

Što su izumili bumeri?
Izraz „bumer” posljednjih se godina često pojavljuje na društvenim mrežama, najčešće u šaljivom ili podrugljivom kontekstu. Izraz „OK, boomer” popularizirao se tijekom 2019. godine kao odgovor mlađih ljudi na stavove starijih koje smatraju zastarjelima ili pokroviteljskima. U internetskom govoru bumerom se ponekad naziva gotovo svaka starija osoba, bez obzira na godinu rođenja. Međutim, izvorno značenje pojma znatno je preciznije.
Naziv Baby Boomers odnosi se na generaciju rođenu tijekom naglog porasta nataliteta nakon Drugoga svjetskog rata. Prema američkoj demografskoj podjeli, riječ je o osobama rođenima od 1946. do 1964. godine. Granice su određene prema američkim demografskim kretanjima i ne mogu se bez prilagodbe primijeniti na sve države. Pripadnici te generacije odrastali su u razdoblju gospodarskog razvoja, Hladnoga rata, širenja televizije, razvoja elektronike i početaka svemirskih istraživanja. Tijekom 1970-ih i 1980-ih mnogi od njih ulazili su u znanstvene laboratorije, inženjerske timove i tehnološke tvrtke.
Iako se u suvremenom govoru bumerima često pripisuje nerazumijevanje novih tehnologija, među njima su ljudi koji su sudjelovali u stvaranju osobnih računala, računalnih mreža, World Wide Weba, medicinskih uređaja i metoda koje su promijenile kriminalistička istraživanja. Pogledajmo što su zapravo izumili.
Od računala za stručnjake do računala za svakoga
Početkom 1970-ih računala su već bila prisutna u znanstvenim ustanovama, velikim poduzećima i državnim institucijama. Većina je bila skupa, zahtijevala je posebno održavanje i uglavnom nije bila namijenjena pojedinačnim korisnicima. Razvoj mikroprocesora omogućio je proizvodnju manjih i jeftinijih uređaja. Istodobno su se pojavili inženjeri i poduzetnici koji su željeli računala približiti široj publici.
Među njima su bili Steve Wozniak, rođen 1950., i Steve Jobs, rođen 1955. godine. Njihova tvrtka Apple, osnovana 1976., predstavila je 1977. računalo Apple II. Wozniak je bio njegov glavni konstruktor, dok je Jobs sudjelovao u oblikovanju poslovnog modela, promociji i plasmanu proizvoda. Apple II imao je tipkovnicu ugrađenu u kućište, mogao je prikazivati grafiku u boji i omogućavao je proširivanje dodatnom opremom. Korisnici su ga mogli povezati s televizorom.
Osobna računala postojala su i ranije. Apple II ipak je pripadao skupini proizvoda koji su pokazali da računalo može biti korisno u kućanstvu, školi ili manjem poduzeću. Dodatni poticaj njegovoj prodaji dao je program VisiCalc iz 1979., jedan od prvih uspješnih programa za proračunske tablice. Računalo je time dobilo konkretnu poslovnu primjenu. Prema podatcima Computer History Museuma, Apple II postao je jedan od najuspješnijih proizvoda ranog razdoblja osobnog računalstva.
U isto vrijeme Bill Gates, rođen 1955., i Paul Allen, rođen 1953., pokrenuli su Microsoft. Tvrtka je osnovana 1975., a prve poslovne aktivnosti bile su povezane s razvojem programskog jezika BASIC za mikroračunala. Tijekom 1980-ih Microsoft je postao važan proizvođač operacijskih sustava i računalnih programa. Razvoj računala i softvera postupno je stvorio tržište na kojem su pojedinci mogli kupovati računalnu opremu i koristiti je za pisanje, računanje, obrazovanje ili zabavu.
Takva promjena zahtijevala je i povezivanje računala. Robert Metcalfe, rođen 1946., radio je u istraživačkom centru Xerox PARC u Kaliforniji. Dana 22. svibnja 1973. napisao je dokument u kojem je predložio sustav povezivanja računala nazvan Ethernet. Zajedno s Davidom Boggsom razvio je tehnologiju koja je omogućavala razmjenu podataka između računala unutar lokalne mreže. Ethernet je postupno postao najraširenija tehnologija za žično povezivanje računala u lokalnim mrežama. Današnje mreže koriste znatno naprednije inačice, ali njihovo podrijetlo seže do istraživanja provedenih u Xeroxovu laboratoriju početkom 1970-ih. Metcalfe i Boggs pritom nisu izumili internet. Njegovi početci povezani su s ranijim projektima, među kojima je ARPANET, mreža pokrenuta 1969. godine. Razvoj interneta odvijao se kroz rad brojnih istraživačkih skupina koje su stvarale protokole za povezivanje različitih računalnih mreža.
Kako je nastao World Wide Web?
Jedan od najpoznatijih pripadnika generacije Baby Boomera britanski je računalni znanstvenik Tim Berners-Lee, rođen 1955. godine. Krajem 1980-ih radio je u CERN-u, Europskoj organizaciji za nuklearna istraživanja, gdje su znanstvenici iz različitih država morali razmjenjivati velike količine podataka. Berners-Lee je 1989. predložio sustav koji bi omogućio povezivanje dokumenata smještenih na različitim računalima. Projekt je dobio naziv World Wide Web (WWW). Tijekom 1990. razvio je prve inačice programskog jezika HTML, protokola HTTP, internetskog poslužitelja i programa za pregledavanje povezanih dokumenata. U daljnjem razvoju surađivao je s Robertom Cailliauom i drugim stručnjacima.
Prva internetska stranica objašnjavala je sam projekt WWW. Korisnici su putem poveznica mogli prelaziti s jednog dokumenta na drugi, bez potrebe da poznaju tehničke pojedinosti njegova pohranjivanja. Takav način pristupanja informacijama znatno je olakšao uporabu interneta. Dana 30. travnja 1993. CERN je programski kod World Wide Weba stavio u javnu domenu. Time je omogućeno njegovo slobodno korištenje i daljnji razvoj. U godinama koje su slijedile pojavili su se novi internetski preglednici i komercijalne mrežne usluge, a broj javno dostupnih stranica brzo je rastao.
Više o razvoju interneta potražite u ovom članku.
U računalnoj svakodnevici postoji još jedan proizvod čiji razvoj povezujemo s bumerima. Ajay Bhatt, rođen 1957., tijekom 1990-ih radio je u Intelu na rješenju koje bi pojednostavilo povezivanje pisača, tipkovnica, miševa i drugih uređaja s računalima. U suradnji s drugim inženjerima i konzorcijem tehnoloških tvrtki razvijen je USB (Universal Serial Bus). Prije USB-a korisnici su morali razlikovati nekoliko priključaka i nerijetko ručno podešavati način komunikacije između računala i vanjskih uređaja. USB je omogućio standardiziranije povezivanje i jednostavniju uporabu periferne opreme. Prva inačica standarda objavljena je 1996. godine. Tehnologija se kasnije proširila na uređaje za pohranu podataka, mobilne telefone i brojne druge proizvode.
Pogled na atome i prepoznavanje ljudi prema DNK
Izumi nastali tijekom 1980-ih nisu bili ograničeni na računala. U istraživačkim laboratorijima razvijale su se metode koje su znanstvenicima omogućile proučavanje materije na dotad teško dostupnim razinama.
Njemački fizičar Gerd Binnig, rođen 1947., radio je s Heinrichom Rohrerom, rođenim 1933., u IBM-ovu istraživačkom laboratoriju u Zürichu. Godine 1981. razvili su skenirajući tunelski mikroskop, uređaj koji koristi kvantnomehanički fenomen tuneliranja elektrona. Za razliku od običnog svjetlosnog mikroskopa, taj instrument mjeri promjene vrlo slabe električne struje između iznimno tankog vrha i površine promatranog materijala. Na temelju mjerenja moguće je rekonstruirati strukturu površine s razlučivošću dovoljnom za prikaz pojedinačnih atoma. Binnig i Rohrer za razvoj skenirajućega tunelskog mikroskopa dobili su Nobelovu nagradu za fiziku 1986. godine. Njihov rad otvorio je nove mogućnosti istraživanja površina materijala i razvoja metoda kojima se mogu proučavati strukture na atomskoj razini. Ujedno je dobar primjer suradnje znanstvenika iz različitih generacija.
Sličnu promjenu u drugom znanstvenom području donio je britanski genetičar Alec Jeffreys, rođen 1950. godine. Na Sveučilištu u Leicesteru 1984. otkrio je metodu koja omogućuje razlikovanje osoba na temelju određenih obrazaca u njihovoj DNK. Metoda je postala poznata pod nazivom DNA fingerprinting, odnosno genetička identifikacija. Jeffreys je utvrdio da pojedini dijelovi ljudske DNK pokazuju dovoljno veliku varijabilnost da se mogu koristiti za usporedbu bioloških uzoraka. Već 1985. metoda je primijenjena pri utvrđivanju srodstva i rješavanju imigracijskih slučajeva. Godine 1986. prvi je put korištena u kriminalističkoj istrazi.
DNK analiza postupno je postala važan dio forenzičke znanosti. Omogućila je povezivanje bioloških tragova s određenim osobama, isključivanje osumnjičenika iz istraga i ponovno ispitivanje ranijih kaznenih postupaka. Tehnologije koje se danas koriste razlikuju se od Jeffreysove izvorne metode, ali njegovo otkriće bilo je polazište za njihov razvoj.
Umjetno srce, nove proteze i uređaji za liječenje
U medicini su inženjerske inovacije tijekom druge polovice 20. stoljeća omogućile razvoj uređaja koji zamjenjuju ili podupiru pojedine tjelesne funkcije. Robert Jarvik, rođen 1946., sudjelovao je u razvoju potpuno umjetnog srca Jarvik-7 na Sveučilištu Utah. Dana 2. prosinca 1982. kirurg William DeVries ugradio je taj uređaj pacijentu Barneyju Clarku, koji je bolovao od teškog zatajenja srca. Clark je nakon operacije živio 112 dana. Njegovo novo srce nije bilo samostalni uređaj: bilo je povezano s velikim vanjskim sustavom koji je omogućavao njegov rad. Tijekom liječenja pojavljivale su se brojne medicinske komplikacije. Operacija je privukla veliku pozornost medija i otvorila rasprave o mogućnostima i ograničenjima dugotrajne primjene umjetnih organa. Jarvik-7 bio je prvo potpuno umjetno srce ugrađeno s namjerom trajne zamjene bolesnikova srca. Međutim, prvo potpuno umjetno srce ugrađeno čovjeku bilo je ranije razvijeno rješenje Liotta–Cooley. Njega je 4. travnja 1969. kirurg Denton Cooley ugradio Haskellu Karpu kao privremenu zamjenu do dostupnosti donorskog srca. Uređaj je razvio Domingo Liotta. Karp je s njim živio približno 64 sata prije transplantacije. Razvoj umjetnih srca stoga obuhvaća desetljeća istraživanja i suradnju liječnika, inženjera i drugih stručnjaka. Jarvikov doprinos pripada tom dužem procesu.
Drugi američki izumitelj, Dean Kamen, rođen 1951., usmjerio se na razvoj uređaja koji bi pacijentima olakšali svakodnevni život. Njegova infuzijska pumpa AutoSyringe omogućavala je precizno doziranje lijekova, uključujući inzulin, uz veću slobodu kretanja pacijenata. Kamen je sudjelovao i u razvoju prijenosnog uređaja za peritonejsku dijalizu, postupka kojim se iz tijela uklanjaju otpadne tvari i višak tekućine kada bubrezi ne rade dovoljno dobro. Razvio je i iBOT, napredni sustav mobilnosti za osobe s teškoćama kretanja, sposoban za održavanje ravnoteže i savladavanje određenih prepreka. Široj javnosti Kamen je poznat po Segwayu, električnom vozilu na dva kotača koje je predstavljeno 2001. godine. Njegovi su izumi dobar primjer povezivanja elektronike, mehanike i medicinskih potreba.
Razvoj proteza također je donio promjene. Van Phillips, rođen 1954., izgubio je dio lijeve noge u nesreći na skijanju na vodi 1976. godine. Nezadovoljan tadašnjim protezama, odlučio je proučavati njihovu izradu. Phillips je tijekom sljedećih godina razvio Flex-Foot, protezu stopala od ugljičnih vlakana oblikovanu tako da se pod opterećenjem savija i pohranjuje dio mehaničke energije, koju potom vraća pri odrazu. Takav dizajn omogućio je učinkovitije hodanje i trčanje u odnosu na mnoge ranije konstrukcije. Tvrtku Flex-Foot osnovao je 1984. godine. U kasnijim inačicama proteza Phillips je istraživao oblike inspirirane građom životinjskih nogu, osobito geparda. Njegov rad pridonio je razvoju sportskih i drugih proteza koje korisnicima omogućuju različite razine tjelesne aktivnosti.
U području tkivnog inženjerstva istaknula se Gail K. Naughton. Sudjelovala je u razvoju proizvoda poput TransCytea za liječenje opeklina i Dermagrafta za liječenje određenih kroničnih rana. Ti proizvodi koriste biološke materijale i tehnologije uzgoja stanica kako bi pomogli zaštiti ili obnovi oštećenog tkiva. Naughton pritom nije bila prva istraživačica umjetne kože. John Burke i Ioannis Yannas već su tijekom 1970-ih i početkom 1980-ih razvijali materijale za liječenje teških opeklina. Istraživanja različitih skupina postupno su omogućila razvoj novih oblika medicinskih nadomjestaka kože.
Među hrvatskim izumiteljima iz generacije Baby Boomera ističe se Bojan Jerbić, rođen 1957. godine u Zagrebu. Profesor je Fakulteta strojarstva i brodogradnje i jedan od glavnih razvojnih stručnjaka robotskog sustava RONNA, koji neurokirurzima pomaže pri preciznom izvođenju operacija mozga. Sustav je razvijen u suradnji s Kliničkom bolnicom Dubrava, gdje je 10. ožujka 2016. prvi put korišten tijekom operacije. RONNA je primjer hrvatskog doprinosa razvoju medicinske robotike.
Može li se izum pripisati generaciji?
Prikazani izumi pokazuju da su pripadnici generacije Baby Boomera ostvarili značajne znanstvene, inženjerske i poduzetničke doprinose. Međutim, povijest tehnologije rijetko se može objasniti radom jednoga čovjeka ili jedne generacije.
Primjer je razvoj mobilnog telefona. Martin Cooper, rođen 1928., zajedno sa suradnicima u Motoroli radio je na razvoju prijenosnog mobilnog telefona. Dana 3. travnja 1973. obavio je poznati javni poziv s pomoću ručnog mobilnog uređaja. Cooper pripada generaciji koja prethodi Baby Boomerima, a njegov izum izravno je povezan s kasnijim razvojem mobilnih komunikacija. Slično vrijedi za internet, čiji su temelji nastajali tijekom 1960-ih i 1970-ih. Njegov razvoj uključivao je istraživače poput Vintona Cerfa, rođenog 1943., i Roberta Kahna, rođenog 1938. Berners-Leeov World Wide Web nadovezao se na već postojeću infrastrukturu i omogućio drukčiji način korištenja internetskih usluga.
Pritom treba razlikovati sam izum od njegova usavršavanja, standardizacije i tržišnog širenja. Wozniak nije izumio prvo osobno računalo, ali je projektirao iznimno uspješan model. Bhatt nije samostalno razvio USB, nego je sudjelovao u radu velikoga inženjerskog tima. Jarvik-7 nastao je nakon desetljeća istraživanja umjetnih organa.
Podjela ljudi na generacije može pomoći u proučavanju društvenih i demografskih promjena, ali sama godina rođenja ne objašnjava nečiju inventivnost. Znanstveni rad ovisi o dostupnom znanju, obrazovanju, opremi, financiranju i mogućnosti suradnje. Generacijske granice pritom često presijecaju istraživačke timove koji rade na istom problemu. Zato se na pitanje iz naslova može odgovoriti vrlo konkretno. Među bumerima su izumitelji i razvojni stručnjaci zaslužni za Ethernet, Apple II, World Wide Web, skenirajući tunelski mikroskop, genetičku identifikaciju, USB i različite medicinske uređaje. Njihova postignuća povezana su s prethodnim istraživanjima i radom suvremenika.
Sljedeći put kada netko upotrijebi izraz „OK, bumer” kao komentar na nečije nerazumijevanje tehnologije, vrijedi se prisjetiti da je Tim Berners-Lee imao 34 godine kada je 1989. predložio World Wide Web, a Steve Wozniak 26 godina kada je 1977. predstavljen Apple II.
Izvori i literatura
- U.S. Census Bureau. (2025). Birth Cohort Geographic Mobility Report.
- Merriam-Webster. OK Boomer – Slang Meaning.
- Computer History Museum. The Apple II.
- Computer History Museum. Connections: Local Networks.
- Computer History Museum. Internet History: 1970s.
- CERN. (2024). World Wide Web at 35.
- European Patent Office. Ajay V. Bhatt and team: Universal Serial Bus.
- Nobel Prize Outreach. Gerd Binnig – Facts, Nobel Prize in Physics 1986.
- University of Leicester. Chronology of DNA Fingerprinting at Leicester.
- Smithsonian Institution, National Museum of American History. Liotta–Cooley Artificial Heart.
- University of Utah Health. (2012). The First Artificial Heart, 30 Years Later.
- National Inventors Hall of Fame. Dean Kamen – AutoSyringe.
- Smithsonian Institution. Van Phillips Oral History and Papers.
- Massachusetts Institute of Technology. Ioannis V. Yannas – Research and Publications.
- Centre for Commercialization of Regenerative Medicine. Gail Naughton.
- Smithsonian Magazine. (2023). From the Brick to the iPhone, the Cellphone Celebrates 50 Years.
Kako citirati ovaj članak
Hrvatski povijesni portal · ISSN 1846-4432
Hajdarović, M. (2026, 16. studenoga). Što su izumili bumeri? Hrvatski povijesni portal. https://povijest.net/hpp/2026/sto-su-izumili-bumeri/
Bilješka (fusnota)
Miljenko Hajdarović, “Što su izumili bumeri?,” Hrvatski povijesni portal, 16. studenoga 2026., https://povijest.net/hpp/2026/sto-su-izumili-bumeri/.
Popis literature (bibliografija)
Hajdarović, Miljenko. “Što su izumili bumeri?.” Hrvatski povijesni portal, 16. studenoga 2026. https://povijest.net/hpp/2026/sto-su-izumili-bumeri/.
HAJDAROVIĆ, Miljenko. Što su izumili bumeri?. In: Hrvatski povijesni portal [online]. 16. 11. 2026. [pristupljeno 20. 11. 2026.]. Dostupno na: https://povijest.net/hpp/2026/sto-su-izumili-bumeri/



