U 7. razredu učenici analiziraju društvene promjene 18. i 19. stoljeća, industrijalizaciju te utjecaj tehnološkog napretka na svakodnevni život. Možda na početku te teme, u samom uvodu u prvi sat, ne trebamo krenuti sa životom bez žarulje ili bez frižidera. Postoji i ulaz u temu na četiri noge.
Primjerice, nakon obrade industrijske revolucije možete učenicima pokazati fotografiju zlatnog retrivera i pitati:
„Što ovaj pas uopće ima s poviješću 19. stoljeća?”
Nakon nekoliko pretpostavki objasnite da je pasmina razvijena u drugoj polovici 19. stoljeća na škotskom aristokratskom imanju, ciljanim odabirom pasa s poželjnim osobinama za lov i donošenje odstrijeljene divljači. Tu priču zatim ne završavate zoologijom, nego vraćate na povijest.
Učenicima možete postaviti tri pitanja:
Zašto je upravo bogati zemljoposjednik mogao desetljećima provoditi takav selektivni uzgoj?
Što nam potreba za posebnim lovačkim psom govori o načinu života britanske aristokracije?
Što ovaj primjer govori o tome kako ljudi u 19. stoljeću sve sustavnije pokušavaju kontrolirati i mijenjati prirodu prema svojim potrebama?
Tu nastaje povijesno zanimljiv dio. Zlatni retriver postaje mali primjer za nekoliko većih procesa.
Prvo, društvena povijest. Razvijanje specijalizirane lovačke pasmine povezano je s načinom života imućnih britanskih zemljoposjednika. Lov nije bio samo pribavljanje hrane nego i društvena aktivnost, razonoda i statusni simbol. Učenici tako aristokraciju ne upoznaju samo preko političke moći ili zemljišnog posjeda nego i preko svakodnevice.
Drugo, promjena odnosa prema životinjama. Čovjek stoljećima selektivno uzgaja životinje, ali tijekom 19. stoljeća intenzivno se razvija sustavno uzgajanje i standardiziranje mnogih pasmina. To omogućuje razgovor o ideji da povijesne promjene nisu samo tvornice, parni strojevi i revolucije. Promjene se vide i u poljoprivredi, uzgoju životinja, prehrani, razonodi i kućanstvu.
Treće, kontinuitet i promjena. To je možda didaktički najjači način korištenja priče. Kurikulum upravo navodi kontinuitet i promjenu kao jedan od tehničkih koncepata povijesnog mišljenja. Pitajte učenike:
„Jesu li ljudi tek u 19. stoljeću počeli uzgajati životinje zbog određenih osobina?”
Odgovor je, naravno, ne. Selektivni uzgoj postoji tisućama godina. Promjena je u tome što u modernom društvu postaje sustavniji, dokumentiraniji i sve više povezan s idejom definiranja i standardiziranja pasmina. Tako učenici razlikuju dugotrajni kontinuitet od promjene intenziteta i načina provođenja neke prakse.
Četvrto, znanost i društvo. Ovdje treba biti oprezan. Ne bih zlatnog retrivera izravno predstavljao kao „posljedicu industrijske revolucije” niti tvrdio da je njegova pojava rezultat Darwinove teorije. To bi bilo prejednostavno. Ali može se koristiti kao ulaz u širu raspravu o 19. stoljeću kao vremenu snažnog interesa za klasifikaciju, nasljeđivanje osobina, poboljšavanje biljnih i životinjskih vrsta te sustavnije proučavanje prirode. To se dobro uklapa u kurikulumski naglasak na znanosti i tehnološkom razvoju u 19. stoljeću.
Dobar završni mini-zadatak bio bi vrlo jednostavan:
„Dovrši rečenicu: Priča o nastanku zlatnog retrivera povjesničaru može biti zanimljiva jer pokazuje da se u 19. stoljeću mijenjao i __________.”
Učenici bi mogli ponuditi: način života, odnos prema životinjama, slobodno vrijeme, društvo, aristokratska kultura, znanstveni pristup prirodi.
Još bolja varijanta bila bi dati učenicima četiri kartice:
- parni stroj
- željeznica
- tvornički radnik
- zlatni retriver
i postaviti pitanje:
„Koji od ovih primjera najmanje povezujete s 19. stoljećem?”
Većina će odabrati retrivera. Tada slijedi kratka priča i završno pitanje:
„Je li se vaša procjena promijenila? Što ovaj primjer pokazuje o tome što sve povjesničari mogu proučavati?”
Time anegdota dobiva jasnu kognitivnu funkciju: učenici shvaćaju da povijest 19. stoljeća nije samo politička i industrijska povijest, nego i povijest svakodnevice, dokolice, odnosa ljudi i životinja te promjena kulturnih obrazaca.
Imamo još priča o “pesekima” kroz povijest.
