Aztečka (ili Mexica) civilizacija započela je svoj uspon u 13. stoljeću, a najveću moć dosegnula je između 15. i ranog 16. stoljeća. Prema predaji, narod Mexica osnovao je grad Tenochtitlán [Tenočtitlan] oko 1325. godine na otoku usred jezera Texcoco, na području današnjeg Meksika. Kasnije se udružio s gradovima Texcoco i Tlacopan u tzv. Trojnu alijansu (1428.), koja je vladala velikim dijelom središnjeg Meksika sve do dolaska španjolskih osvajača 1519. godine.
Azteci su bili poznati po ratničkoj tradiciji te su često vodili ratove sa susjednim gradovima-državama. Gotovo svaki muškarac prolazio je osnovnu vojnu obuku. Plemići (pipiltin) bili su profesionalni ratnici, dok su se obični građani (macehualtin) pozivali u vojsku kada nisu obrađivali polja. Najistaknutiji i najvještiji mogli su se pridružiti elitnim postrojbama “ratnika jaguara” i “ratnika orlova”.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Umjesto kovanog novca, Azteci su razmjenu dobara vršili perjem, alatima i kakaovim zrncima, koja su često služila kao svojevrsna “valuta”. Na živopisnim tržnicama uvijek je bio prisutan posebni sudac koji bi rješavao nesuglasice i sporne situacije. Glavni poljoprivredni proizvod bio je kukuruz (kukuruzom su se hranili i ljudi i perad), a uzgajali su i grah, rajčice, avokado, bundeve, čili papričice i druge kulture.
Kako bi prehranili bujnu populaciju, Azteci su razvili sustav “plutajućih vrtova” na močvarnim područjima, uz jezera i rijeke. Ti su se vrtovi nazivali chinampas (činampe). Riječ je o umjetno stvorenim otocima na kojima se moglo ubrati i do sedam žetvi godišnje zahvaljujući stalnoj vlazi i plodnom mulju.
Poput Maja, Azteci su gradili velebne piramide i hramove, a Tenochtitlán je bio jedan od najvećih i najimpresivnijih gradova tadašnjeg svijeta, s više desetaka tisuća, pa čak i do 200 000 stanovnika. Koristili su slikovno pismo (piktografe) i razvili složen kalendarski sustav. Bili su vješti keramičari, izrađivali su fini nakit te bogato ukrašene predmete od perja.
Na slici je često prikazivan Huitzilopochtli [vitsilopočtli], bog sunca i rata, kojemu je bilo posvećeno više hramova, među kojima i središnji hram (Templo Mayor) u Tenochtitlánu. Azteci su vjerovali da žive u “petom dobu Sunca” koje bogovi mogu svakog trenutka uništiti. Kako bi to spriječili, smatrali su da je potrebno bogove hraniti ljudskom krvlju. U pojedinim prilikama prinosili su čak i nekoliko tisuća žrtava odjednom, što je šokiralo španjolske kroničare koji su opisivali Azteke nakon dolaska u Meksiko.
Iako su godinama uspješno proširivali svoj utjecaj, Azteci su se početkom 16. stoljeća suočili s velikom prijetnjom – dolaskom španjolskih konkvistadora pod vodstvom Hernána Cortésa (1519.). Uz pomoć nezadovoljnih susjeda i razornih bolesti koje su donijeli Europljani, Španjolci su 1521. osvojili Tenochtitlán, čime je završilo razdoblje aztečke dominacije na području Meksika.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
