Tijekom Drugog svjetskog rata, kako su njemački porazi postajali sve očitiji, u samom vrhu njemačke vojske i državnog aparata raslo je nezadovoljstvo Hitlerovom vlašću. Neki su se visoki časnici odlučili na očajnički čin – pokušati ubiti Adolfa Hitlera i preuzeti kontrolu nad Njemačkom kako bi zaustavili rat i spriječili daljnje razaranje Europe. Taj pokušaj poznat je kao urota 20. srpnja 1944. i najpoznatiji je pokušaj atentata na Hitlera.
Tko je bio Claus von Stauffenberg?
Središnja osoba u uroti bio je Claus von Stauffenberg, pukovnik njemačkog Wehrmachta. Iako je u početku podržavao nacistički režim, njegovo se mišljenje promijenilo tijekom rata, posebice nakon svjedočenja zločinima na Istočnom bojištu i poraza u Africi. Bio je duboko religiozan i konzervativan, te je vjerovao da je njegova dužnost spasiti Njemačku od Hitlera i nacizma. Njegov cilj nije bio samo atentat, već i politički prevrat koji bi omogućio uspostavu nove vlade i sklapanje mira sa Saveznicima.
Plan: Operacija Walküre (Valkira)
Zavjerenici su iskoristili plan pod nazivom Operacija Walküre, koji je u originalu bio zamišljen kao mehanizam za održavanje reda u slučaju unutarnjih nemira u Njemačkoj. Plan je izmijenjen tako da bi nakon Hitlerove smrti omogućio preuzimanje kontrole nad državom i oružanim snagama.
Stauffenberg je 20. srpnja 1944. donio bombu u Wolfsschanze (Vučja jazbina), Hitlerovo vojno zapovjedništvo u Istočnoj Pruskoj. Bomba je bila skrivena u aktovci koju je postavio ispod stola tijekom sastanka. No, jedan od sudionika sastanka, ne znajući što se nalazi u torbi, pomaknuo ju je iza debele noge stola. To je ublažilo eksploziju.
Bomba je eksplodirala, četiri osobe su poginule, ali Hitler je preživio s lakšim ozljedama. U početku je izgledalo da je atentat uspio, no kada je postalo jasno da je Hitler živ, pokušaj preuzimanja vlasti se raspao.
Posljedice
Hitler je isti dan osobno primio Benita Mussolinija, kojem je ponosno pokazivao štetu od eksplozije i tvrdio da ga “sudbina štiti”. Uslijedila je nemilosrdna odmazda: tisuće ljudi su uhićene, mnogi bez dokaza, a više od 200 sudionika i simpatizera urote je smaknuto, uključujući i Stauffenberga, koji je pogubljen iste večeri.
Nacistička propaganda iskoristila je neuspjeh urote kako bi učvrstila Hitlerov kult ličnosti, a preživljavanje atentata prikazano je kao “čudo” koje potvrđuje njegovu navodnu nepobjedivost.
Zašto je ovo važno?
Urota 20. srpnja jedan je od najznačajnijih primjera unutarnjeg otpora nacizmu, iako je dolazio iz redova vojske. Pokazuje da u nacističkoj Njemačkoj ipak nisu svi slijepo slijedili Führera, te da su neki pojedinci, unatoč velikom riziku, pokušali učiniti ono što su smatrali moralno ispravnim.
Danas se Stauffenberg i ostali zavjerenici u Njemačkoj smatraju simbolima savjesti i otpora totalitarizmu. O njima se uči u školama, a na mjestu njihova pogubljenja u Berlinu danas se nalazi memorijalni centar otpora protiv nacizma.
Što da je uspio? (alternativna povijest)
Zamislimo da je bomba pukovnika Stauffenberga eksplodirala bez prepreka i da je Hitler poginuo tog jutra 20. srpnja 1944. godine. Prema planu zavjerenika, Operacija Walküre tada bi bila brzo aktivirana – preuzeli bi se ključni komunikacijski centri, uhitili najvažniji nacistički dužnosnici poput Himmlera, Göringa i Goebbelsa, a nova vlada bi odmah pokušala pregovarati o primirju sa Zapadnim saveznicima. Time bi rat možda završio nekoliko mjeseci ranije, milijuni života mogli bi biti spašeni, a Njemačka bi izbjegla razaranje koje je uslijedilo tijekom savezničkog bombardiranja i sovjetske ofenzive.
No, pitanje je bi li Saveznici pristali na pregovore ili bi i dalje inzistirali na bezuvjetnoj predaji. Također, iako su zavjerenici bili protiv Hitlera, većina ih nije dovodila u pitanje autoritarni poredak, a mnogi su imali konzervativna, pa i militaristička uvjerenja. Njemačka bi možda prešla iz nacističke diktature u neku drugu autoritarnu formu, barem privremeno. Ipak, svijet bi gledao na taj čin kao na simbol unutarnjeg otpora i mogućnost da se i u najmračnijim trenucima povijesti pronađe hrabrost za moralni otklon.
Pitanja za analizu
- Tko je bio Claus von Stauffenberg i zašto se odlučio na atentat na Hitlera?
- Koji je bio plan Operacije Walküre i kako su ga zavjerenici pokušali iskoristiti?
- Koji su faktori doveli do toga da bomba ne ubije Hitlera?
- Kako je Hitler reagirao nakon atentata i što je učinio kako bi učvrstio vlast?
- Koliko je ljudi uhićeno i pogubljeno nakon neuspjele urote?
- Kako se danas u Njemačkoj tumači i obilježava sjećanje na urotnike 20. srpnja?
- Možemo li opravdati atentat kao sredstvo zaustavljanja diktatora i rata? Zašto da ili zašto ne?
- Kakvu moralnu odgovornost snose visoki časnici koji su se tek kasno odlučili suprotstaviti Hitleru?
- Kako razlikovati oportunistički otpor od iskrenog moralnog otpora u povijesti?
- Kako bi se tijek rata mogao promijeniti da je atentat 20. srpnja uspio?
- Mislite li da bi Zapadni saveznici prihvatili pregovore s novom njemačkom vladom ili bi nastavili inzistirati na bezuvjetnoj predaji? Obrazložite.
- Bi li uspješna urota spriječila podjelu Njemačke i početak Hladnog rata?
- Što nam ovakav „što da je“ scenarij govori o ulozi pojedinca i slučajnosti u povijesti?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
