Prije tri godine, u drugom broju časopisa Poučavanje Povijesti, objavljen je opsežan članak pod naslovom “Analiza stanja poučavanja Povijesti u Hrvatskoj”, koji je ponudio rijetko viđen uvid u mišljenja, probleme i očekivanja učitelja i nastavnika povijesti diljem Hrvatske. Danas, s vremenskim odmakom, vrijedno je prisjetiti se ključnih zaključaka i razmisliti: jesmo li išta promijenili?
Cijeli članak “Analiza stanja poučavanja Povijesti u Hrvatskoj” je dostupan na ovoj poveznici.
Što je bila svrha istraživanja?
U središtu članka bila su dva anketna istraživanja provedena među učiteljima i nastavnicima povijesti 2021. i 2022. godine, te usporedba s ranijim istraživanjem iz 2015. godine, uoči tada najavljivane reforme. Cilj nije bio donijeti konačne zaključke, već potaknuti stručnu raspravu i ponuditi uvid u stvarne uvjete i izazove nastave povijesti u učionicama.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Izdvojeni dijelovi
Nakon uvođenja novog kurikuluma povijesti 2019. godine, nezadovoljstvo među nastavnicima bilo je izraženo i u brojkama i komentarima:
- 76,4 % nastavnika nije zadovoljno kurikulumom (2022.), a 80,4 % već 2021. godine.
- 75 % smatra da je sadržaj preopširan i neostvariv.
- 72,5 % drži da je podjela na domene loše rješenje.
- 91 % nastavnika podržava fleksibilnije povezivanje tema unutar razreda.
- Velik broj ispitanika vidi problem u nedostatku usklađenosti udžbenika i kurikuluma.
Dr.sc. Gordan Ravančić je iskreno priznao: “Kurikulum je ‘patchwork’, rezultat kompromisa i prekratkih rokova. Nastavnici su prepušteni sami sebi.”
Učitelji i nastavnici istaknuli su brojne razloge zašto je povijest važna u školama:
🎯 razumijevanje sadašnjosti
🎯 razvoj kritičkog mišljenja
🎯 građanski odgoj
❓ opća kultura
Ipak, istaknuta je i zabrinutost: dok često ponavljamo da je povijest važna zbog “opće kulture”, rijetko precizno definiramo što to točno znači. Pitanje koje ostaje aktualno: može li nastava povijesti biti doista učinkovita ako su ciljevi magloviti, a očekivanja široka i nedovoljno konkretizirana?
U osnovnim školama, učitelji su ukazali na:
- Preopterećenost gradivom (osobito u 5. razredu),
- Zanemarenost zavičajne povijesti (iako ju 84,4 % nastavnika smatra iznimno važnom),
- Nepovezanost s interesima i dobi učenika.
U srednjim školama, naročito u strukovnim, raste zabrinutost zbog najavljenog smanjenja satnice. Gotovo svi ispitanici (98,2 %) protive se toj ideji, naglašavajući da je povijest rijedak predmet u kojem učenici uče kritički razmišljati, razumjeti političke procese i razvijati vlastite stavove.
Anketa je uključivala i otvorene komentare nastavnika. Evo nekoliko izdvojenih izjava koje posebno odjekuju:
📢“Bez povijesti nema razumijevanja sadašnjosti. Ona treba biti temelj građanskog i političkog obrazovanja.”
📢“Zavičajna povijest gotovo da ne postoji, a učenici nemaju pojma o vlastitom kraju.”
📢“U 5. razredu imamo prekomplicirane teme, a učenici dolaze bez osnovnih predznanja.”
📢“Ukidanje povijesti u strukovnim školama značilo bi ukidanje prostora za razvoj kritičkog mišljenja.”
📢“Ne trebamo više sadržaja, trebamo više vremena za vještine i raspravu.”
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Stručno usavršavanje još uvijek nije sustavno:
- 70,8 % nastavnika smatra da su županijska stručna vijeća nedovoljna.
- Mnogi navode da škole ne dopuštaju odlazak na edukacije (čak i kad bi ih rado pohađali).
- Najposjećeniji skupovi su oni vezani uz Domovinski rat, dok npr. skupovi o holokaustu ostaju slabije posjećeni – često zbog ograničenog broja mjesta.
Kako dalje?
Ovaj članak iz 2022. i dalje snažno rezonira – kao ogledalo stanja u našoj struci, ali i kao poziv na zajedničko djelovanje. Unatoč brojnim kritikama, većina sugovornika ističe da kurikulum može i treba biti živi dokument, koji se redovito evaluira i prilagođava potrebama učenika i učitelja. Iznimno je zabrinjavajuće da se loša rješenja kurikuluma prenose i na nove kurikulume za strukovne škole koji upravo ulazi u naše učionice. Izgleda kao da struka, posebno onaj dio koji je pisao strukovni kurikulum, nisu uopće primijetili nedostatke na koje im je bilo ukazano.
Upravo zato važno je:
📌Sustavno pratiti učinke kurikuluma – kroz istraživanja i javne rasprave.
📌Jačati autonomiju i podršku nastavnicima, a ne samo povećavati zahtjeve.
📌Očuvati i unaprijediti ulogu povijesti u školama – osobito kroz razvoj vještina, demokratske pismenosti i građanskog angažmana.
Ako se ne oglašavamo, drugi će govoriti umjesto nas. A naša je odgovornost – prema učenicima, kolegama i povijesti – biti aktivni sudionici obrazovnih promjena, a ne samo njihovi promatrači.
Cijeli članak “Analiza stanja poučavanja Povijesti u Hrvatskoj” je dostupan na ovoj poveznici.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
