Leonardo da Vinci ostao je simbol renesansnoga genija. Njegove bilježnice pune su nacrta strojeva, letećih naprava, oružja i različitih tehničkih rješenja koja su često bila stoljećima ispred mogućnosti njegova vremena. Zato možda i nije neobično što mu je pripisan još jedan izum – bicikl.
Bicikl u Leonardovu kodeksu
Priča je postala osobito popularna nakon restauracije Leonardova Codex Atlanticusa. Tijekom radova 1970-ih javnosti je postao poznat crtež naprave koja zapanjujuće nalikuje modernom biciklu: ima dva kotača, okvir, pedale i čak lančani prijenos. Takav crtež izgledao je kao spektakularan dokaz Leonardove dalekovidnosti. Ako je autentičan, nastao bi gotovo tri stoljeća prije prvih stvarnih preteča bicikla.
No upravo je to izazvalo sumnju. Njemački fizičar i povjesničar biciklizma Hans-Erhard Lessing detaljno je istražio slučaj te je 1997. na International Cycle History Conference iznio argumente da crtež nije Leonardov. Njegovi zaključci ubrzo su predstavljeni i široj javnosti u časopisu New Scientist.
Jedan od ključnih problema bio je taj što crteža bicikla nije bilo na starijim reprodukcijama i opisima rukopisa. Još je ozbiljnije bilo istraživanje tinte. Naknadne analize upućivale su na to da dijelovi crteža potječu iz vremena nakon 1880., a drugi čak nakon 1920. godine. Drugim riječima, nisu mogli nastati u Leonardovo doba. Tko je crtež dodao, nije pouzdano utvrđeno. Pojavile su se sumnje da je mogao nastati tijekom rada na kodeksu u 20. stoljeću, ali odgovornost za krivotvorinu nikada nije nedvojbeno dokazana.
Mit koji je preživio dokaz
Zanimljivo je da povijesni mit nije nestao ni nakon što je problem s crtežom postao poznat. Na izložbi Leonardo Da Vinci: A Curious Genius u Rimu početkom 2000-ih posjetiteljima je čak prikazivan model „Leonardova bicikla“. Talijanski proizvođač bicikala Colnago također je Leonarda predstavljao kao izumitelja bicikla. Takve tvrdnje dobro pokazuju koliko privlačna priča može biti otpornija od povijesnih dokaza. Leonardo već ima reputaciju čovjeka koji je „sve zamislio prije svih“, pa se novi izum lako uklapa u postojeću sliku genija.
Pa tko je onda izmislio bicikl?
Ako tražimo početak razvoja modernoga bicikla, mnogo sigurniji trag vodi u 19. stoljeće. Njemački izumitelj Karl Drais predstavio je 1817. svoju Laufmaschine – „stroj za trčanje“, danas poznat kao draisina. Imala je dva kotača postavljena jedan iza drugoga i upravljivi prednji kotač, ali nije imala pedale. Vozač se odgurivao nogama od tla. Tijekom sljedećih desetljeća toj su se osnovnoj konstrukciji postupno dodavali pogon, pedale, lanac, kočnice i drugi elementi modernog bicikla.
taj njemacki povjesnicar je samo ljubomoran. Da vinci je proektirao bicikl.