Pojava benediktinaca na europskom području predstavlja temelj zapadne civilizacije. Obilježili su vjerski, kulturni i društveni život, čime su utjecali na sva područja društva sve do njegovih pravnih temelja. Potaknuli su razvoj i preobrazili Europu u koju su unijeli nove promjene i poglede na kulturu i naobrazbu. Time samostani postaju pokazatelji čovjekove svijesti. Širenje benediktinskog reda u Europi ostavilo je značajan trag i na hrvatskom području. Naime, po uzoru na zapadnoeuropske gradove bili su privilegirani od strane kralja, gradske i crkvene vlasti.

Početke benediktinskog reda možemo pratiti u Zadru, tadašnjem kulturnom i vjerskom centru jadranskog bazena.^[1] Zahvaljujući njihovim djelovanjem, Zadar je postao nositelj i baštinik benediktinskog monaštva. Prvi sačuvani izvori iz druge polovice 10. st. spominju samostan sv. Krševana kao najstarijeg na našem području. Zauzimao je posebno mjesto kao kulturni i društveni čimbenik, te je preko svojih opata i monaha bio uključen u politička zbivanja grada Zadra.^[2] Ukorijenio se u tradiciju zadarske povijesti, a lik sv. Krševana postaje zaštitnikom grada Zadra. Također, uz samostan sv. Krševana uzdiže se i samostan sv. Marije, koji zahvaljujući opaticama Čiki i Vekenegi, doseže vrhunac u kulturnom, političkom i društvenom djelovanju u razdoblju 11. st. Naime, oba samostana ističu odnos i vezanost uz najviše slojeve tadašnjeg društva, koje su omogućile njihov uspon na političkoj i društvenoj sceni. Prema tome, važno je povezati samostan sv. Marije i sv. Krševana s najbogatijom i najuglednijom obitelji, čiji članovi su birani na najviše gradske i crkvene položaje, a to je obitelj Madijevaca. Patricijska obitelj, koja se oslanjala na dobre odnose s crkvom, te je bila vodeća obitelj u Zadru od kasnog 10. do kraja 11. st.^[3] Zato je neophodno proučiti odnos Madijevaca i samostana u Zadru kroz 10. i 11. st. Naime, grad i samostani su povezani, te su samostani predstavljali oblik obiteljske zaklade. Plemstvo je raspolagalo dovoljnim materijalnim sredstvima, te je sudjelovanjem u osnivanju i dodjeljivanju raznih privilegija samostanima, željelo očuvati osobne i obiteljske uspomene.^[4] Također, samostani su političkoj vlasti bile sigurne luke u koje su se povlačili u slučaju smrti, starosti ili nevolje.

Unutar hrvatske historiografije malo je pozornosti posvećeno o Madijevcima i njihovom odnosu s benediktinskim samostanima u Zadru. Također, veoma malo se proučavalo o dalmatinskom plemstvu u ranom srednjem vijeku. Tako da je historiografija oskudna s radovima koji se bave krugom bogatih ljudi u 10. i 11. st. Unatoč tome, kartulari samostana sv. Krševana i sv. Marije vjerodostojno nam prikazuju koliki je bio doprinos i utjecaj gradskog plemstva, te koliko su samostani doprinosili njihovoj moći i ugledu. Zahvaljujući bogatim crkvenim arhivima danas imamo veliku ostavštinu isprava i donacija, koja nam svjedoči koliko su samostanima bili bitni baštinici kulture.

Cilj je prikazati važnost samostana sv. Krševana i sv. Marije u povijesti srednjovjekovnog Zadra. Istaknuti njihov uspon i moć u 10. i 11. st., a posebno naglasiti i njihov odnos s gradskom vlašću, što se u ovom radu isključivo odnosi na Madijevce koji su u to vrijeme vodeća obitelj u Zadru.

Zašto je uopće odnos Madijevaca i benediktinskih samostana bitan u povijesti Zadra? Kakav su utjecaj samostani imali na više slojeve ili su viši slojevi utjecali na samostane? Kakav je to odnos – vjerske, političke ili društvene naravi?

MADIJEVCI I ODNOS S BENEDIKTINSKIM SAMOSTANIMA

Kao što je već rečeno u uvodu, hrvatska historiografija se nije mnogo bavila ovom temom, kao zasebnom, nego u sintezama srednjovjekovne povijesti. O samostanima sv. Krševana i sv. Marije pisali su se zbornici, članci i knjige, koje spominju važnost tih samostana, ali ne naglašavaju važnost obitelji Madijevaca u njihovoj povijesti i počecima njihovog razvoja i napretka. Nije svaki samostan imao mogućnost ugleda, a činjenica je da sv. Krševan i sv. Marija predstavljaju jedinstvene primjere u srednjovjekovnoj zadarskoj povijesti, a pritom i neiscrpne teme o kojima bi se još puno moglo pisati. Upravo obitelj Madijevaca je izvrstan primjer u sklopu ove teme. Jedinstvena obitelj koju obilježava kognatski model obitelji, u kojem se naglašavaju obje linije srodstva. Takav oblik je izrazito vidljiv u samostanu sv. Marije u kojoj žena ima pravo raspolaganja obiteljskim nasljedstvom, kupoprodajom i raspolaganjem imovine, što će kroz kasnija stoljeća biti nemoguće. Naime, Madijevci su među rijetkim primjerima obitelji koji su uspjeli prenijeti vlast kroz više generacija i održati se sve do kraja 11.st.^[5] Svojim djelovanjem u Zadru uspjeli su ovladati i svjetovnom i duhovnom vlašću.

Samostan sv. Krševana i sv. Marije

Samostan sv. Krševana, prvi je i najstariji benediktinski samostan na hrvatskom području. Već u počecima njegovog nastanka pojavljuju se pojedinci iz obitelji Madijevaca koji su ostavili značajan doprinos u njegovom razvoju. No, treba napomenuti kako u odnosu na samostan sv. Marije, opati su bili stranog podrijetla. Iako nisu bili podrijetlom iz obitelji Madijevaca ne znači da nisu sudjelovali u njihovom napretku, a i povezivanju s priorima i biskupima koji su pripadali toj obitelji. Naime, u to vrijeme biskupi su imali veliki ugled i često u ispravama saznajemo o njihovim vezama s gradskim plemstvom. Njegov autoritet je doprinosio statusu obitelji u gradu.^[6]

Također i titula priora koji je predstavljao svjetovnog poglavara grada s najvišim sudskim ovlastima.^[7] Prema tome, samostan sv. Krševana najuže se povezivao s priorima i biskupima koji su raznim privilegijama i darovnicama željeli očuvati obiteljske uspomene, te prikazati moć, ugled i bogatstvo svoje obitelji. Naime, ekonomski prestiž igrao je veliku ulogu među najvišim slojevima grada, a u ovom razdoblju najbolje se mogao očitovati kroz odnos sa samostanima. Upravo o tome nam svjedoči kartular sv. Krševana koji sadrži isprave o donacijama zadarskih priora, biskupa, hrvatskih kraljeva, velikaša i župana. Time jasno možemo zaključiti da je samostan bio uključen u politička zbivanja grada Zadra. Samostan je postao zaklada uglednih i bogatih zadarskih priora i biskupa koji su potjecali iz obitelji Madijevaca.^[8]

Kada govorimo o Madijevcima, moramo istaknuti pitanje osnutka samostana sv. Krševana koji je u hrvatskoj historiografiji izazvao burne diskusije. U ispravi iz 986. spominje se prior Madije I., koji se smatra prvim opatom i obnoviteljem samostana sv. Krševana.^[9] Naime, u ispravi piše da je Madije pripadnik benediktinskog reda te da dolazi iz Monte Cassina. Ovdje se historiografija podijelila u mišljenjima, a glavno pitanje o kojem se raspravlja; da li je Madije pripadnik obitelji Madijevaca? Ivan Mustać smatra da je opat Madije monachus noster Zadranin iz kuće Madijevaca, te je bio na školovanju u Monte Cassinu.^[10] Također, Eduard Peričić iznosi identično mišljenje kao i Mustać da je Madije Zadranin, koji je prije osnivanja samostana boravio u Monte Cassinu.^[11]S druge strane, Zrinka Nikolić koja se bavi počecima dalmatinskog gradskog plemstva napominje kako Madije nije član obitelji Madijevaca. Upravo ime Madija često je ime u Apuliji od 10. do 12. st. te se često spominje u Zadru i u Dalmaciji, tako da se ne može odbaciti mogućnost da je porijeklom iz ovoga područja.^[12] No, svakako se svaki Madije u Zadru ne može odmah smatrati Madijevcem, jer iako su bili najznačajnija zadarska obitelj nisu bili jedini.^[13] Također, uz ovo mišljenje može se nadodati kako je svaki opat bio stranog podrijetla, a u prvoj polovici 10. st. došlo je do opadanja monaškog života u Monte Cassinu, što se odrazilo na zapadnu civilizaciju. Nakon te unutarnje krize monaštva, druga polovica 10. st. dobiva prevrat, te mnogi benediktinci iz Monte Cassina odlaze diljem Europe i osnivaju samostane kao crkvene institucije kulturnog i društvenog života. Prema tome možemo opata Madija povezati kao benediktinca, koji je podrijetlom iz okolice Zadra, te dolazi s namjerom osnivanja samostana. Također, njegova namjera nije povezana s patricijskim podrijetlom, te ni sama isprava ne naglašava podrijetlo samog opata. Uostalom isprave nam jasno svjedoče koliko su Madijevci u svojim doprinosima samostanu naglašavali podrijetlo, jer su time čuvali obiteljsku uspomenu. Upravo Madije kao monachus noster prikazuje jedno simboličko – vjersko značenje, u kojem se naglašava njegova uloga redovnika i doprinos koji je dao Zadru. Znači Madijevci nisu osnivači krševanskog samostana, ali su njihovi priori i biskupi bili povezani i održavali bliske odnose, koji su posebno vidljivi u sljedećim ispravama. Prior Madije II. i njegov brat biskup Prestancije sagradili su crkvu sv. Mihovila na otoku Pašmanu 990. g., te su je poklonili samostanu sv. Krševana.^[14]  U razdoblju od 986.-999., zadarski plemići ustupaju samostanu sv. Krševana pravo ribarenja na otoku Molatu i u uvali na Tilagu na Dugom otoku.^[15] Kasnije njihovi sinovi; prior Grgur i njegovi rođaci  te sinovi biskupa Prestancija, potvrdili su kasnije crkvu sv. Mihovila, a unuk Prestancija – Drago II. 1095. darovao je samostanu prihode, koje su zadarski priori uživali sa solana i ribnjaka na otoku Vrgadi.^[16] Prema ovim ispravama možemo zaključiti kako je samostan sv. Krševana dobivao povlastice od strane svjetovne i crkvene vlasti, koji su u to vrijeme vodili Madijevci. Svaki sljedeći prior i biskup potvrđivao je prava samostanu, što pokazuje da je Madijevcima bilo u interesu imati dobre odnose sa samostanom, te je za njih predstavljao važan politički i društveni čimbenik.

Samostan sv. Marije nasuprot sv. Krševanu uspostavio je povezanije i otvorenije odnose. Prvi spomen samostana upoznajemo preko Čike, nećakinje priora Madija i njezine fundacijske isprave iz 1066. Njezin prijevod izgledao bi ovako: „U vladavini Petra Krešimira i zadarskog biskupa Stjepana i priora Drage. Ja Čika, kćer Dujma i Vekenege, nećakinja priora Madija, žena Andrije, sina Pape, poslije ubojstva muža s dvije ostavljene kćeri Domnane i Vekenege, razumom sam odlučila da se sa starijom kćeri Domnanom povučem u samostan, a mlađu kćer Vekenegu udam. Ovo sam učinila konzultiravši se s bratom i rođacima, biskupom Stjepanom i priorom Dragom. Te sam opat sv. Krševana poklanja/daruje Čiki crkvicu sv. Marije, oko koje podiže samostan“.^[17] Naime, isprava je od velike važnosti, jer ističe patricijsko podrijetlo opatice Čike, te naglašava najviše svjetovne i duhovne autoritete u gradu, koji su pripadnici obitelji Madijevaca.

Samostan 1090. uređuje i proširuje crkvu zbog većeg broja redovnica. Crkva je tada posvećena i dobila je naziv bazilike što predstavlja važnu godinu u samostanskoj povijesti, koja se svake godine najsvečanije slavila. Povodom toga samostan dobiva privilegij, koji mu dodjeljuje biskup i prior Zadra uz suglasnost vlastele i puka: Ego Andreas, presul Jadere urbis, una cum Drago priore et clero et populo eiusdem ciuitatis.^[18] Osim gradske slobode quam nullus ex nostris monasteriis laber, samostan biskupovim dekretom dobiva i otok Silbu.^[19] Također, 1091. zadarski prior Drago u ime cijelog grada potvrđuje imunitet samostanu. Smatra se da je nastala u isto vrijeme kada i isprava zadarskog biskupa i priora, zato što na početku ne donosi dataciju, započinje in Christi nomine. Ego Dragus, gratia eius prior Iadere urbis, una cum nobilibus et omni populo huius ciuitatis tibi, domna Cicca abbatissa.^[20]

Upravo nam ove isprave svjedoče koliko su opatice Čika i Vekenega imale važnu ulogu u samome gradu, uredile su samostan i osigurale ga od strane gradskih i crkvenih vlasti, čije funkcije su obnašali članovi obitelji Madijevaca kojoj su i sama Čika i Vekenega pripadale. Samostan je zahvaljujući njima ostao kroz svoju povijest najjuže povezan sa svojim gradom, te veliku privrženost i odanost imao je s njegovim vladarima.^[21] Naime, samostan sv. Marije kao i samostan sv. Krševana predstavljao je obiteljsku zakladu Madijevcima, čime su zasigurno uspjeli sačuvati svoju obiteljsku uspomenu o kojoj nam jasno svjedoče navedene isprave. Njihova moć protezala se kroz sve funkcije gradske i crkvene vlasti.

U vrijeme djelovanja Čike i Vekenege – prevladava kognatski model obitelji. Naime, pripadnost obitelji izražava se prema pojedincu koji je važniji i utjecajniji u gradu. U ovom slučaju to može biti i obitelj supruge.^[22] Čika se nakon udaje u  ispravama pozivala na podrijetlo. Smatrala se članom svoje matične obitelji. U njenom djelovanju, a kasnije i u Vekeneginom možemo vidjeti ravnopravnost žena u raspolaganju obiteljskom imovinom, a i podjelom nasljedstva. Kroz 10. i 11. st. dopušteno im je da samostalno istupaju na sudu, prodaju i daruju nekretnine. Raspolažu svojom imovinom koja je bila odvojena od suprugove. Njihov povoljan ekonomski položaj u obitelji omogućio im je sve ove ovlasti. Dragocjeni podaci o njihovom nasljeđivanju i kupoprodaji mogu se pronaći u kartularu i arhivu sv. Marije.

Mogli smo primijetiti da uloga žena u ovome razdoblju je veoma zanimljiva, a i ključna. Obje opatice pozivajući se na svoje podrijetlo i ugled, utječu na političku i društvenu elitu toga vremena. Ovaj je samostan odigrao bitnu ulogu u povijesti grada Zadra, a i u široj okolici. Upravo opseg moći Čike i Vekenege možemo pratiti kroz kupoprodaju, sudske sporove i nasljeđivanje imovine. Zanimljivo je što se u kupoprodajnim ispravama kao svjedoci pojavljuju crkveni i gradski dostojanstvenici, a najčešće biskupi pišu isprave. Dok u sudskim sporovima dobivaju podršku gradskih vlasti, posebno priora koji svaku presudu donosi u korist Čike i Vekenege. Time možemo zaključiti kako su Madijevci vladali i u svjetovnim i u crkvenim funkcijama, imali su utjecaj u svim područjima vlasti, te su uvijek radili u interesu svoga ugleda i moći. Iako sv. Krševan nije dosegnuo ovakav oblik moći nikako ga ne možemo izostaviti, jer je ipak on najstariji benediktinski red, koji je omogućio Madijevcima probijanje na crkvene funkcije.

ZAKLJUČAK

Samostan sv. Marije kao i samostan sv. Krševana predstavljao je obiteljsku zakladu Madijevcima, čime su sigurno uspjeli sačuvati svoju obiteljsku uspomenu o kojoj nam jasno svjedoče isprave u kartularima samostana. Njihova moć protezala se kroz sve funkcije gradske i crkvene vlasti. Time su benediktinski samostani u Zadru postali važni politički i društveni čimbenici. Duboko su se ukorijenili u tradiciju Zadra i ostavili bogatu ostavštinu. Madijevci i njihov odnos sa samostanima sv. Krševana i sv. Marije jedinstveni su primjeri na hrvatskom području, koji su  omogućili razvoj srednjovjekovnog Zadra. Također, uloga žena u ovome razdoblju je ključna, jer pozivanjem na svoje podrijetlo i ugled utječu na političku i društvenu elitu toga vremena.

Možemo zaključiti kako su Madijevci vladali i u svjetovnim i u crkvenim funkcijama, imali su utjecaj u svim područjima vlasti, te su uvijek radili u interesu ugleda i moći. Iako sv. Krševan nije dosegnuo ovakav oblik moći ostao je upamćen kao najstariji benediktinski red, koji je omogućio Madijevcima probijanje na crkvene funkcije.

IZVORI

• Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. 1. Diplomata annorum 743.-1100. continens, priredio Tadija SMIČIKLAS, Zagreb, 1967.

LITERATURA

• Eduard Peričić, „Samostan sv. Marije u Zadru od njegova osnutka do danas“, u: Kulturna baština samostana sv. Marije u Zadru, ur: Grga Novak i Vjekoslav Meštrović, Zadar, 1968., str. 7.-61.
• Eduard Peričić, „Samostan Svetog Krševana zadarskog zaštitnika“, u: 1000 godina samostana svetog Krševana u Zadru, ur. Ivo Petricioli, Zadra: Narodni list, 1990., 79.-109.
• Ivan Mustać, „Cartula traditionis ecclesie Beati Chrysogoni“, u: 1000 godina samostana svetog Krševana u Zadru, ur. Ivo Petricioli, Zadra: Narodni list, 1990., 21.-35.
• Vesna Jakić-Cestarić, „Osobna imena i porijeklo redovnika samostana sv. Krševana do kraja 14.st., u: 1000 godina samostana svetog Krševana u Zadru , ur. Ivo Petricioli, Zadra: Narodni list, 1990., 131.-141.
• Zrinka Nikolić, „Madijevci: primjer obitelji dalmatinske gradske elite u 10. i 11.st., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 23 (2005), 1.-24.
• Zrinka Nikolić, Rođaci i bližnji-dalmatinsko plemstvo u ranom srednjem vijeku, Zagreb: Matica hrvatska, 2003.
• Zrinka Nikolić, „Između vremenitih i vječnih dobara: Žene u dalmatinskim gradovima u ranom srednje vijeku“, u: Žene u Hrvatskoj: ženska i kulturna povijest, ur: Ines Trkulja, Zagreb, 2004., str. 33.-56.

Bilješke

[1]Ivan Mustać, „Cartula traditionis ecclesie Beati Chrysogoni“, u: 1000 godina samostana svetog Krševana u Zadru, ur. Ivo Petricioli, Zadra: Narodni list, 1990., 28.

[2]Eduard Peričić, „Samostan Svetog Krševana zadarskog zaštitnika“, u: 1000 godina samostana svetog Krševana u Zadru, ur. Ivo Petricioli, Zadra: Narodni list, 1990., 79.

[3]Zrinka Nikolić, „Madijevci: primjer obitelji dalmatinske gradske elite u 10. i 11.st., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 23 (2005), 1.

[4]Zrinka Nikolić, Rođaci i bližnji-dalmatinsko plemstvo u ranom srednjem vijeku, Zagreb: Matica hrvatska, 2003., 107.

[5]Z. Nikolić, Rođaci, 202.

[6]Z. Nikolić, „Madijevci“, HAZU, 19.

[7]Isto, 3.

[8]Ivan Mustać, „Cartula“, u: 1000 godina samostana svetog Krševana u Zadru, 26.

[9]Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (CD), vol. 1., priredio Tadija SMIČIKLAS, Zagreb, 1967., dok. 31., 44.-45.-46.

[10]I. Mustać, „Cartula“, u: 1000 godina samostana svetog Krševana u Zadru, 25.

[11]E.Peričić, „Samostan“, u: 1000 godina samostana svetog Krševana u Zadru, 81.

[12]Z. Nikolić, Rođaci, 114.; Vesna Jakić-Cestarić, „Osobna imena i porijeklo redovnika samostana sv. Krševana do kraja 14.st., u: 1000 godina samostana svetog Krševana u Zadru , ur. Ivo Petricioli, Zadra: Narodni list, 1990., 132.

[13]Z. Nikolić, Rođaci, 114.

[14]E. Peričić, „Samostan“, u: 1000 godina samostana svetog Krševana u Zadru, 82.

[15]Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (CD), vol. 1., priredio Tadija SMIČIKLAS, Zagreb, 1967., dok. 34., 49.-50.-51.

[16]Z. Nikolić, „Madijevci“, HAZU, 17.-18.

[17]Anno incarnationis domini nostri Iesu Christi millesimo sexagesimo VI., Cresimiro rege regnante Chroate et Stephano Iadere presulante ac Drago ibidem priorante. Ego Cicca, filia Doime et Uekenege, neptis Madii priors, uxor Andree, filii Pape, post interfectionem mariti cum duabus remanens filiabus in uiduitate uidelicet Domnanna et Uekenega, cepi corde perpendere, qualiter istius caduce uite non perderem hereditatem et futuram non ammitterem perpetuitatem sicque michi salubrius estimans consilium, ut ego cum maiori filia scilicet Domnanna deo dicarer monacha, minorem uero Uekene maritali subderem iugo. Huius uero consilii fratrem germanum et consagu neos, quos habebam propinquos, feci michi conscios Stephanum episcopum et Drago priorem et Crinam totius mei actus cooperatores ac prouidos ordinatores et que dictanda sunt adiutores. At postquam eis utilis est uisa mea tractatio, ipsi communi cum conciubus habito consilio ac Petrum, sanctissimum abbatem sancti Chrisogoni, cum omnibus monachis huic innectentes meditationi donauerunt michi ecclesiolam sancte Marie minoris ante portam Bellate, ut ibi monaste…. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (CD), vol. 1., priredio Tadija SMIČIKLAS, Zagreb, 1967., dok. 73., str. 101.

[18]CD 1, dok. 159., str. 198.

[19]Eduard Peričić, „Samostan sv. Marije od njegova osnutka do danas“, u: Kulturna baština samostana sv. Marije u Zadru, ur: Grga Novak i Vjekoslav Meštrović, Zadar, 1968.,  str. 11.

[20]CD 1, dok. 160., str. 199.

[21]Eduard Peričić, „Samostan sv. Marije“, u: Kulturna baština samostana sv. Marije u Zadru, str. 15.

[22]Zrinka Nikolić, „Između vremenitih i vječnih dobara; žene u dalmatinskim gradovima u ranom srednjem vijeku“, u: Žene u Hrvatskoj: ženska i kulturna povijest, ur: Ines Trkulja, Zagreb, 2004., str. 55.