IZVOR: Sjećanje djevojčice u plavome kaputiću

Na dijelu murala u Splitu naslikana je Željka Jurić. Nakon pada Vukovara građani su protjerani i u dugoj su koloni izlazili iz grada. Strani fotoreporteri i televizije snimile su uplakanu šestogodišnju djevojčicu u plavome kaputiću.

Preporučeni sadržaj za učenike gimnazije

Željka Jurić se u razgovoru s novinarom Glasa Istre (2019.) prisjeća pada Vukovara i događaja koji su uslijedili:

Aco je pao na samo metar od mene. Prethodno su mu skinuli bijelu majicu i smeđu kožnu jaknu. Uspio im je samo kratko reći da nikome ništa nažao nije napravio. No pomoći mu nije bilo jer je Nada, naša susjeda iz skloništa koja je s mojom mamom dijelila zadnja zrnca kave, kratko rekla četnicima: “On je ustaša iz Njemačke”. Presudila mu je. Moj dobri duh, moj zaštitnik Aco, poginuo je na licu mjesta. U trenutku mu se ugasio život. A samo koji sat prije s Nadom, istom onom koja ga je bez razloga prozvala ustašom i potpisala mu smrtnu presudu, u skloništu je popušio zadnju cigaretu koju su imali. (…) Mama i nas petero, četiri sestre i brat, u skloništu smo imali svoje zaštitnike, naše dečke, branitelje koje smo doživljavali kao heroje, osloboditelje. (…) Kad su ga ubili, stropoštao se pred mojim nogama. Plakali smo nezaustavljivo. Podigli su njegovo tijelo i bacili ga među neke ruševine. (…) Mi smo nakon pada Vukovara završili u logoru u Sremskoj Mitrovici, odakle su nas prebacili u Zagreb. Kao prognanici tri mjeseca bili smo u hotelu Park. Tamo se sjećam da sam prvih dana samo plakala. Iako sam imala šest godina, pila sam lijekove za smirenje. Imala sam prijatelja Juru koji je bio u sličnoj situaciji. Oboje nam je bilo teško pa smo se dobro razumjeli. Potom smo završili u Španskom, gdje smo deset godina živjeli u radničkim barakama. Kupaonica mi je od sobe bila udaljena 50 metara, na kraju objekta. Bila sam u sobi broj 4 zajedno sa sestrom. Mama i ostali bili su u jedanaestici. Krevet, ormar, s vremenom TV i dvosjed, to je bilo to. U početku nam je bilo užasno. Lokalna djeca prema nama su znala biti nemilosrdna: vrijeđala su nas da smo štakori, idioti i kreteni iz Vukovara. Mama bi nam rekla da se borimo i da se ne sramimo onoga što smo i odakle dolazimo.

Pitanja za anlizu

  1. Što iz izvora saznaješ o ratnim stradanjima u Vukovaru?
  2. Kako je rat utjecao na Željkino djetinjstvo? Izdvoji primjere iz svjedočanstva.
  3. Što izvor govori o odnosima među ljudima tijekom rata? Usporedi ponašanje Ace i Nade.
  4. Kako je izgledao život u progonstvu?
  5. Jesu li se ratna stradanja nastavila?
  6. Jesu li ovakva svjedočanstva vrijedan povijesni izvor za razumijevanje ratnih zbivanja? Obrazloži.
  7. Željka je o događajima iz 1991. godine govorila u intervjuu 2019. godine. Kako vremenski odmak i činjenica da je tada imala šest godina mogu utjecati na njezina sjećanja?
  8. Kako nam Željkino iskustvo pomaže razumjeti posljedice rata na civilno stanovništvo, osobito djecu?

Kako citirati ovaj članak

Hrvatski povijesni portal · ISSN 1846-4432

Hajdarović, M. (2026, 16. studenoga). IZVOR: Sjećanje djevojčice u plavome kaputiću. Hrvatski povijesni portal. https://povijest.net/hpp/2026/izvor-sjecanje-djevojcice-u-plavome-kaputicu/

Miljenko Hajdarović
Miljenko Hajdarović

Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.

Članci: 762