U problematici legitimnosti NDH često se spominje međunarodno priznanje. Tijekom Drugoga svjetskog rata njemačka je vojska u Travanjskom ratu 1941. pregazila vojsku Kraljevine Jugoslavije, a Hitler je želio što prije stabilizirati područje kako bi se mogao posvetiti napadu na SSSR. Nijemci su najprije tražili podršku Vladka Mačeka, tada najutjecajnijega hrvatskog političara. Maček je odbio suradnju s okupatorima, pa se njemačka strana okrenula ustaškom pokretu, koji je uživao potporu Mussolinijeve Italije. Ustaški predstavnik Slavko Kvaternik 10. travnja 1941. proglasio je, u Pavelićevo ime, Nezavisnu Državu Hrvatsku.
NDH je bila izrazito ovisna o svojim fašističkim i nacističkim zaštitnicima. Ustaške su vlasti Rimskim ugovorima Italiji prepustile znatne dijelove hrvatske obale i otoka, prihvatile ograničenja vlastitih vojnih ovlasti na Jadranu, uvele rasne zakone po uzoru na nacističko zakonodavstvo, slale stanovnike NDH na rad u Njemačku, uključile svoje vojne postrojbe u rat na strani Osovine te omogućile Njemačkoj i Italiji snažan utjecaj na gospodarske resurse i politiku NDH.
Već se iz tih nekoliko primjera može uočiti koliko je NDH uistinu bila „neovisna“. U literaturi se zbog stupnja političke, vojne i gospodarske ovisnosti opisuje i kao kvislinška odnosno marionetska država.
Argument koji se često koristi za dokazivanje državnosti i legitimnosti NDH jesu njezina tzv. međunarodna priznanja. Ovdje je, međutim, potrebna važna ograda. NDH jest dobila formalno priznanje određenog broja država, ali nikada nije stekla široko međunarodno priznanje ni međunarodni legitimitet. Priznale su je isključivo države povezane sa Silama osovine te režimi koji su o njima ovisili. Nijedna od vodećih savezničkih država nije priznala NDH.
Ako pažljivo proučite sljedeći popis, vidjet ćete da su NDH priznale samo države Osovine, njihove saveznice te države ili režimi politički ovisni o njima.
Formalno (de iure) priznanje NDH:
Mađarska – 10. travnja 1941., izjava regenta Miklósa Horthyja
Njemačka – 15. travnja 1941., Hitlerov brzojav Paveliću
Italija – 15. travnja 1941., Mussolinijev brzojav Paveliću
Slovačka – 15. travnja 1941., odluka slovačke vlade potvrđena brzojavom predsjednika Slovačke Paveliću
Bugarska – 21. travnja 1941.
Rumunjska – 6. svibnja 1941.
Japan – 7. lipnja 1941.
Španjolska – 27. lipnja 1941.
Finska – 2. srpnja 1941.
Nacionalna vlada u Nankingu (japanski marionetski režim u Kini) – 5. srpnja 1941.
Danska – 10. srpnja 1941.
Mandžukuo – 2. kolovoza 1941.
Tajland – 27. travnja 1943.
Sve države koje su priznale NDH bile su povezane sa Silama osovine. Istraživanje diplomacije NDH zaključuje da izvan toga kruga NDH nije dobila priznanje. Finsko priznanje, primjerice, novije je istraživanje izričito utvrdilo kao de iure priznanje, ali ga smješta u kontekst finskoga nastojanja da ojača protusovjetsku koaliciju pod njemačkom dominacijom.
