Održano predavanje Ivana Podnara o fašizmu i ustaštvu između dva svjetska rata
U četvrtak 5. studenoga 2026. godine udruga Platforma Klio organizirala je webinar „Komparativna analiza fašizma i ustaštva od 1929. do 1939. godine”. Predavač Ivan Podnar predstavio je povijesne okolnosti nastanka dvaju pokreta, njihova ideološka i organizacijska obilježja te političke odnose koji su obilježili njihovu suradnju tijekom 1930-ih godina. Posebna pozornost posvećena je proturječju između ustaških zahtjeva za hrvatskom neovisnošću i teritorijalnih interesa fašističke Italije.
Predavanje je održano putem platforme Google Meet kao treća aktivnost udruge Platforma Klio u školskoj godini 2026./2027. Bilo je namijenjeno učiteljima i nastavnicima Povijesti, studentima, povjesničarima i široj zainteresiranoj javnosti. Sudjelovanje je bilo besplatno, uz prethodnu registraciju.
Predavač Ivan Podnar, magistar edukacije povijesti i povijesti umjetnosti, učitelj je Povijesti u Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića u Vrbovskom. Sudjelovao je u više međunarodnih i domaćih obrazovnih programa, uključujući Holocaust Studies u Jeruzalemu, seminar „Moć osobnih priča u suočavanju sa zaboravom” u Dachauu te Školu društvene pravednosti u Zagrebu.
Webinar je moderirao Miljenko Hajdarović, a sadržaj predavanja temelji se na Podnarovu završnom radu „Komparativna analiza fašističkog i ustaškog pokreta 1929.–1939.”, obranjenom 2017. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
Od poslijeratne Italije do uspostave fašističke diktature
Predavanje je započelo pregledom okolnosti nastanka talijanskoga fašizma nakon Prvoga svjetskog rata. Podnar je istaknuo gospodarsku i političku krizu koja je zahvatila Italiju, nezadovoljstvo ratnih veterana te razočaranje dijela talijanske javnosti rezultatima poslijeratnih mirovnih pregovora.
U tom je kontekstu objasnio značenje izraza vittoria mutilata (osakaćena pobjeda), kojim su talijanski nacionalisti izražavali nezadovoljstvo neispunjenim teritorijalnim očekivanjima. Posebno se osvrnuo na Londonski ugovor iz 1915. godine i talijanske teritorijalne zahtjeve prema istočnojadranskoj obali.
Podnar je zatim prikazao nastanak fašističkog pokreta 1919. godine, njegovu povezanost s nezadovoljnim ratnim veteranima i uporabu nacionalističke propagande. Objasnio je i značenje fašističkog simbola fasces, rimskog svežnja pruća sa sjekirom, kojim su fašisti nastojali uspostaviti simboličku poveznicu s antičkom rimskom tradicijom.
U analizi ideologije izdvojio je tri povezana elementa: kult prošle veličine, kult modernosti i kult vođe. Mussolinijev pokret istodobno se pozivao na veličinu Rimskog Carstva i predstavljao kao moderna politička snaga koja će preobraziti talijansko društvo.
Posebna pozornost bila je posvećena političkom nasilju, djelovanju fašističkih skvadrista i postupnom uklanjanju demokratskih institucija nakon Mussolinijeva dolaska na vlast 1922. godine. Kao jedan od važnih događaja u procesu učvršćivanja fašističke vlasti Podnar je izdvojio ubojstvo socijalističkog političara Giacoma Matteottija 1924. godine.
Nastanak ustaškog pokreta i političke okolnosti u Jugoslaviji
Drugi dio predavanja bio je posvećen nastanku ustaškog pokreta i njegovim korijenima u dijelu hrvatskoga pravaškog političkog kruga. Podnar je podsjetio na političke napetosti u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca tijekom 1920-ih, atentat na Stjepana Radića i druge hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštini 1928. te uvođenje Šestosiječanjske diktature 1929. godine. U takvim okolnostima Ante Pavelić napustio je Jugoslaviju i nastavio političko djelovanje u emigraciji. Predavač je naglasio važnost suradnje Pavelića i njegovih pristaša s makedonskom revolucionarnom organizacijom VMRO, osobito nakon Sofijske deklaracije iz 1929. godine.
Razmotreno je i pitanje datiranja nastanka ustaškog pokreta. Podnar je objasnio da se njegova organizacijska izgradnja odvijala postupno, a među važnim dokumentima izdvojio je Ustav Ustaše – hrvatske revolucionarne organizacije i Načela ustaškog pokreta iz 1933. godine.
Govoreći o ustaškim načelima, istaknuo je njihov revolucionarni karakter, inzistiranje na oružanom djelovanju te etničku isključivost. Ustaški je pokret zagovarao uspostavu samostalne hrvatske države, ali uz odbacivanje parlamentarnih i demokratskih načina političkog djelovanja.
Predavač je također usporedio položaj ustaškog pokreta s Hrvatskom seljačkom strankom, koja je tijekom međuratnog razdoblja imala daleko veću potporu hrvatskih birača. Ustaše su, nasuprot masovnom političkom djelovanju HSS-a, ostale brojčano ograničen i pretežno emigrantski pokret.
Među brojnim povijesnim izvorima koje imamo na Hrvatskom povijesnom portalu možete pročitati i Ustav hrvatske revolucionarne organizacije “Ustaše”.
Talijanska potpora i atentat u Marseilleu
Središnji dio izlaganja odnosio se na političku, financijsku i organizacijsku povezanost ustaškog pokreta s Mussolinijevom Italijom. Podnar je podsjetio da je Pavelić još 1927. godine talijanskim predstavnicima ponudio suradnju hrvatskih nacionalista u slabljenju jugoslavenske države. Italija je u takvoj suradnji vidjela mogućnost ostvarivanja vlastitih strateških i teritorijalnih interesa na Jadranu.
Tijekom 1930-ih talijanske vlasti pružale su utočište ustaškim emigrantima i omogućavale organiziranje logora za njihovu obuku. Potpora je uključivala političku zaštitu, financijska sredstva i organizacijsku infrastrukturu.
Posebno je obrađen atentat na jugoslavenskog kralja Aleksandra I. Karađorđevića u Marseilleu 9. listopada 1934. godine, izveden u suradnji ustaškog pokreta i VMRO-a. Atentat je izazvao ozbiljne međunarodne posljedice i pritisak na Italiju, koja je odbila izručiti Pavelića, ali je ograničila djelovanje ustaške emigracije.
Predavač se osvrnuo i na unutarnja neslaganja među ustaškim emigrantima. Dio Pavelićevih suradnika dovodio je u pitanje blisku suradnju s Mussolinijem, upravo zbog poznatih talijanskih teritorijalnih zahtjeva prema hrvatskim krajevima.
U nastavku je razmotrio postupno približavanje ustaškog pokreta nacističkoj Njemačkoj. Naglasio je da Hitlerova Njemačka tijekom većeg dijela 1930-ih nije ustaški pokret smatrala ključnim političkim partnerom, nego je nastojala razvijati odnose s jugoslavenskom državom.
Sličnosti i razlike fašističkog i ustaškog pokreta
U završnom dijelu izlaganja Podnar je predstavio usporednu analizu ideoloških, organizacijskih i političkih obilježja dvaju pokreta. Među njihovim zajedničkim obilježjima izdvojio je nacionalizam, autoritarizam, kult vođe, militarizam, političko nasilje i odbacivanje demokratskog pluralizma.
Usporedio je Mussolinijev položaj Ducea s Pavelićevim položajem Poglavnika, ističući važnost kulta ličnosti i bezuvjetne odanosti vođi. Razmotrio je i ulogu programskih dokumenata, odnosno Doktrine fašizma i Načela ustaškog pokreta, te načine organiziranja političkih i paravojnih struktura.
Govoreći o zajedničkim političkim interesima, predavač je istaknuo protivljenje jugoslavenskoj državi i želju za promjenom europskog poretka uspostavljenog nakon Prvoga svjetskog rata. Istodobno je upozorio na važnu razliku: talijanski fašizam bio je vladajući režim velike europske države, dok je ustaški pokret tijekom 1930-ih djelovao prvenstveno u emigraciji, uz ograničenu potporu u hrvatskom društvu.
Usporedba je obuhvatila i simbole te političke pozdrave. Podnar je govorio o pozdravu ispruženom rukom, koji su koristili talijanski fašisti, a poslije nacisti i ustaše, te o ideološkom značenju političkih rituala i propagande.
Kao najvažniju razliku u političkim ciljevima izdvojio je pitanje teritorija. Dok je talijanski fašizam nastojao proširiti vlast na istočnu jadransku obalu, ustaški je pokret zagovarao stvaranje hrvatske države. Suradnja je stoga od početka sadržavala proturječje koje će doći do izražaja nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine i potpisivanja Rimskih ugovora.
O nastanku pozdrava “Za dom spremni” pročitate na ovoj poveznici.
Rasprava: političko nasilje, VMRO i paradoks savezništva
Pitanja su se usmjerila na tri problema važna za razumijevanje međuratnog političkog radikalizma.
Prvo se razgovaralo o uzrocima političkog nasilja. Moderator je otvorio pitanje može li se ustaško prihvaćanje nasilnih metoda objasniti prvenstveno političkim okolnostima u Kraljevini Jugoslaviji ili ga treba promatrati u širem europskom kontekstu. Podnar je istaknuo povezanost tih dvaju čimbenika. Politički atentati, represija i zaoštravanje nacionalnih sukoba unutar Jugoslavije događali su se u razdoblju kada su nasilje kao sredstvo političke borbe primjenjivali i brojni drugi europski radikalni pokreti. U komentarima sudionika spomenute su i druge organizacije koje su sudjelovale u političkom nasilju i zastrašivanju tijekom međuratnog razdoblja, poput ORJUNA-e, SRNAO-a i HANAO-a.
Drugo pitanje odnosilo se na utjecaj VMRO-a na oblikovanje ustaških metoda djelovanja. Hajdarović je predložio da se, uz talijanski fašistički utjecaj, dodatno razmotri i iskustvo makedonske revolucionarne organizacije. Podnar je odgovorio da je VMRO imao važnu ulogu u najranijem razdoblju oblikovanja ustaške organizacije, posebno zbog iskustva u organiziranju ilegalnih operacija, diverzija i atentata. Podsjetio je na ulogu Vlade Černozemskog, pripadnika VMRO-a koji je izvršio atentat na kralja Aleksandra u Marseilleu.
Završno pitanje odnosilo se na paradoks talijansko-ustaškog savezništva: kako objasniti da je politički pokret koji se zalagao za hrvatsku neovisnost prihvaćao potporu države koja je otvoreno težila osvajanju dijelova hrvatskog teritorija? Podnar je takvu politiku protumačio kao izraz političkog oportunizma i pragmatizma ustaškog vodstva. Prema njegovu tumačenju, Pavelić je bio spreman prihvatiti talijansku potporu i zaštitu kako bi ostvario vlastite političke ciljeve, iako je bio svjestan da su talijanski teritorijalni zahtjevi suprotni proklamiranim interesima hrvatske državne neovisnosti.
Snimka predavanja i daljnje aktivnosti
Snimka webinara dostupna je na YouTube kanalu Platforme Klio, gdje se mogu pronaći i druge snimke predavanja i stručnih aktivnosti namijenjenih povjesničarima, učiteljima i nastavnicima Povijesti.
Izvorni akademski rad na kojem se temelji predavanje dostupan je u Repozitoriju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Informacije o budućim predavanjima, radionicama i drugim oblicima stručnog usavršavanja objavljuju se u Kalendaru aktivnosti Platforme Klio.
Sljedeće napomene pripremljene su na temelju naknadne provjere pojedinih tvrdnji iz usmenog izlaganja i rasprave. Njihova je svrha čitateljima pružiti preciznije kronološke i izvorne podatke te razlikovati potvrđene povijesne činjenice od tumačenja koja zahtijevaju dodatnu dokumentaciju.
Tijekom prikaza atentata u Marseilleu spomenut je oktroirani ustav u kontekstu događaja nakon 1934. godine. Kralj Aleksandar proglasio je oktroirani ustav 3. rujna 1931., dakle tri godine prije atentata u Marseilleu 9. listopada 1934. Ustav je formalno obnovio ustavnu monarhiju, ali je zadržao autoritarni karakter političkog sustava.
Okolnosti Matteottijeve otmice i ubojstva 1924. nisu u cijelosti nerazjašnjene. Poznato je da su ga oteli i ubili fašisti, dok se historiografska rasprava odnosi ponajprije na stupanj Mussolinijeve osobne odgovornosti za naručivanje zločina.
U završnoj raspravi spomenute su ustaške terorističke akcije u kojima nije bilo žrtava. Takva tvrdnja ne može se primijeniti na cjelinu ustaškog djelovanja tijekom 1930-ih. Hrvatska enciklopedija navodi da su u bombaškim napadima koje su ustaše izvodile od ljeta 1932., uključujući napade u Osijeku, Koprivnici i Goli, stradali i civili, među kojima je bilo mrtvih i ranjenih.
U usporednom dijelu predavanja iznesena je tvrdnja da su talijanski fašisti koristili pozdrav Pronti per la Patria i da su ustaše prema njemu oblikovali pozdrav „Za dom spremni”. Povijesno je dokumentirana talijanska nacionalistička paravojna organizacija Sempre pronti per la Patria e per il Re, osnovana 1919. godine, koja se kasnije povezala s fašističkim pokretom. Međutim, zasad nije potvrđeno da je skraćeni izraz Pronti per la Patria bio službeni ili ustaljeni pozdrav talijanskih fašista niti da je upravo iz njega izravno izveden ustaški pozdrav. Ustaški pozdrav „Za dom spremni” dokumentiran je u ustaškom pokretu od 1932. godine.
Za potpunije razumijevanje odnosa Italije i ustaškog pokreta važno je istaknuti Beogradski sporazum Italije i Jugoslavije od 25. ožujka 1937. godine. Njime je Mussolinijeva Italija intenzivirala suradnju s jugoslavenskom državom, a ustaška emigracija stavljena je pod dodatna ograničenja i nadzor. To pokazuje da talijanska potpora ustaškom pokretu nije bila neprekinuta ni bezuvjetna, nego je ovisila o promjenjivim vanjskopolitičkim interesima fašističkog režima.
Kako citirati ovaj članak
Hrvatski povijesni portal · ISSN 1846-4432
Hajdarović, M. (2026, 6. studenoga). Održano predavanje Ivana Podnara o fašizmu i ustaštvu između dva svjetska rata. Hrvatski povijesni portal. https://povijest.net/hpp/2026/odrzano-predavanje-ivana-podnara-o-fasizmu-i-ustastvu-izmedu-dva-svjetska-rata/
Bilješka (fusnota)
Miljenko Hajdarović, “Održano predavanje Ivana Podnara o fašizmu i ustaštvu između dva svjetska rata,” Hrvatski povijesni portal, 6. studenoga 2026., https://povijest.net/hpp/2026/odrzano-predavanje-ivana-podnara-o-fasizmu-i-ustastvu-izmedu-dva-svjetska-rata/.
Popis literature (bibliografija)
Hajdarović, Miljenko. “Održano predavanje Ivana Podnara o fašizmu i ustaštvu između dva svjetska rata.” Hrvatski povijesni portal, 6. studenoga 2026. https://povijest.net/hpp/2026/odrzano-predavanje-ivana-podnara-o-fasizmu-i-ustastvu-izmedu-dva-svjetska-rata/.
HAJDAROVIĆ, Miljenko. Održano predavanje Ivana Podnara o fašizmu i ustaštvu između dva svjetska rata. In: Hrvatski povijesni portal [online]. 6. 11. 2026. [pristupljeno 10. 11. 2026.]. Dostupno na: https://povijest.net/hpp/2026/odrzano-predavanje-ivana-podnara-o-fasizmu-i-ustastvu-izmedu-dva-svjetska-rata/
