Carstvo Inka (koje se na jeziku Inka, kečua, nazivalo Tawantinsuyu) prije dolaska Europljana bilo je najveća i najmoćnija država na prostoru Južne Amerike. Prostiralo se duž Anda i približno 3500 kilometara obale Tihog oceana, od današnje Kolumbije na sjeveru do središnjeg Čilea na jugu. Glavni grad i prijestolnica vladara bio je Cusco [kusku]. Premda su Inke svoje carstvo počele graditi još u 13. stoljeću, najveći uspon doživjeli su od sredine 15. stoljeća pod vladarima poput Pachacutija, dok je konačni pad uslijedio nakon španjolskog osvajanja u prvoj polovici 16. stoljeća.
Inke su bile vrsni graditelji. Konstruirali su velike kamene građevine preciznim uklapanjem blokova, često bez uporabe žbuke, tako da su zidine bile otporne i na snažne potrese koji su česti na području Anda. Carstvo su povezali mrežom cesta (poznatih kao Qhapaq Ñan), koje su prelazile planine i kanjone, a omogućivale su brzu komunikaciju i razmjenu robe između gradova i utvrda. Gradili su i skladišta (colcas) za oružje, tkaninu, kukuruz, vunu, kikiriki te krumpire. Te su zalihe služile za razmjenu i raspodjelu u slučaju krize, suše ili rata. Budući da novac nisu poznavali, razmjena dobara temeljila se na stvarnim potrebama.
Posebnost Inka bilo je i “čvorovno pismo” zvano khipu. Sastojalo se od užeta načinjenih od vune ljama, alpaka ili pamuka, na kojima su se čvorovima zapisivali različiti podatci. Oblik, razmak, broj i boja čvorova mijenjali su značenje zapisa, pa se khipu upotrebljavao za vođenje evidencije o stanovništvu, prikupljanju poreza i zalihama u skladištima. Čitati ga i izrađivati znali su samo posebno obučeni državni činovnici quipucamayoc [kvipjukamajok].
U svakodnevnom su životu Inka religija i obredi imali vrlo važnu ulogu. Glavno božanstvo bio je bog sunca Inti, a vjerovali su da je carska loza (Sapa Inca) izravno povezana s njim. Kako bi umirili bogove, često su priređivali složene vjerske ceremonije s molitvama, plesom, glazbom, ali i ljudskim žrtvama.
Jedan od najpoznatijih spomenika kulture i graditeljstva Inka je Machu Picchu [maču pikču]. Nalazi se na vrhu triju planina te obuhvaća oko dvjesto različitih građevina. Okolno su područje Inke iskoristile za izgradnju poljoprivrednih terasa, popločanih cesta i sustava za odvodnju i navodnjavanje. Danas se pretpostavlja da je Machu Picchu izgrađen u 15. stoljeću kao rezidencija ili ceremonijalno središte vladara. Zahvaljujući svojoj iznimnoj arhitekturi i impozantnom položaju, Machu Picchu danas slovi za jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta na svijetu i svjedočanstvo velike ostavštine Inka.
