

IZVOR: Povelja Anti-ratne kampanje
Anti-ratna kampanja objavila je 4. srpnja 1991. g. Povelju Anti-ratne kampanje. Zanimljivo je da je povelju potpisao Franjo Tuđman, dok je Slobodan Milošević odbio primiti izaslanstvo ARK-a.

Tekst povelje:
Kako god budu riješeni današnji sukobi, ljudi će na ovim područjima nastaviti živjeti zajedno. Svima nam je potreban mir, svi moramo raditi na razvoju demokracije i postizanju ekonomskog, socijalnog i ekološkog blagostanja. Interesi su nam isti, rat i nasilje svima donose štetu.
Građani svih republika i pripadnici svih naroda moraju, bez obzira na sve teškoće, održati i razvijati međusobnu komunikaciju i suradnju na obostrano korisnim projektima. Dio smo suvremene Europe u kojoj državne granice sve više spajaju, a ne razdvajaju pojedince i narode. Vlade i druga državna tijela imaju ograničenu funkciju i domet. Oni ne mogu biti ekskluzivni zastupnik naših interesa.
Mi, građani naših republika, građani Europe i svijeta, odlučno odbacujemo nasilje i rat. Komunicirat ćemo i surađivati bez obzira na razlike u političkim opredjeljenjima i bez obzira na to kako budu riješeni odnosi među republikama. Svaki za sebe i svi zajedno, na lokalnom, regionalnom ili globalnom nivou, suprotstavljat ćemo se onima koji pozivaju u rat i zalagati se za slobodu, pravdu i blagostanje za sve.
Pitanja za anlizu
- Koje ciljeve i vrijednosti zastupaju autori Povelje? Izdvojite dvije tvrdnje iz teksta koje najbolje izražavaju njihova stajališta.
- Kako tumačite tvrdnju: „Kako god budu riješeni današnji sukobi, ljudi će na ovim područjima nastaviti živjeti zajedno”? Što nam ona govori o tome kako su antiratni aktivisti razmišljali o budućnosti jugoslavenskih republika?
- Autori tvrde da vlade i državna tijela „ne mogu biti ekskluzivni zastupnik naših interesa”. Kakvo shvaćanje odnosa između građana i državne vlasti izražava ta tvrdnja?
- U Povelji se navodi da „rat i nasilje svima donose štetu”. Kako biste tu tvrdnju protumačili u kontekstu rata u Hrvatskoj 1991. godine? Može li se priznavanje patnje svih sudionika i žrtava povezati s jasnim utvrđivanjem odgovornosti za pokretanje rata?
- Franjo Tuđman potpisao je Povelju, dok je Slobodan Milošević odbio primiti izaslanstvo Antiratne kampanje. Što nam ti postupci govore, a što na temelju njih ne možemo pouzdano zaključiti o odnosu političkih vodstava prema antiratnom djelovanju?
- Zašto je tijekom 1991. godine antiratno djelovanje moglo izazivati neprijateljstvo dijela javnosti?
- Može li javno protivljenje ratu biti izraz odgovornosti prema vlastitoj državi i njezinim građanima u trenutku kada je država izložena oružanoj agresiji?
Kako citirati ovaj članak
Hrvatski povijesni portal · ISSN 1846-4432
Hajdarović, M. (2026, 16. studenoga). IZVOR: Povelja Anti-ratne kampanje. Hrvatski povijesni portal. https://povijest.net/hpp/2026/izvor-povelja-anti-ratne-kampanje/
Bilješka (fusnota)
Miljenko Hajdarović, “IZVOR: Povelja Anti-ratne kampanje,” Hrvatski povijesni portal, 16. studenoga 2026., https://povijest.net/hpp/2026/izvor-povelja-anti-ratne-kampanje/.
Popis literature (bibliografija)
Hajdarović, Miljenko. “IZVOR: Povelja Anti-ratne kampanje.” Hrvatski povijesni portal, 16. studenoga 2026. https://povijest.net/hpp/2026/izvor-povelja-anti-ratne-kampanje/.
HAJDAROVIĆ, Miljenko. IZVOR: Povelja Anti-ratne kampanje. In: Hrvatski povijesni portal [online]. 16. 11. 2026. [pristupljeno 20. 11. 2026.]. Dostupno na: https://povijest.net/hpp/2026/izvor-povelja-anti-ratne-kampanje/



