U ponedjeljak, 21. rujna 2026., Platforma Klio organizirala je webinar posvećen mađarskoj perspektivi Bitke na Mohačkom polju 1526. godine. Predavanje je pratilo dvadesetak sudionika, a povodom obilježavanja 500. obljetnice bitke razgovaralo se o novijim historiografskim i bioarheološkim istraživanjima, ali i o tome kako se značenje Mohača tijekom pet stoljeća mijenjalo u mađarskoj kulturi sjećanja.
Predavanje je održao dr. sc. Denis Njari s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a webinar je moderirao Miljenko Hajdarović, predsjednik Platforme Klio i urednik Hrvatskoga povijesnog portala. Njari se u svojem znanstvenom radu bavi hrvatsko-mađarskim političkim i kulturnim odnosima, ranim novim vijekom, osmanskom prisutnošću u Panoniji i kulturom sjećanja. U predavanju je posebno nastojao povezati suvremena istraživanja s pitanjima koja su relevantna za poučavanje Povijesti.
Mohač izvan pojednostavljenih objašnjenja
Jedan od središnjih dijelova predavanja bio je posvećen preispitivanju nekih raširenih interpretacija Mohačke bitke. Posebno je problematizirano svođenje poraza na mladost, neiskustvo ili pogrešne odluke kralja Ludovika II. Jagelovića. Njari je naglasio težak financijski i politički položaj Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva 1526. godine. Vojska okupljena pred bitku bila je nedovoljno plaćena i opskrbljena, dok je kraljevska vlast raspolagala vrlo ograničenim sredstvima. U takvim okolnostima odluka da se ne čeka dolazak svih mogućih pojačanja nije predstavljena jednostavno kao taktička pogreška, nego kao odluka donesena pod pritiskom mogućeg rasipanja vojske.
Razmotrene su i alternative koje se često pojavljuju u popularnim prikazima bitke: obrana Budima ili pokušaj zaustavljanja Osmanlija na Dravi. Predavač je upozorio da takve zamisli treba procjenjivati u konkretnome geografskom, logističkom i vojnom kontekstu 1526. godine, a ne iz današnje perspektive. Posebno je obrađen i lik Ludovika II. Umjesto kasnije slike mladoga kralja koji napušta bojište, predstavljena je interpretacija u kojoj je Ludovik aktivno sudjelovao u borbi te poginuo tijekom povlačenja nakon sloma vojske. Članak o njegovoj pogibiji možete pročitati na ovoj poveznici.
Što otkrivaju masovne grobnice?
Veliku pozornost sudionika privukla su novija bioarheološka istraživanja na području Mohača. Istraživanje masovnih grobnica omogućuje da se o samome tijeku događaja više ne zaključuje samo na temelju pisanih izvora.
U predavanju su predstavljeni nalazi trauma na posmrtnim ostacima koji upućuju na mogućnost da značajan broj ljudi pokopanih u masovnim grobnicama nije stradao neposredno u borbi, nego nakon nje. Takvi nalazi otvaraju nova pitanja o zarobljavanju i pogubljenjima nakon bitke te pokazuju koliko arheologija i antropologija mogu izmijeniti ili nadopuniti sliku poznatoga povijesnog događaja.
Predstavljen je i projekt Temetetlen Mohács – „Nepokopani Mohač“ – u sklopu kojega se provode daljnja antropološka istraživanja te priprema dostojnije trajno zbrinjavanje posmrtnih ostataka.
Doroteja Kanižaj – gotovo zaboravljena protagonistica Mohača
Jedan od osobito zanimljivih dijelova predavanja bio je posvećen Doroteji Kanižaj, udovici palatina Imrea Perényija i jednoj od značajnijih vlastelinki svojega vremena. Njezini posjedi obuhvaćali su područja današnje Mađarske i Hrvatske, među ostalim Šikloš, Šarengrad i Valpovo. Nakon Mohačke bitke organizirala je veliki pothvat zbrinjavanja tijela poginulih. O vlastitom je trošku okupila stotine ljudi i svećenstvo te sudjelovala u organizaciji pokopa mrtvih na bojištu.
U raspravi nakon predavanja istaknuto je koliko je takav primjer zahvalan za nastavu Povijesti. Doroteja Kanižaj omogućuje izlazak iz tradicionalnoga narativa usredotočenoga gotovo isključivo na vladare, vojskovođe i bitke te otvara pitanja ženske povijesti, društvene odgovornosti, vlastelinske moći i svakodnevice ranoga novog vijeka.
Spomenut je i Soma Turcsányi, sudionik mađarske revolucije 1848. godine, koji je desetljećima poslije vlastitim sredstvima dao podignuti jedno od prvih obilježja povezanih s pogibijom Ludovika II. Njegova priča pokazala je kako kultura sjećanja ne nastaje samo odlukama država i institucija nego i djelovanjem pojedinaca.
Pet stoljeća različitih Mohača
Poseban dio webinara bio je posvećen transformaciji kulture sjećanja od 16. stoljeća do danas. U osmansko je vrijeme prostor bitke obilježavan iz perspektive pobjednika. Tijekom 19. stoljeća Mohač je postupno postajao jedan od središnjih simbola mađarske nacionalne tragedije, a književnost i povijesno slikarstvo oblikovali su motive koji su snažno utjecali na kasniju kolektivnu predodžbu bitke. Obilježavanje 400. obljetnice 1926. godine odvijalo se u sasvim drugačijem političkom kontekstu – nakon Trianonskog ugovora. Mohač je tada dobio dodatno nacionalno i političko značenje. Pedest godina poslije, 1976., socijalistička Mađarska ponovno je reinterpretirala isti događaj. U novom spomen-parku naglasak je premješten s religijskih i dinastičkih elemenata na stradanje naroda i kritiku feudalnih elita.
Uoči 500. obljetnice 2026. godine ponovno se mijenja način obilježavanja. Predstavljeni su radovi na spomen-području, novi interpretacijski sadržaji, bioarheološka istraživanja i nastojanje da se u komemoraciju uključe različiti narodi koji su sudjelovali u bitki. Sjećanje na Mohač ulazi i u dokumentarne, glazbene i druge suvremene popularnokulturne formate.
Pet stoljeća različitih Mohača
Poseban dio webinara bio je posvećen transformaciji kulture sjećanja od 16. stoljeća do danas. U osmansko je vrijeme prostor bitke obilježavan iz perspektive pobjednika. Tijekom 19. stoljeća Mohač je postupno postajao jedan od središnjih simbola mađarske nacionalne tragedije, a književnost i povijesno slikarstvo oblikovali su motive koji su snažno utjecali na kasniju kolektivnu predodžbu bitke.
Obilježavanje 400. obljetnice 1926. godine odvijalo se u sasvim drugačijem političkom kontekstu – nakon Trianonskog ugovora. Mohač je tada dobio dodatno nacionalno i političko značenje. Pedest godina poslije, 1976., socijalistička Mađarska ponovno je reinterpretirala isti događaj. U novom spomen-parku naglasak je premješten s religijskih i dinastičkih elemenata na stradanje naroda i kritiku feudalnih elita.
Uoči 500. obljetnice 2026. godine ponovno se mijenja način obilježavanja. Predstavljeni su radovi na spomen-području, novi interpretacijski sadržaji, bioarheološka istraživanja i nastojanje da se u komemoraciju uključe različiti narodi koji su sudjelovali u bitki. Sjećanje na Mohač ulazi i u dokumentarne, glazbene i druge suvremene popularnokulturne formate. Upravo je usporedba tih različitih načina obilježavanja pokazala koliko kultura sjećanja govori ne samo o događaju koji se pamti nego i o vremenu u kojem se to sjećanje oblikuje.
Je li za naš prostor važnija 1492. ili 1526. godina?
Rasprava nakon predavanja otvorila je i šire pitanje povijesne periodizacije. U školskom se poučavanju 1492. godina često koristi kao konvencionalna granica između srednjega i novoga vijeka zbog Kolumbova dolaska u Ameriku. Sudionici su problematizirali koliko je takva periodizacija primjerena za srednju i jugoistočnu Europu. Za hrvatski i ugarski prostor Mohačka bitka 1526. godine i događaji koji su slijedili imali su mnogo neposrednije posljedice: raspad dotadašnje političke strukture Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva, daljnje osmansko širenje i izbor Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga kralja na saboru u Cetinu početkom 1527. godine.
Time je otvoreno važno didaktičko pitanje: trebamo li učenike učiti periodizaciju kao zadanu podjelu vremena ili im pokazati da su granice povijesnih razdoblja historiografske konstrukcije koje ovise o prostoru, procesu i pitanju koje postavljamo?
Mohač, reformacija i dugoročne posljedice
U raspravi se govorilo i o utjecaju osmanskih osvajanja na širenje reformacije u Ugarskoj. Slabljenje postojećih crkvenih i političkih struktura stvorilo je prostor za brzo širenje protestantskih ideja, posebno kalvinizma među mađarskim stanovništvom.
Taj je proces važan i za razumijevanje dugoročnog oblikovanja mađarskoga kulturnog i nacionalnog identiteta. Mohač se stoga ne može promatrati samo kao vojni poraz, nego kao događaj nakon kojega slijedi čitav niz političkih, društvenih, vjerskih i kulturnih promjena.
Od bitke prema povijesnom mišljenju
Za učitelje i nastavnike Povijesti možda je najvažniji zaključak webinara da Mohačku bitku ne treba svesti na datum, odnos snaga i posljedicu poraza. Mohač pruža mogućnost za rad s različitim vrstama povijesnih izvora, usporedbu historiografskih interpretacija, istraživanje povijesne perspektive, analizu uzroka i posljedica te proučavanje načina na koji društva oblikuju i mijenjaju sjećanje na prošlost. Posebno je koristan razvoj spomen-područja od osmanskog razdoblja preko nacionalnog romantizma i socijalističke interpretacije do obilježavanja 500. obljetnice. Isti događaj može tako postati primjer na kojem učenici istražuju kako se prošlost interpretira, simbolički oblikuje i prilagođava potrebama različitih vremena.
Webinar je time povezao recentna historiografska i interdisciplinarna istraživanja s konkretnim pitanjima nastave Povijesti. Upravo je takvo povezivanje akademske historiografije i učionice jedan od ciljeva stručnih aktivnosti Platforme Klio i Hrvatskoga povijesnog portala.
Seriju članaka povodom 500. obljetnice Mohačke bitke potražite na ovoj poveznici.
