kroz primjere uče da povijest ne ide uvijek naprijed, da su slobode koje danas imamo teško stečene i da ih treba čuvati, da postoje različiti oblici vlasti ali da smo svi odgovorni. Kako bi postali odgovorni građani koji vole svoju zemlju, a poštuju druge. Da razvijaju svjesnost  čuvanja svoje kulturne i svjetske  baštine, starina, običaja, kako se ne bi dogodilo da “poduzetnici” radi profita ruše nalazišta i na njima grade šoping centre, već da shvate da mi “prodajemo” povijest u turizmu i da se kroz sve struke zapravo prodaje povijesna priča na kojoj se može ne samo zaraditi i koja  može biti poticaj za razvoj lokalne zajednice.
• Kako bi učenici razumjeli sadašnjost i promišljali budućnost te stekli znanja i vještine nužne za upućeno i aktivno sudjelovanje u društvu kao građana Hrvatske, Europe i svijeta. Kako bi razvijali maštu, kreativnost, povezivanje i logičko zaključivanje, uočavanje uzročno-posljedičnih veza i snalaženje u vremenu i prostoru.
• Povijest nije samo usvajanje znanja nego i način razmišljanja. U uvjetima globalne političke, gospodarske i drugih neravnoteža, ukidanje ili smanjivanje satnice povijesti predstavlja veliko neznanje i sljepilo odgovornih za takve poteze, pa bi se moglo dogoditi i “ponavljanje povijesti”. Školstvo se nažalost podvrgava gospodarskoj računici umjesto da nacionalne vrijednosti i nacionalna povijest postane izuzetno važna. Narod koji ne poštuje vlastitu povijest neće imati ni dobru gospodarsku budućnost.

Zašto je važno učiti povijest u gimnaziji pojedinačni komentari: razvoj empatije; razvoj konceptualnog znanja; Povijest je učiteljica života; raspraviti kontroverzne i osjetljive teme; poticati istraživački duh; vrednovati dostignuća čovječanstva; razviti poduzetnički duh; učenici vole povijest; kreativno mišljenje; zbog samostalnih radova i istraživanja; promicanje mira; čitalačka pismenost.

Izdvojena mišljenja o važnosti Povijesti u gimnaziji: 

• Po principu, ako učenik treba znati izračunati derivacije u 4. razredu gimnazije, treba znati i objasniti zbog čega dolazi do raspada Jugoslavije.
• Zato što bi gimnazija trebala stvoriti pravog intelektualca, za kakvim vapi hrvatsko i europsko društvo
• i zbog statusa gimnazije kao mjesta gdje učenik dobiva najveći raspon znanja, postaje svojevrsni uomo universale.

Što neizostavno treba učiti?

Što je neizostavno važno učiti o razdoblju prve jugoslavenske države?
Pojedinačno se pojavljuju i odgovori: način upravljanja u prvoj Jugoslaviji; što smo izgubili ulaskom u Državu SHS; pitanje prava glasa; etnička zastupljenost; rad hrvatskih političara; važnost Hrvatske i Slovenije u sklopu Jugoslavije; razvoj građanskoga društva; prosinačke žrtve; težnja Hrvata za životom u državi u kojoj su svi ravnopravni; kako su nas tretirali; uzroci političkih i ekonomskih odnosa beogradskoga dvora prema priključenim krajevima; utjecaj politike (dvora) na odnose između Hrvata i Srba; razvoj židovskih zajednica i utjecaj na razvoj hrvatskih prostora; seljački pokret; nepriznavanje Države SHS od strane Hrvatskoga sabora; političke žrtve poput Supila i Radića; državni teror Karađorđevića prema Hrvatima; prijelaz Države SHS u Kraljevstvo SHS; neravnopravnost; gušenje sloboda; politički, društveni i gospodarski položaj Hrvatske unutar Kraljevine Jugoslavije; borba za prava; federalizam; centralizam; društveni sustav; kultura i umjetnost; školstvo u zavičaju; politička nestabilnost; politički život nove države; Rappalski ugovor; apsolutizam; podčinjenost Hrvata.

Što je neizostavno važno učiti o razdoblju druge jugoslavenske države?
Pojedinačno se pojavljuju i odgovori: Stepinac, uloga radnika u društvu, autokracija, velikosrpska politika; ustaše, četnici i partizani; zadržavanje kulturnoga identiteta; ime države; razlike u odnosu na ostale socijalističke zemlje; pripajanje Istre; djelovanje SKJ-a/KPJ-a; neriješeno hrvatsko nacionalno pitanje; povući paralelu između Jugoslavije i NDH; proljeće i drugi nacionalni pokreti; odnos prema manjinama; djelovanje križara; otvaranje prema zapadu i pomirenje s istokom; rast nacionalizma; ekonomska i politička kriza; urbanistički polet; centralizam; percepcija vlasti od strane građana; Memorandum SANU; pozitivne zasluge partizanskoga pokreta; promjene u zavičaju; rad hrvatskih političara; pozitivne i negativne strane; Bleiburg.