Novo:

Dian Fossey

Zanimljiva je priča o osobi koja riskira svoj život za druge. Priča o Dian Fossey i njenim naporima za očuvanje posljednje zajednice planinskih gorila nažalost je završila tragično 1985. godine, ali je upravo ona pokrenula veliku akciju koja i danas traje. Većinu je života posvetila tim čovjekolikim majmunima koji se od nas razlikuju u samo 2% DNA materije. Njen požrtvovni rad nastavlja "Dian Fossey fondacija".

Dian Fossey rođena je 1932. godine u San Franciscu i od malih nogu je pokazivala veliki interes za životinje. Tijekom školovanja mijenjala je smjerove iz ekonomije, kemije i fizike, sve do 1954. godine kada je stekla diplomu iz radne terapije bolesnika u rehabilitaciji. Preselila je u manju sredinu i radila na rehabilitaciji seoske djece. Sviđao joj se rad s djecom na udaljenijim farmama i usput je imala prilike raditi sa domaćim životinjama. Nju je, vjerojatno kao i većinu ljudi, oduševljavala pomisaoa na putovanja i otkrivanje ljepota naše planete. Nakon što su joj prijatelji pričali i pokazivali fotografije s ljetovanja u Africi odlučila je da mora posjetiti crni kontinent. 1963. godine uzela je kredit i odletjela u Keniju.

Dian Fossey

Dian Fossey

Dianin put prolazio je kroz krajolike Kenije, Tanzanije, Konga i Zimbabvea. Na tom je putovanju (u listopadu 1963.) upoznala bračni par zoologa Leakey koji su se bavili proučavanjem čimpanzi i par fotografa Root koji su upravo snimali za emisiju o planinskim gorilama. Upravo se s njima uputila u potragu za gorilama kroz džunglu na planini Virunga u Ugandi. To njeno putovanje i prvi susret s planinskim gorilama su kasnije ovjekovječeni u filmu “Gorile u magli”. Tu je po prvi put boravila s gorilama i imala ih prilike fotografirati. Putovanje je uskoro završilo, ali san o Africi je ostao. U SAD-u je objavila nekoliko članaka o svom putovanju i gorilama u manjim lokalnim novinama. 1966. u njenoj je blizini dr. Laekey održavala niz predavanja i tom su prilikom razgovarale o potrebi dugotrajnog i sustavnog proučavanja planinskih gorila. Te je godine uz pomoć knjiga pokušala naučiti swahili.

Dian Fossey

Dian Fossey

Višegodišnja afrička avantura je započela u prosincu 1966. godine. U Kongu je kratko boravila kod Jane Goodall kako bi promatrala metode istraživanje čimpanzi. Uz pomoć Alana Roota pribavila je potrebne dozvole i podigla kamp u podnožju planine Virunga. Unajmili su dvojicu Afrikanaca koji su joj pomagali oko podizanja kampa i nošenja opreme. Kamp je u biti bio šator veličine približno 3×5 metara koji joj je služio kao radna i spavaća soba, kupatilo i prostorija za sušenje odjeće (što se u toj vlažnoj prašumskoj klimi činilo beznadnim). Jelovnik je najčešće bio popunjen raznim varijantama krumpira uz dodatak lokalnog povrća. No, uprkos problemima planinske gorile su joj sve više prirasle srcu.

Sanwekwe, domorodac vješt u traganju i lovu, naučio je Dian brojne vještine koje su joj pomagale u traženju i boravku uz gorile. Zajedno su na planini Mikeno uočili tri grupe gorila. Na početku gorile su se odmah čim su je ugledali skrivali u gusto rastlinje. Promatrala ih je s određene udaljenosti i tako s vremenom stekla njihovo povjerenje. Pokušala je imitirati njihova kretanja, češkanja i hranjenje kako bi se što više opustili. Prema skupljenim savjetima počela ih je identificirati na osnovu izgleda nosa i lica, te ih tako skicirati i imenovati. O svakom je susretu vodila detaljni dnevnik i bilježila ponašanje gorila. Već sljedeće godine njeno je istraživanje zaustavljeno pogoršanjem političke situacije u regiji. Istraživanje je nastavila na ruandskoj strani planine.

Satelitska snimka pokazuje lokaciju Centra za istraživanje Karisoke na granici Konga i Ruande

Satelitska snimka pokazuje lokaciju Centra za istraživanje Karisoke na granici Konga i Ruande

Uz pomoć Belgijanke Alyette DeMunck, koja je iznimno poznavala lokalne običaje i ljude, u rujnu 1967. godine pokrenut je Istraživački centar Karisoke (kombinacija imena planina Karisimbi i Visoke). Opet se suočila s početnim problemima izgradnje kampa i komunikacije s domorocima. Ona je do tada naučila osnove swahilija, a lokalno stanovištvo je govorilo jezikom kinyarwanda. Temelje rada s planinskim gorilama je postavio George Schaller, a Dian je odlučila taj rad proširiti i nadopuniti. Ovdje je opet morala steći povjerenje gorila da bi se im mogla približiti. Na sreću uočila je da su manje uznemireni ukoliko im prilazi hodajući na koljenima i kad bi se im približila žvakala je celer što ih je dodatno zainteresiralo. Izgledalo je da su gorile jednako zainteresirane za ljude koliko i mi za njih.

Dian Fossey

Dian Fossey

Dian Fossey je postala slavna nakon što ju je 1968. godine fotografirao Bob Campbell za National Geographic. Njegove su fotografije prikazivale nježnu stranu gorila, što je razbilo do tada uvriježeno mišljenje da su gorile divlje i grube zvijeri. Svoje je istraživanje željela podići na znanstvenu razinu pa je tako 1970. godine upisala doktorski studij životinjskog ponašanja na Darwin College, Cambridge. Do 1974. godine živjela je na relaciji Cambridge – Afrika i stekla željeni doktorat koji bi joj trebao omogućiti da se njen rad počinje više cijeniti i uopće primjećivati. Tijekom svog rada sve je više uočavala da gorile ugrožavaju obližnji stočari i krivolovci. Posebnu su štetu nanosili krivolovci koji gorile nisu lovili radi mesa ili krzna već su samo uzimali glave i šake gorila kao suvenire.

Započela je pravi mali privatni rat koristeći, mogli bi reći, terorističke metode. Nosila je vještiče maske kako bi uplašila krivolovce, uništavala je njihove zamke i sprejevima je bojala stoku kako bi uvjerila stočare da ne vode stoku na planinu. Koristila je svoja novčana sredstva kako bi kupila odjeću i obuću za čuvare parka. Među gorilama je osobitu povezanost stekla sa mužjakom kojeg je nazvala Digit. 1967. godine kada ga je pronašla imao je pet godina i nije imao prijatelja među svojom grupom. Dva samotnjaka, Dian i Digit su međusobno razvili poseban osjećaj prijateljstva. Nažalost to je prijateljstvo tragično završilo jer su krivolovci krajem 1977. godine ubili Digita. Izgleda da je branio ženku i potomka jer je više puta izboden. Glava i šake su mu odrezane.

Digitova je smrt, koliko god bila tragična, bila povod za još veću akciju za očuvanje planinskih gorila. Dian je pokrenula fond i kampanju prikupljanja novca. 1983. godine završila je pisanje knjige “Gorile u magli” kojom je dala izniman doprinos u očuvanju prašuma i planinskih gorila. Život je završila tragično. Ujutro 27. prosinca 1985. godine pronađena je mrtva u svom centru. Ubijena je s dva udarca mačetom u glavu. Budući da nije bilo dokaza pljačke pretpostavlja se da je to bila osveta krivolovaca. Pokopana i grob pokraj Digita.

Grobovi dvoje samotnjaka

Grobovi dvoje samotnjaka

Danas Centar za istraživanje “Karisoke” nastavlja njen posao. Početkom osamdesetih godina počeli su program turističkih posjeta staništima planinskih gorila. Turisti mogu provesti sat vremena u blizini (7 metara udaljenosti) gorila. Godišnje na taj način skupe oko 2 milijuna dolara.

Sigourney Weaver je Dian Fossey u istinitoj priči o borbi za spas ugroženih gorila

Sigourney Weaver je Dian Fossey u istinitoj priči o borbi za spas ugroženih gorila

Planinski gorile - danas ih ima blizu 400 primjeraka

Planinski gorile – danas ih ima blizu 400 primjeraka

 

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (210 Articles)
Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.

1 Comment on Dian Fossey

  1. Ok, dakle, čitam i suza suzu stiže..

    Hvala Dian Fossey na svemu što je učinila. Bila je uistinu predivna, tako hrabra i požrtvovna. Hvala Vam što ste napisali ovaj članak.

    Dian Fossey i njen Digit 🙁

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*