Vremenska crta: Pogrom u studenome 1938.

Njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova proglasilo je putovnice njemačkih Židova nevažećima. Ponovno su mogle postati valjane tek nakon što bi ih nadležna tijela označila velikim slovom „J” (od njemačke riječi Jude – Židov). Mjera je dodatno otežala putovanja i olakšala identificiranje Židova na državnim granicama. Bila je dio sustavne politike njihove izolacije i isključivanja iz javnog života.

Sedamnaestogodišnji Herschel Grynszpan pucao je u Parizu na njemačkog diplomata Ernsta vom Ratha. Prethodno je doznao da je njegova obitelj prisilno protjerana iz Njemačke. Obiteljska tragedija najčešće se navodi kao glavni motiv njegova postupka, iako sve okolnosti nisu posve razjašnjene. Nacistička propaganda prikazala je napad kao dio navodne međunarodne židovske zavjere i iskoristila ga za poticanje antisemitizma.

Ernst vom Rath preminuo je u Parizu od posljedica ranjavanja dva dana ranije. Njegova smrt pružila je nacističkom vodstvu povod za daljnje poticanje antisemitskog nasilja. Napadi na Židove već su započeli u pojedinim njemačkim sredinama 7. i 8. studenoga, ali su nakon večernjeg okupljanja nacističkih dužnosnika u Münchenu prerasli u koordinirani pogrom diljem Njemačkog Reicha.

Ministar propagande Joseph Goebbels održao je u Münchenu antisemitski govor pred nacističkim dužnosnicima okupljenima na godišnjici Hitlerova neuspjelog puča iz 1923. godine. Uz Hitlerovu suglasnost potaknuo je napade na židovske zajednice, prikazujući ih kao spontanu reakciju stanovništva. Nakon govora dužnosnici su prenosili upute lokalnim organizacijama. Time su napadi koji su već počeli u pojedinim krajevima prerasli u koordinirano nasilje diljem Reicha.

Tijekom pogroma i neposredno nakon njega nacistička policija uhitila je približno 30 000 židovskih muškaraca. Oko 26 000 zatočeno je u koncentracijskim logorima Dachau, Buchenwald i Sachsenhausen. Zatočenici su bili izloženi nasilju, ponižavanju i teškim uvjetima, a dio ih je umro od posljedica zatočeništva. Uhićenja su služila zastrašivanju židovskih zajednica i pritisku na iseljavanje te odricanje od imovine.

Nacističke vlasti nametnule su Židovima u Njemačkoj kolektivnu novčanu kaznu od milijardu reichsmaraka. Hermann Göring sudjelovao je u oblikovanju mjera koje su žrtve nasilja pretvorile u navodne krivce za pogrom. Istodobno je režim ograničavao mogućnost ostvarivanja naknade za uništenu židovsku imovinu. Kazna je omogućila dodatnu državnu pljačku i ubrzala gospodarsko razvlašćivanje židovskog stanovništva.

Nacističke vlasti donijele su uredbu kojom je Židovima od 1. siječnja 1939. zabranjeno vođenje maloprodajnih trgovina, poslovanje putem poštanske prodaje i samostalno obavljanje obrtničkih djelatnosti. Zabranjeno im je i nuđenje robe ili usluga na tržnicama, sajmovima i izložbama. Donošenje uredbe neposredno nakon pogroma pokazuje kako je režim nasilje povezivao sa zakonskim potiskivanjem Židova iz gospodarskog života.

Njemačko Ministarstvo obrazovanja zabranilo je židovskoj djeci pohađanje javnih škola. Time je dodatno učvršćena segregacija koja se postupno provodila od dolaska nacista na vlast 1933. godine. Židovski učenici mogli su nastaviti školovanje samo u odvojenim židovskim školama koje su organizirale i financirale njihove zajednice. Odluka pokazuje kako je nasilje pogroma bilo praćeno daljnjim institucionaliziranim isključivanjem djece i njihovih obitelji.

U britansku luku Harwich stigla je prva skupina od približno 200 djece iz područja pod nacističkom vlašću, među njima i djeca iz židovskog sirotišta uništenog tijekom pogroma. Akcija poznata kao Kindertransport omogućila je prihvat djece bez pratnje roditelja. Do 1940. u Veliku Britaniju stiglo je približno 9 000 do 10 000 djece. Mnogima je spašen život, ali brojni se nikada nisu ponovno susreli s roditeljima.

Njemačka vlada donijela je uredbu kojom je dodatno regulirala prisilno preuzimanje židovskih poduzeća i imovine. Državne vlasti mogle su zahtijevati prodaju poduzeća i poljoprivrednih posjeda nežidovskim kupcima. Ograničeno je i raspolaganje vrijednosnim papirima, plemenitim metalima, nakitom i umjetninama. Uredba nije pokrenula arizaciju, koja je trajala već godinama, nego je omogućila njezino daljnje ubrzavanje i sustavnije gospodarsko razvlašćivanje Židova.