Rasprave o obrazovanju često se vode oko kurikuluma, udžbenika, rezultata učenika ili materijalnog položaja učitelja. Iza tih tema nalazi se i jedno temeljnije pitanje: koliko je učitelj slobodan biti stručnjak koji procjenjuje, argumentira i javno izražava profesionalni stav? To je jedno od središnjih pitanja koje je u razgovoru za srpski obrazovni portal Zelena učionica početkom kolovoza 2026. otvorio Aleksandar Todosijević, poznati i društveno angažirani učitelj povijesti iz Srbije. Todosijević radi u Osnovnoj školi „Branko Radičević“ u Batajnici, autor je više udžbenika, priručnika i obrazovnih materijala te predsjednik Udruženja za društvenu istoriju – Euroclio, organizacije koja okuplja velik broj učitelja i nastavnika povijesti u Srbiji.
Njegov profesionalni angažman godinama nadilazi svakodnevni rad u učionici. Sudjeluje u projektima povezanima s poučavanjem povijesti, kulturom sjećanja, Holokaustom, antisemitizmom i osjetljivim temama ratova na prostoru bivše Jugoslavije. U središtu takva rada nalazi se ideja da povijest u školi ne bi trebala biti samo prenošenje gotovih narativa, nego i prostor za razvoj kritičkog mišljenja, rada s izvorima i argumentirane rasprave.
S kolegom Todosijevićem smo za Hrvatski povijesni portal već razgovarali 2014. godine. Razgovor pročitajte na ovoj poveznici.
Škola između modernizacije i nepovjerenja
Povod za razgovor bio je aktualni prijedlog izmjena obrazovnog zakonodavstva u Srbiji. Todosijević opisuje obrazovni sustav u kojemu, prema njegovu mišljenju, raste politički utjecaj, centralizacija odlučivanja i pritisak na profesionalnu autonomiju škola i učitelja. Kao probleme ističe nedostatak resursa, sve teži položaj učiteljske profesije i gubitak povjerenja u obrazovni sustav. Učitelji se, smatra, sve češće osjećaju poput administrativnih izvršitelja, učenici imaju premalo stvarnog prostora za sudjelovanje, a roditelji ograničen utjecaj na procese odlučivanja.
Njegov zahtjev da se obrazovanje „vrati struci“ odnosi se na donošenje odluka na temelju istraživanja, analiza i dijaloga s učiteljima, ravnateljima, učenicima, roditeljima i akademskom zajednicom. Obrazovna politika, prema njegovu mišljenju, trebala bi imati kontinuitet koji nadilazi mandat pojedinog ministra ili izborni ciklus.
Licenca kao pitanje profesionalne autonomije
Najviše pozornosti u intervjuu privlači pitanje mogućnosti suspenzije nastavničke licence. Todosijević ne osporava profesionalnu odgovornost učitelja ni potrebu sankcioniranja ozbiljnih propusta. Problem vidi u mogućnosti da se mehanizam koji bi trebao štititi kvalitetu obrazovanja pretvori u sredstvo pritiska na učitelje koji javno izražavaju kritičko mišljenje ili sudjeluju u prosvjedima.
U takvu scenariju učitelj više nije stručnjak koji na temelju profesionalnih kompetencija donosi odluke, nego može postati izvršitelj odluka obrazovne administracije. Todosijević zato upozorava da škola u kojoj nastavnik strahuje da bi zbog svojega stava mogao izgubiti licencu teško može biti škola koja učenike odgaja za slobodno i kritičko mišljenje. Za učitelje Povijesti to je posebno osjetljivo pitanje. Predmet kojim se bave uključuje političke sukobe, autoritarne režime, ljudska prava, propagandu, revolucije i odnos pojedinca prema vlasti. Poučavanje takvih tema pretpostavlja prostor za argumentirano propitivanje i raspravu.
Učenici i iskustvo demokracije
Drugo važno pitanje odnosi se na mogućnosti učeničkog organiziranja. Todosijević upozorava na prijedloge kojima bi se prostor za učeničko udruživanje u različite klubove i skupine suzio, dok bi se formalno organiziranje uglavnom usmjerilo prema učeničkom parlamentu pod većom školskom kontrolom. Ako škola treba pripremati mlade za život u demokratskom društvu, smatra Todosijević, učenici demokraciju ne mogu upoznati samo iz definicija. Moraju imati priliku organizirati se, razgovarati o zajedničkim problemima, zastupati određeno stajalište, pregovarati i preuzimati odgovornost. Zato postavlja pitanje kakve građane škola želi oblikovati: one koji aktivno sudjeluju u institucijama ili one koji su naučili slijediti odluke drugih.
Roditelji: partneri ili promatrači?
Treći element njegove kritike odnosi se na najavljene promjene položaja vijeća roditelja. Prema Todosijevićevu tumačenju, predložene izmjene mogu smanjiti stvarni prostor roditelja za sudjelovanje u upravljanju školom. Aktivni roditelji koji postavljaju pitanja, traže odgovornost i surađuju s učiteljima ne bi se, smatra, trebali promatrati kao problem nego kao važan dio školske zajednice. Tako se tri teme iz intervjua – licence učitelja, učeničko organiziranje i sudjelovanje roditelja – povezuju s pitanjem koliko je škola zajednica učitelja, učenika i roditelja, a koliko hijerarhijski sustav upravljanja.
Što je dobar udžbenik Povijesti?
Pred kraj razgovora tema prelazi s obrazovne politike na područje koje Todosijević dobro poznaje – pisanje udžbenika Povijesti. Kao autor više udžbenika ističe važnost iskustva rada u učionici. Učitelj koji svakodnevno radi s učenicima neposredno vidi što učenici razumiju, gdje nailaze na teškoće i što ih potiče na postavljanje pitanja.
Todosijević odbacuje ideju da se kvaliteta udžbenika mjeri količinom podataka. Dobar udžbenik treba učeniku pomagati da povezuje pojave i razvija povijesno mišljenje. Povijest nije samo niz godina, imena i događaja, nego predmet u kojem učenik treba nešto sam otkriti, postaviti pitanje i pokušati razumjeti kako nastaje znanje o prošlosti. Kao važan kriterij uspješnosti navodi trenutak u kojem učenik nakon obrade određene teme želi postaviti novo pitanje, pronaći dodatni izvor ili nastaviti razgovor. Istodobno naglašava da ni najbolji udžbenik ne može zamijeniti kvalitetnog učitelja.
Dileme koje prelaze granice Srbije
Intervju Aleksandra Todosijevića govori o vrlo konkretnom trenutku srpskog obrazovanja. U njegovu su središtu profesionalna autonomija učitelja, mogućnost učeničkog sudjelovanja, položaj roditelja i pitanje kakvu ulogu škola treba imati u društvu. Za učitelje Povijesti ta su pitanja posebno važna jer se od njih očekuje da učenike poučavaju kritičkom čitanju izvora, argumentiranju i razumijevanju različitih perspektiva.
Todosijević od nove školske godine očekuje promjene koje bi učitelju vratile profesionalni ugled, učeniku položaj aktivnog sudionika, a roditelju ulogu partnera škole.
Izvor: Razgovor Aleksandre Cvjetić s Aleksandrom Todosijevićem, Zelena učionica, 10. kolovoza 2026. URL: https://zelenaucionica.com/todosijevic-skola-u-kojoj-nastavnik-strahuje-da-ce-zbog-svog-stava-izgubiti-licencu-ne-moze-biti-skola-koja-obrazuje-vaspitava/
