Ruska invazija na Ukrajinu, započeta 24. veljače 2022., predstavlja najveći oružani sukob u Europi od završetka Drugoga svjetskog rata. Kremlj je vojnu operaciju nastojao legitimirati nizom narativa koji su u ruskom i proruskome javnom prostoru predstavljeni kao opravdanje za agresiju. Za učitelje povijesti, razumijevanje tih narativa važno je kako bi se učenicima pružio kritički okvir za analizu suvremenih međunarodnih sukoba, propagande i manipulacije povijesnim činjenicama.
1. Zaštita ruske nacionalne manjine u Ukrajini
Jedno od ključnih opravdanja koje je predsjednik Putin isticao od 2014. jest navodna potreba zaštite ruskog i ruskojezičnog stanovništva u Ukrajini, osobito u Donbasu i na Krimu.
- Tvrdnje Moskve: Ukrajinska vlada navodno provodi sustavnu diskriminaciju i represiju nad ruskom manjinom, a u Donbasu se čak govori o „genocidu“.
- Povijesni i pravni kontekst: Međunarodne organizacije poput UN-a nisu pronašle dokaze o sustavnom progonu ili genocidu nad ruskom manjinom. Prava manjina zajamčena su ukrajinskim zakonima, a sukob u Donbasu od 2014. rezultat je ruskog poticanja separatizma, a ne jednostrane represije Kijeva.
- Sudske procedure: Međunarodni sud pravde (ICJ) razmatra ukrajinsku tužbu protiv Rusije zbog zlouporabe Konvencije o genocidu, pri čemu je većina ruskih argumenata preliminarno odbačena.
2. “Denacifikacija” Ukrajine
Putin je rat okarakterizirao kao „posebnu vojnu operaciju“ čiji je cilj „denacifikacija“.
- Stvarno stanje: Ekstremno desničarske skupine u Ukrajini postoje (npr. pukovnija Azov u svojim ranim fazama) ali imaju marginalnu političku potporu – na nacionalnim izborima krajnja desnica redovito dobiva manje od 3% glasova.
- Politički kontekst: Ukrajina ima demokratski sustav, slobodne izbore i predsjednika Volodimira Zelenskog, Židova po podrijetlu, čija je obitelj stradala u Holokaustu.
- Propagandna svrha: Korištenje pojma „denacifikacija“ evocira sovjetsku pobjedu nad nacizmom, emocionalno mobilizira rusko stanovništvo i služi demonizaciji protivnika.
Spekulativno mišljenje i temelj za raspravu: Pogledamo li posljednje rezultate hrvatskih izbora široka desnica je pokupila oko 52 % glasova (HDZ 34,42% + DP 9,56% + Most 8,02%). Ako na krajnji desni spektar stavimo samo DP onda je to gotovo 10 %. Uz to bi mogli dodati i Pravo i pravda sa 1,24 % ili HSP varijante sa ukupno oko 1,2 %. U Hrvatskoj se u posljednje vrijeme bilježi porast proustaškog sentimenta uz javne demonstracije poput pjevanja ustaških pjesma ili uzvikivanja ustaškog pozdrava Za dom spremni. Je li to dovoljan razlog za preventivan napad Srbije na Hrvatsku?
3. Povijesno jedinstvo Rusije i Ukrajine
Kremlj često tvrdi da su Rusi i Ukrajinci „jedan narod“ te da je ukrajinska državnost umjetna tvorevina.
- Povijesna analiza: Iako dijele dijelove zajedničke povijesti (Kijevska Rus’, carsko razdoblje, SSSR), Ukrajina ima vlastiti jezik, kulturu i povijesni identitet. Ukrajinska državnost potvrđena je međunarodnim priznanjem 1991., a granice su zajamčene Budimpeštanskim memorandumom iz 1994. koji je potpisala i Rusija.
- Cilj narativa: Negirati pravo Ukrajine na samoodređenje i prikazati je kao „odmetnuti dio“ ruskog svijeta.
4. Američki utjecaj i “zapadni puč” 2014.
Ruska propaganda opisuje prosvjede Euromaidana i smjenu predsjednika Viktora Janukoviča kao državni udar koji je organizirao Zapad, posebno SAD.
- Faktično stanje: Euromaidan je započeo kao spontani prosvjed građana protiv korupcije i odbijanja europskih integracija. SAD i EU su podržavali civilno društvo i demokratske reforme, ali nema dokaza o direktnoj organizaciji ili financiranju puča.
- Propagandna svrha: Legitimacija aneksije Krima i podrške separatistima u Donbasu prikazivanjem Kijeva kao „marionete Zapada“.
5. Povijesni revizionizam i Bandera–Shukhevych
Likovi Stepana Bandere i Romana Shukhevycha, ukrajinskih nacionalista i kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata, koriste se kao dokaz „neonacizma“ u Ukrajini.
- Povijesne činjenice: Obojica su sudjelovala ili bila povezana s organizacijama uključenima u zločine nad Poljacima i Židovima.
- Današnja situacija: U zapadnoj Ukrajini postoje spomenici i ulice s njihovim imenima, što izaziva kritike Poljske, Izraela i drugih. No, to ne znači da je Ukrajina „nacistička država“ – glorifikacija je prije svega povezana s antiruskim otporom i dekomunizacijom.
- Ruska uporaba teme: Pojednostavljeno predstavljanje cijele Ukrajine kroz prizmu ovih povijesnih ličnosti.
Najava online tečaja “Pregled ukrajinske povijesti”
Sva navedena pitanja – od povijesnog razvoja ukrajinske državnosti, odnosa s Rusijom, kroz carsko, sovjetsko i postsovjetsko razdoblje, do suvremenih kontroverzi poput glorifikacije pojedinih povijesnih ličnosti, Euromaidana i rata od 2014. – bit će detaljno obrađena u novom online tečaju “Pregled ukrajinske povijesti“ na Centru za digitalne udžbenike i učionice (CDUU). Tečaj se otvara 15. kolovoza 2025.
Tečaj je namijenjen učiteljima povijesti, studentima i svima koji žele produbiti razumijevanje povijesnog i političkog konteksta aktualnog rata. Posebna pažnja bit će posvećena razumijevanju propagandnih strategija i načinu na koji se povijest koristi kao političko oružje u 21. stoljeću.
Materijali za raspravu s maturantima
Evo prijedloga skupa pitanja za motivaciju i raspravu koja su prilagođena učenicima 4. razreda gimnazije, uzimajući u obzir njihovu dob, predznanje i kurikulum. Pitanja su podijeljena na motivacijska, pitanja o uzrocima rata te dodatna pitanja za produbljivanje i kritičku analizu.
Motivacijska pitanja (uvod u temu)
- Kada ste prvi put čuli za sukob između Rusije i Ukrajine? Koje ste informacije tada imali i iz kojih izvora?
- Koje asocijacije imate kada čujete izraz „rat u Europi“?
- Zašto mislite da je ovaj sukob izazvao toliko pažnje u medijima diljem svijeta?
- Što znate o povijesnim odnosima Rusije i Ukrajine prije 2014.?
- Kako biste objasnili pojam „pravo naroda na samoodređenje“?
Pitanja za raspravu o uzrocima rata
- Kako je raspad Sovjetskog Saveza 1991. utjecao na odnose Rusije i Ukrajine?
- Koje su bile ključne političke i ekonomske promjene u Ukrajini nakon 1991., a koje su mogle izazvati zabrinutost Rusije?
- Kako su događaji Euromaidana 2013.–2014. promijenili unutarnju i vanjsku politiku Ukrajine?
- U kojoj mjeri je pitanje Krima i Donbasa posljedica povijesnih, a u kojoj mjeri geopolitičkih faktora?
- Kako Rusija opravdava svoje djelovanje prema Ukrajini, a kako međunarodna zajednica na to odgovara?
- Zašto je pojam „denacifikacija“ postao ključan u ruskoj retorici i koliko se on temelji na činjenicama?
- Može li strah od širenja NATO-a prema istoku biti opravdanje za vojnu intervenciju?
- Koju ulogu u eskalaciji sukoba imaju mediji i propaganda?
- Kako različiti povijesni narativi oblikuju percepciju sukoba u Rusiji, Ukrajini i Zapadu?
- Može li se rat izbjeći diplomatskim putem nakon 2014.? Koje su prepreke tome postojale?
Dodatna pitanja za produbljivanje i kritičku analizu
- U kojoj mjeri prošli povijesni sukobi (npr. Drugi svjetski rat) utječu na retoriku i opravdanja koja se koriste danas?
- Kako procjenjujete ulogu Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije u događajima prije i poslije 2014.?
- Treba li međunarodna zajednica imati pravo intervenirati u sukobima kada su ugrožena ljudska prava i sigurnost manjina?
- Na koji način se rat odražava na globalnu sigurnost i ekonomiju?
- Što možemo naučiti iz ovog sukoba za budućnost Europe?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
