Objavljeno

Ljubavnici iz Hasanlua u vječnom zagrljaju

U jednom od najpoznatijih arheoloških otkrića 20. stoljeća, pronađen je trenutak intime koji odolijeva vremenu – dvoje ljudi, zagrljeni u posljednjim trenucima života, zakopani ispod ruševina razorenog grada Hasanlu u današnjem Iranu. Ovaj prizor, zauvijek zamrznut u vremenu, svijet je upoznao kao „Ljubavnici iz Hasanlua“.

Clionaut preporuka: zabavni sadržaj

Hasanlu: grad izgubljen u vatri

Tijekom 1950-ih i 1960-ih američko-iranski arheološki tim pod vodstvom Roberta H. Dysona istraživao je ostatke drevnoga grada Hasanlu Tepe, smještenog u zapadnom Iranu. U sloju iz 9. stoljeća prije Krista otkriveni su tragovi nasilnog uništenja grada – zgrade su bile spaljene, tijela razbacana u panici i borbi.

Usred te tragedije, u podrumu jedne kuće, pronađena su dva kostura kako leže jedno nasuprot drugom, s rukama nježno postavljenima oko partnerova vrata i leđa. Jedan je bio položen na bok, drugi na leđa, a njihove lubanje okrenute su jedno prema drugome – kao da se ljube.

HAS 73-5-799 (Sk 335)

  • Na leđima, gleda prema Sk 336.
  • Uglavnom kompletan kostur mlade odrasle osobe, 19-22 godine, nedavno su iznikli treći kutnjaci/umnjaci.
  • Zdjelica je očito muška po crtama. Lubanja manje jasna, ali to se može pripisati mladoj dobi ove osobe.
  • Zdravlje je bilo dobro, bez zubnih bolesti ili starih zacijelih ozljeda.

HAS 73-5-800 (Sk 336)

  • Na lijevoj strani okrenut prema Sk 335. Desna ruka dodiruje lice Sk 335.
  • Uglavnom kompletan kostur odrasle osobe u dobi od 30-35 godina. Neki znakovi na kosturu promjena povezanih sa starenjem ili aktivnošću, poput osteoartritisa kralježnice.
  • Fizičke karakteristike za procjenu spola kod ove osobe nisu toliko jasne, ali općenito ukazuju na muškarca. U ovom slučaju, lubanja je izrazito muška, dok je zdjelica morfološki mješovitija.
  • Duljina kostiju je slična Sk 335, ali općenito je ovaj kostur manje robustan.

Ljubav bez granica?

Zbog načina na koji su tijela položena, javnost i mediji ubrzo su ih prozvali „ljubavnicima“, a fotografija zagrljaja obišla je svijet. Prva pretpostavka bila je da se radi o muškarcu i ženi, no kasnije znanstvene analize DNK i zdjeličnih kostiju pokazale su da su oba tijela – muška. Ova spoznaja izazvala je dodatni interes i potaknula brojna pitanja o prirodi njihova odnosa.

Jesu li bili ljubavnici, braća, prijatelji ili jednostavno dvoje ljudi koji su u panici potražili zaklon i utjehu jedno u drugome? Arheologija ne daje konačne odgovore o osjećajima, ali omogućuje razmišljanje o ljudskosti i vezama koje su postojale u svim razdobljima ljudske povijesti.